Borovica je jedna od najraširenijih zimzelenih biljaka na svijetu.Njezini grmovi pružaju posebnost krajoliku dobro definirane strukture i svježeg mirisa kojeg je teško nadmašiti.
Borovica (Juniperus communis) pripada u porodicu čempresa (Cupressaceae). Atraktivna, zimzelena biljka jest hortikulturni ukras koji pruža utočište i hranu mnogim pticama. Borovica ima ljekovitu i kulinarsku primjenu. Postoji više od 170 sortimenata.
Crnogorični je zimzeleni grm ili manje stablo stupastog oblika. Ako je drvo, naraste do visine od oko 11 m, rjeđe 17 m, a kao grm naraste do 4 m. Raste vrlo sporo. Kora je tanka, smeđa i vlaknasta koja se ljušti u tankim trakama. Grane rastu u širinu ili visinu. Mlade grančice su zelenkaste ili žućkaste, a starenjem postaju smeđe i tvrđe. Listove su igličasti. Biljka cvate u travnju i svibnju, no na nekim biljkama se razvijaju samo muški, a na nekim samo ženski cvjetovi. Muški cvjetovi su jajolikog oblika i svijetložute boje, a ženski su zeleni, bobice češerastog izgleda. Plodovi su plavkasto-crne bobice koje dozrijevaju u jesen druge ili treće godini. Borovica može doživjeti i do 170 godina.
Uglavnom raste na suhim, otvorenim, kamenitim, šumovitim brežuljcima, pjeskovitim terasama i izloženim padinama i zaravnima. Može rasti na pjeskovitim ravnicama na obalnom području ili na zabačenim planinama te se može proširiti na polja i pašnjake. Uspijeva na različitim tipovima tla, uključujući i kisela i alkalna tla te glinasta ili laporasta. Borovica raste od brdskih do alpskih predjela na visini višoj od 3000 m.
Neotporna je na sjenu, preferira otvorene položaje. Podnosi siromašno tlo, puno sunca i vjetra, te se može prilagoditi pH tla. Tolerantna je na niske temperature, ali mlade biljke mogu pretrpjeti oštećenje zbog kasnih proljetnih mrazeva. Zahtjeva suho ili vlažnije tlo, no može podnijeti sušu. Borovica najčešće pogiba od požara, a zbog svojeg sporog i lošeg klijanja, vrlo je teško ponovno uspostaviti njezin rast na površini stradaloj od požara.
Borovica sadi se u proljeće ili ljeto. Za sadnju se kopa jama duboku koliko je velik i korijen, te dopuniti zemljom (po želji se može dodati i kompost) i čvrsto pritisnuti. Biljka treba biti na istoj razini tla kao što je bila razina tla u loncu. Nakon sadnje, biljku treba dobro zaliti. Borovicu je potrebno nastaviti zalijevati dva puta tjedno prvih mjesec dana kako bi se što prije prilagodila.
Plodovi borovica sadrže: eterično ulje, flavanoide glikozide, pektine, seskviterpene, šećere, smole, voskove, i vitamin C. Zreli plodovi borovice sakupljaju se u jesen i polako suše u hladu, kako bi se spriječio gubitak eteričnog ulja. Biljka je diuretik, antiseptik, rubefacijens, stomahik i antireaumatik. Tradicionalno se koristila kod bolesti mokraćnog mjehura, nadutosti i grčeva. Eterično ulje potiče rad bubrega te se treba izbjegavati njeno korištenje kod bolesnog bubrega kao i u trudnoći. Tinktura borovice primjenjuje se lokalno na kožu kod ćelavosti.
Borovica se također koristi u popravljanju okusa hrane (kiseljenje kupusa, nadjevi, povrtne paštete) i pića (čaj, gin). Pržene sjemenke borovice mogu biti zamjena za kavu.
Drvni materijal je dugotrajan, ali trenutno nema komercijalnu vrijednost. Može se koristiti na različite načine kao: gorivo (peći na pelete), drvo za ogrjev, zidne ploče, parket, papir, kemijski derivati i manji drvni predmeti. Drvo borovice je iznimno otporno na truljenje i na insekte, čak i kad je položeno na tlu.
Kod upotrebe borovice postoje određeni problemi, kao što je primjerice nejednoličan i nesimetričan rast koji otežava proizvodnju nekih proizvoda. Upotreba borovice u kemijskoj i farmaceutskoj industriji nije isplativa jer se eterična ulja lakše i jeftinije dobivaju sintetski. Nadalje, količina određene tvari varira ovisno o području rasta, tipu tla, biljke, ali i dijelova na istoj biljci, čime je otežana mehanizacija samog procesa. Borovica je iznimno cijenjena kao ukrasni grm. Pruža dobru pokrovnost čak i na kamenitim ili pješčanim područjima. Borovica se može koristiti kao sredstvo za odbijanje insekata te u kozmetičkoj industriji.
Foto: pixabay.com
Tagovi
Autorica
jelena šteković
prije 7 godina
Napomena, Borovica (Juniperus communis) je primarni domaćin kruškinog pikca (Gymnosporangium sabinae) tako da se nikako ne preporučuje sadnja kruške u blizini borovine ili obrnuto i to čak kilometar udaljenosti jer se širi vjetrom. Kruškin pikac je gljivica čiji simptomi se očituju na listovima u obliku bubrežastih narančastih pjegica. Zaštita nije jednostavna, tako da pazite. Najbolja je sadnja kasnijih sorata kruške kako bi ozbjegli napad.