Botaničko čudo u Vodnjanu! Procvjetao divovski tropski lopoč - Victoria cruziana

Iza cvatnje divovskog tropskog lopoča Victoria cruziana za biologa Davora Cetinu stoji dugo putovanje puno izazova, pokušaja i pogrešaka, posebno teških godina kada sjeme nije htjelo klijati i kada su gotovo odustali.

No, nakon 15 godina strpljenja, učenja i ljubavi - divovski lopoč napokon je procvjetao na njihovom obiteljskom imanju OPG Vrtlariji Kalići u selu Golubovo na području Vodnjana.

Cvijet ove biljke je veličine čak 20 cm. Prvoga dana, kada se otvara, je bijel, a drugoga mijenja boju u tamno ružičastu i otvara se noću. Nakon 48 sati cvijet odumire. U prirodi ga oprašuju kukci, tvrdokrilci iz roda Cyclocephala, mali noćni skarabeji, privučeni mirisom koji podsjeća na ananas.

Zanimljivo je da Victoria nosi toplinu cvijeta i ima sposobnost proizvoditi toplinu kako bi povećala privlačnost oprašivačima, ponekad do 10 -12 C stupnjeva višu od okolnog zraka putem termogeneze.

Ovaj proces oprašivanja Victorije savršen je primjer koevolucije; biljka i kukac razvili su sustav međusobne ovisnosti u kojem svaki ima svoju ulogu. Kukci dobivaju toplinu, zaklon i hranu, a biljka osigurava učinkovito unakrsno oprašivanje bez samooplodnje.

Od sjemena do kraljice vodenih biljaka

"Victorijine sjemenke imaju vrlo tvrdu ovojnicu, brzo propadaju i moraju se čuvati u vodi", pojašnjava Davor. Sije se u posudice uronjene u grijane akvarije, često uz umjetnu rasvjetu i precizno kontroliranu temperaturu od oko 24 C stupnjeva.

Prvi plutajući list pojavljuje se u par tjedana, nakon čega se biljke presađuju u sve veće posude bogate hranjivim supstratom. Do ljeta dosežu nevjerojatne dimenzije - spektakularni kružni listovi promjera su oko 2 metra s uzdignutim rubovima i strukturalno toliko čvrsti da mogu nositi težinu djeteta dok oni najveći listovi, težinu osobe od 60-70 kilograma.

Ova biljka dolazi iz Paragvaja, Bolivije i sjeverne Argentine, gdje raste u toplim, plitkim vodama ili barama s nekoliko centimetara vode.

Vrtlarija Kalići dio je dokumentarnog filma "Putovanja kroz najljepše Jadranske vrtove"

Uzbudljive priče o prvoj Viktoriji i njenom putu od divljine južne Amerike do raskošnih staklenika Europe izgledaju poput filmova Indijana Jonesa, saznajemo od našeg strastvenog zaljubljenika u biljke.

Povijest otkrića i uzgoja biljaka iz roda Victoria - divovskih tropskih lopoča - prava je priča o znanstvenoj znatiželji, botaničkoj opsesiji i tehnološkoj domišljatosti 19. stoljeća.

Utrka za cvatnju Victorije u Europi

Nakon što je javnost čula za goleme plutajuće listove i velike cvjetove koji mirišu na ananas, Europljani su ju po svaku cijenu željeli uzgojiti. No, to nije bilo nimalo lako, a prvi su pokušaji u Europi redovito završavali neuspjehom: biljke su umirale tijekom zime ili transporta, rizomi, podanci su trunuli, sjemenke nisu klijale.

Prvi veliki uspjeh dolazi tek 1849. godine, gotovo 50 godina nakon otkrića!

Liječnici Rodie i Luckie iz Demarere (današnja Gvajana) šalju sjemenke u bočicama s čistom vodom u Kraljevski botanički vrt u Kewu. Od njih se uzgajaju prve bijke koje napokon preživljavaju.

Kultni status i širenje po svijetu

Nakon prvih europskih uspjeha Victoria je ubrzo počela osvajati i ostale kontinente. Već 1850. godine biljka cvate u Belgiji, a godinu dana kasnije i u SAD-u. Do kraja 19. stoljeća postaje ikona botaničkih vrtova širom svijeta, a vrtlari diljem Europe i Amerike grade posebne "Victoria hoses" - staklenike za uzgoj samo ove biljke.

Uzgoj divovskog lopoča i danas ostaje izazov. Zahtijeva iskustvo, prostor i preciznu kontrolu uvjeta, no kada jednom procvjeta, prizor je takav da ostavlja bez daha. Također saznajemo da je biljka podložna genskoj degradaciji pa tu i tamo treba nekoga ponovno poslati u Amazonu da prikupi svježe sjeme.

Za Davora Cetinu uspjeh ove cvatnje više je od samo jednog lijepog prizora. Ona je dokaz koliko daleko se može stići kada se spoje upornost, znatiželja i ljubav prema biljkama.