Željko Goluža: Unatoč svim vremenskim poteškoćama, šljiva je bila vrhunske kvalitete

Prije desetak godina Željko Goluža iz Đakova odlučio je gradski asfalt zamijeniti prirodom. Iako se nikad ranije nije bavio poljoprivredom, preuzeo je brigu o voćnjaku u obližnjem selu Potnjani.

U ekološkoj proizvodnji nalazi mu se približno 2.000 stabala šljiva, 1.100 jabuka i 150 oraha.

"Nakon što sam prestao s aktivnim igranjem nogometa, odlučio sam pronaći novu zanimaciju i ispuniti slobodno vrijeme na drugačiji način. Tako smo, zajedno s obitelji, kupili već zasađeni voćnjak. S vremenom smo se počeli širiti i ulagati sve više truda u taj posao, pa smo danas došli do ukupno oko šest hektara voćnjaka“, objašnjava Željko za Osječku televiziju.

Pogon za preradu soka

Zadovoljan je postignutim i ne planira se dalje širiti, ali mu je želja u skoroj budućnosti pokrenuti vlastiti pogon za preradu soka kako bi zaokružio cijelu priču i dao tom poslu završni dodir.

"Prodaja jabuka kao industrijskog proizvoda danas se ne isplati, pa ih vozimo na preradu kod drugih. Radim to kako bih spriječio da plodovi propadnu, ali dugoročno bih volio imati vlastitu“, opisuje Željko.

Kaže da je eko proizvodnju vrlo teško održavati jer u Hrvatskoj još uvijek nema adekvatnih sredstava za zaštitu bilja, pa se proizvođači često moraju snalaziti i improvizirati.

"U zimskom razdoblju smijem koristiti bakar, a kasnije prirodne pripravke poput koprive, kalijeva sapuna, sode i mlijeka, uz lovke i, naravno, najvažniji alat – ručne škare u džepu. Bolesti se režu, iznose i spaljuju. Ali ovo nije posao, ovo je ljubav. Ako ćete ga gledati kroz dobit, nemojte ga ni raditi. Otac, nećak i ja smo neprestano u voćnjaku, a kad god zatreba, priskoči i cijela obitelj“, napominje.

Alarmantan pad hrvatske proizvodnje jabuka - ubrano gotovo 20.000 tona manje nego lani

Svaka godina, kaže, donosi nove izazove. Mrazovi dolaze sve kasnije, a kad se plod već formira, često ga pogodi tuča. Bolesti su, dodaje, posebna priča i stalna briga svakog voćara.

"Ipak, unatoč svim teškoćama, ove godine sam zadovoljan. Šljiva je bila vrhunske kvalitete. Iako količinski nije bilo mnogo uroda, kvaliteta je nadoknadila sve. Kad bi svaka bila takva, bio bih prezadovoljan“, dodaje.

Otvorili vrata gospodarstva

Prije nekoliko godina započeli su s praksom samobranja, jer su tijekom korone ljudi sve više počeli osvještavati važnost domaće, ekološke proizvodnje.

"Otvorili smo ljudima vrata da vide naše gospodarstvo, što i kako radimo te da mogu probati svaku sortu. Imamo, na primjer, Florinu, Katarinu, Topaz i Goldrush, kojih baš i nema na policama trgovina. Dolaze na izlete s djecom jer je ovdje prelijepo, šuma, priroda i mir. Iako dođu s namjerom kupiti pet do sedam kilograma jabuka, na kraju obično odu s dvadeset ili trideset“, zaključuje Željko.

Više možete pogledati u videoprilogu Osječke televizije: