Voću dodali i eko povrće, s OPG-a Kožnjak sve traženije mrkva i cikla s lišćem

Ovih je dana na OPG u Ana-Marie Kožnjak iz Tišine Erdedske nedaleko Siska radno jer pripremaju se proljetni nasadi, plijevi se povrće u plastenicima, orezuju se kruške, kupine i stalno je posla. Ne čudi jer supružnici Vjekoslav (40), inače veterinarski tehničar i Ana-Maria (38) uzgajaju mrkvu, ciklu, rotkvu, blitvu crveni i crni grah, crnu rotkvu, matovilac, rikulu, špinat i drugo povrće na svojih 5,2 hektara zemlje. OPG postoji od 2002. godine, a prve nasade, kaže naša sugovornica, podigli su 2003. i to kupinu, a 2005. krenuli su s eko proizvodnjom odnosno zasadili su nešto jagoda, a potom i petnaestak vrsta povrća.

Crna rotkva zanemarena kultura

Crna im je rotkva jedan od odabira jer stara je to korjenasta i zdrava kultura, a supružnici smatraju i zanemarena. "Još su je koristili naši stari u borbi protiv kašlja tako što su je izdubili i u nju stavili meda, pa su njome liječili zimske prehlade, a i bubrežne kamence. Oni koji znaju ljekovitost te biljke nemalo je traže pa problema s prodajom nema", kažu supružnici, a kilogram im košta 15 kuna. Izdržljiva je to povrtnica, trpi temperature i do minus pet, a dobro se drži i kada je uskladištena. Prošle im je godine crnu rotkvu napao buhač (voli uljanu repicu i blitvu) pa je obitelj plodova imala tek za svoje potrebe.

"Štetnik na listu biljke ostavlja točkice, a kako voli sunce protiv njega se bormo zasjenjivanjem nasada folijom i mrežama odnosno ekološkim preparatima. U dobrim godinama crne rotkve uberemo oko tristotinjak kilograma", kažu.

Štete imaju i od srna koje posebice vole kada im iznikne grah (crni, crveni i trešnjevac) pa je gospodarstvo od tih životinja bilježilo 30 posto uništenog uroda. Kako bi ih spriječili u pohodima na ljetinu radili su strašila, za što su pribavljali čak i ljudsku kosu kako bi neželjene goste odvratili od objeda. Napravljenim ljudskim inačicama upotpunili su i parcele s tikvama golicama koje imaju kod Novog Čiča. Zeleni se u zimskih dana kod radišne obitelji i matovilac koji im uz rikolu produžuje zimsku sezonu. Sije se početkom devetog mjeseca, a berba im je te salate cijelu zimu jer kada se dan produži, biljka se brzo pretvara u sjeme. Kilogram matovilca košta 100 kn, a cijena mu je visoka jer oko njega ima posla ponajprije pipkavog od plijevljenja; sporog branja...

Matovilac se prodaje i na deke pa je 10 dkg deset kuna, dok je kilogram rukole 75. Potonje povrtnice uzgajaju sveukupno na 500-njak četvornih metara, a uberu ih godišnje oko stotinjak kilograma. Pod dva plastenika obitelj uzgaja ekološko povrće, a u pet im se nalaze jagode. "Uvedeni smo u sustavu ekološke kontrole odnosno u upisniku smo broj 255 Nadzorne stanice Hrvatske šume", kažu supružnici dodajući da im država potiče ekološku proizvodnju, oko pet tisuća kuna po hektaru za eko povrće, za voće je nešto više odnosno za ratarske je kulture četiri tisuće kuna.

Sve traženija mrkva i cikla s lišćem

Dobro im se, napominju, prodavao i eko špinat po 30 kuna za kilogram kao i mrkva po deset, blitva po 12 i cikla za osam kuna. Kupci, otkrivaju nam, već neko vrijeme isključivo traže mrkvu i ciklu s lišćem (jestivo je) što pokazuje veću brigu za zdravlje. "Zeleni izdanci tih biljaka često završavaju u smoothijima i salatama pa je i to razlog njihove potražnje", smatraju. Robu OPG Kožnjak prodaje na kućnom pragu, u trgovinama zdravom hranom nemalo u Istri, preko Grupa solidarne razmjene odnosno dostavljaju svoje proizvode kupcima u Zagreb koji im prednjači u narudžbama. Nemaju facebook stranicu ali planiraju ustrojiti na društvenim mrežama svoj web.

Uprizorit će tamo obiteljsku proizvodnju i rad na gospodarstvu koje u zimskim danima kod Kožnjakovih zaživi oko osam sati. Starta se tada s poslovima, jer intenzivnije razdoblje poljoprivrednicima slijedi već početkom ožujka. "Valja nam, ako s vremenom ne bude većih iznenađenja, do polovice trećeg mjeseca posaditi crveni i ljubičasti luk, potom krumpir (crveni i žuti) a onda i ostalo povrće do sredine svibnja", kaže Ana-Maria. U posao je uključena cijela obitelj, a kada dođe vrijeme ubiranja plodova, pridruže se rodbina i prijatelji.

Šire nasade bobičastog voća 

Naši se sugovornici nisu mogli, a ne osvrnuti i na kronični nedostatak radne snage kada su poljodjelski radovi u pitanju, pa kažu nemalo njih bježi od posla, a mladi od poljoprivrede od koje se može živjeti, ali "valja raditi i to voljeti”, jer drukčije uspjeha nema. Potonjem, kada je o odrađivanju poslova na imanju riječ, pridonosi i mehanizacija kojom raspolažu, a riječ je o dva traktora, malčeru, frezi, prikolici za stajnjak, pljevilicama i drugim "alatkama” za rad. Supružnicima bi bilo svrsishodno još uređaja, ali u kredite ne žele ulaziti, a ni povlačiti novac iz europskih fondova jer već u startu, kažu, valja imati novac kako bi se isfinancirao takav projekt.

Ono što im jeste sigurno tvrde, sustavna je edukacija kao i potpora nekadašnje Savjetodavne službe, danas dijela Ministarstva poljoprivrede, koja ih poučava u širenju znanja. Uz to širiti planiraju i nasade, i to s malinama i američkim borovnicama koje će pribrojiti nasadima eko jagoda. Bio bi to gotovo zatvoren krug uvelike traženog bobičastog voća jer potražnja im za kupinama stalno raste kao i za eko voćem koje im oplemenjuje i 110 stabala krušaka viljamovki.