• OPG Nikolić
  • 13.07.2019. 13:30
  • Dubrovačko-neretvanska, Metković

Tražili auto, kupili nasad mandarina, a OPG je spoj naše mladosti i bakine mudrosti

Još na tadašnjem Poljoprivrednom fakultetu, profesor Zmaić pitao me zašto sam upisala poljoprivredu. Tek sad imam odgovor: s razlogom, sve se događa s razlogom, kaže Doroteja Nikolić koju je ljubav dovela u Metković i u uzgoj batata i mandarina.

Foto: arhiva OPG-a Marin Nikolić
  • 4.662
  • 1.303
  • 0

"Prve godine rada na zemlji zasijali smo malu (probnu) količinu povrća, tek toliko da se upoznamo sa svim fazama i izazovima kojih ima u svakoj proizvodnji. Obzirom da obitelj Nikolić obrađuje zemlju 's koljena na koljeno', puno prije nego sam ja, Slavonka, zakoračila u Dolinu, danas mi je nekako logično da smo izabrali nastaviti obiteljsku tradiciju. Sretna sam jer je i moje obrazovanje imalo smisla.

Sjećam se još na fakultetu kada je prof.dr.sc. Krunoslav Zmaić, sadašnji dekan Fakulteta agrobiotehnoloških znanosti u Osijeku, pitao tko od nas studenata ima doticaja sa poljoprivredom. Na moj odgovor da nemam ništa od toga osim zemlje u pitaru i malog papagaja, pitao me zašto sam upisala poljoprivredu? Evo, tek sada imam odgovor na njegovo pitanje - s razlogom, sve se događa s razlogom“, započinje svoju zanimljivu životnu priču Doroteja Nikolić, Osječanka koja danas s obitelji živi u Dalmaciji.

Često se sjeti divnih profesora koji su sa žarom prenosili znanje i neizmjerno im je zahvalna što zbog stečenoga znanja njena obitelj ne mora napustiti zemlju, već ima mogućnost od nje lijepo i kvalitetno živjeti.

Gradska djevojka koja se primila poljoprivrede radi očuvanja zdravlja

Na OPG-u Marina Nikolića iz Metkovića vrijedno rade nositelj OPG-a Marin, supruga Doroteja i četvorogodišnji sin Franko, a kada je stiska, vrijedne ruke 80-ogodišnje Marinove bake Anice zlata vrijede. Kažu da su oni gospodarstvo u spoju njihove mladosti i bakine mudrosti. "Naš OPG je relativno mlad, postojimo nekih godinu i pol dana. Odlučili smo postati ozbiljniji i prepoznatljivi na tržištu poljoprivrednih proizvoda, tako da nam je registracija gospodarstva bila prva i logična stavka čim smo bili sigurni u svoju želju i ideju. Zaposlenih za sada nemamo jer radimo onoliko koliko sami možemo odraditi“, kažu Nikolići.

Gospodarstvo smo u spoju naše mladosti i bakine mudrosti, kažu Nikolići

Doroteja je nakon završetka Fakulteta agrobiotehnoloških znanosti, tadašnjeg Poljoprivrednog fakulteta, stekla akademski naziv mag.ing.agr. Svoga budućega muža, lađara Marina iz Metkovića, upoznala je sasvim slučajno, usred Slavonije, u Osijeku, gdje je živjela sa svojom obitelji.

"Do tada sam bila gradska djevojka koja nije voljela niti u majčin vrt otići ubrati stručak peršina za juhu. Bila sam sigurna da u životu nikada neću kročiti na njivu jer, mislila sam, nema potrebe pored toliko hrane koju mogu kupiti u centru prljati ruke po zemlji. Sva sreća da se ljudi mijenjaju, prilagođavaju i slušaju svoj razum. Nakon što sam godinama u Osijeku patila od alergija na hranu, probavnih tegoba i kožnih urtikarija, preseljenje u Metković iz ljubavi na žalost nije riješilo moje probleme, a potajno sam se tome nadala“, priznaje Doroteja.

S fakultetskom diplomom završila u branju mandarina i nije požalila

Marin i ona su puno razgovarali o tome što bi mogli raditi, kako joj pronaći posao u struci, jer bilo je neophodno da kao mladi bračni par imaju dvije plaće kako bi mogli preživjeti.

"U dolini Neretve nije bilo posla za VSS tako da sam radila kao sezonski radnik u branju mandarina. To mi je bilo prvi puta, nakon onog peršina s osječkog asfalta, da sam zakoračila na zemlju. I mogu vam reći da mi se jako svidjelo! Kako sezona mandarina ne traje dugo, srećom sam u međuvremenu dobila najljepši posao na svijetu - postali smo roditelji našem sinu Franku. I nije floskula kada čujete da dijete mijenja život jer Franko je razlog zašto se mi već drugu godinu za redom ozbiljno bavimo uzgojem batata i mandarina kao primarnih kultura. Proizvodimo za sebe, a viškove stavimo u prodaju“, nastavlja.

Naime, kada je Franko kretao sa dohranom, u vremenu od njegovih 6 mjeseci života, razmišljali su što mu prvo ponuditi. Slušali su razne savjete, ali kod njih ništa nije išlo 'po školski' već na teži način. Pojavile su se alergije na mlijeko, soju, gluten, pšenicu, kikiriki, orašaste plodove, grašak, rižu.. "Bili smo očajni, ali nam je to bio alarm da preko noći, ali doslovno preko noći zamolimo Marinovu baku i dida da nam daju komadić zemlje na korištenje kako bi našem djetetu mogli priuštiti provjerene kvalitetne proizvode bez sumnje u podrijetlo. I tako je sve krenulo“, opisuje.

Svaku kunu koja dođe gledaju uložiti u zemlju

Površine u dolini Neretve nisu velike kao u Slavoniji tako da na dvije parcele od po 750 m2 imaju posađeno 130 mandarina i 10 limuna. Neke su rana sorta dok su veći broj kasne sorte. Na parceli na kojoj uzgajaju batat posađeno je 420 mladih mandarina, sada im je četvrta godina i među njima, međuredno, već drugu godinu sade batat. Batat je na površini od 10 redova po 200 metara. Ove godine posadili su samo narančasti i ljubičasti batat jer je on najbolje prepoznat kod ljubitelja tog povrća. U manjim količinama kod njih se mogu pronaći smokve, šipak, tikvice i bijeli luk koje rado ponude kupcima ako im ostane viška.

Uz mandarinu i batat, kod njih se modu nači i smokve, šipak, tikvice

"Nakon što su nam baka i dida dali komad zemlje na korištenje, na toj parceli gdje su posađeni naši batati i bakine mandarine, mislili smo - što dalje? Imali smo oko 10.000 kn ušteđevine i bili smo spremni dignuti mali kredit i kupiti auto. Sutradan je muž uz jutarnju kavu gledao oglase za auto i iskočio mu je oglas za prodaju nasada mandarina i par limuna, onako samo od sebe. Pretpostavljate, nismo kupili auto, digli smo mali kredit i kupili smo naš prvi nasad mandarina. Koja je to sreća bila! Na mjesto starih mandarina koje smo izvadili, ovo proljeće smo posadili 5 godina stare limune. Kako koja kuna dođe u kuću sve gledamo uložiti u zemlju. Vjerujemo da će nam naš sin jednoga dana biti zahvalan“, skromno i optimistično će vrijedna Doroteja.

Poštuju cijeli eko sustav i svima preporučuju prirodan način uzgoja

S administracijom do sad nisu imali problema, a štetnika će uvijek biti samo što oni na njih ne gledaju tako. "Poštujemo njihov teritorij, poštujemo cijeli eko sustav i u startu smo si zacrtali da ne može poljoprivreda, tvornica na otvorenome biti 100% pod našom kontrolom. Mi smo ti koji smo se prilagodili jer smo na njihovom teritoriju. Koristimo gnojiva i sredstva za zaštitu koja su dozvoljena u ekološkoj proizvodnji. Znamo da smo pojedincima čudni jer iz ovih naših parcela u konvencionalnoj poljoprivredi netko bi uspio izvući možda i dvostruki prinos. Nama nije cilj iscrpiti resurse i imati mrtvo tlo za par godina. Za sada nam ide odlično u ovoj našoj priči i želimo svakome da se okuša u prirodnom načinu uzgoja“, kažu Nikolići.

Ove godine problem su bile obilne kiše, koje možda batatu i nisu toliko naštetile jer u toj prvoj fazi je vlaga potrebna, ali zato je problem trava koju sprječavaju i održavaju isključivo mehaničkim djelovanjem, košnjom i zafrezivanjem. To im je teži dio posla, ali obavljaju ga s guštom, kako navode.

Novci su bitni, ali zadovoljstvo je najvažnije

"Batat vadimo iz tla kako nam dozvole vremenske prilike. Obzirom da to bude početkom rujna, prilagodimo se vremenu, ali pazimo da sav batat bude uskladišten do početka sezone berbe šipka, mandarina i limuna. Nekada nam se berbe preklope, ali sve se stigne kada je dobra organizacija. Do Božića već skladište bude prazno. Zadovoljni smo jer smo rentabilni, to nam je dovoljno. Nismo naučeni na mnogo, već da prepoznamo granicu do koje možemo ići bez nervoze i stresa. Cilj nam je kvalitetno odraditi što smo zamislili i to nas ispunjava. Rad na zemlji ne smatramo klasičnim poslom, za nas je ovo puno više od posla. Ako uzmemo jednu obitelj kao najveću mjernu jedinicu koju mi želimo svojim proizvodima zadovoljiti, onda ostvarujemo vrhunske rezultate. Novci su bitni, ali zadovoljstvo je najvažnije, dodaju skromni Nikolići iz Metkovića.

Sadnice proizvode sami 

Navode da su društvene mreže trenutno najjači alat za prodaju njihovih proizvoda. Uspješno vode stranicu na Facebooku pod imenom 'Batat sa Norina & gospođica mandarina' koju prati oko 1.700 'batatoljubaca' i ljubitelja zdrave hrane. "Vrlo je jednostavno, svojim objavama i fotografijama svakodnevno informiramo pratitelje u kojoj fazi je trenutno batat ili mandarina. Skupa pratimo cijeli proces proizvodnje, a na kraju, kada kupce dostavljač poštanskih paketa obraduje isporučenom narudžbom, oni nas često iznenade nekim novim receptom, fotografijom ili iskrenom zahvalom“, govore.

Od kada pazi na prehranu, alergije su nestale

Sadni materijal ove godine su proizveli sami, gnojiva za batat naručili iz Varaždina od firme Pro-eco. Ove godine koriste njihovo biljno peletrirano gnojivo IlsaNeem i Vegy. Od gnojiva za citruse koristili su Biosol, a za jaču otpornost morske alge. Za zaštitu na citrusima od BioInputa koriste sredstvo Asett i klasično Bijelo ulje koje je dozvoljeno u ekološkoj proizvodnji. Kroz redove, u batatu je postavljen sustav za natapanje kap na kap, a mandarine, limune, smokve i šipke zalijevaju češće u ljetnim mjesecima.

"Volimo reći da su naši kupci oni koji preventivno brinu o svome zdravlju i drugi koji su, nažalost kao i mi, opterećeni obiteljskim anamnezama i raznim dijagnozama. U mome slučaju, od kada pazim koju hranu konzumiram, odnosno od kada sami proizvodimo svoje voće i povrće, alergije su nestale! Kod našeg sina situacija još nije idealna, ali nam je puno lakše sada kada znamo da je naša hrana za njega lijek“, ističe Doroteja.


Fotoprilog


Tagovi

OPG Marin Nikolić Doroteja Nikolić Uzgoj batata Uzgoj mandarina Eko proizvodnja


Autorica

Blanka Kufner

Blanka je završila Upravno pravo i Menadžment u turizmu, a posebno ju zanimaju teme vezane uz ruralni i održivi turizam te sve što se tiče ekologije i očuvanja prirode. Misao vodilja: "Čovjek pripada prirodi, a ne priroda čovjeku - prirodu nismo naslijedili od predaka, nego posudili od unuka."

Izdvojeni tekstovi

Izdvojeni oglasi