Svi domaći proizvodi nisu i ekoproizvodi

Ekološka proizvodnja hrane u Hrvatskoj polako izlazi iz svojevrsnog geta, premda u ukupnoj poljoprivrednoj proizvodnji, ekološka ima udio tek neznatno veći od jedan posto. Dok se na 1,1 milijun hektara poljoprivrednih površina u Hrvatskoj uzgaja konvencionalno, ekološki se uzgaja na samo 14 tisuća hektara. No, pomaka ima, naročito od 2006. godine, kada država za ekološku proizvodnju isplaćuje nešto veće poticaje , a raste i svijest ljudi o ekološki uzgojenoj hrani.

Primjerice, još 2000. godine u Hrvatskoj je bilo samo dvoje registriranih ekoproizvođača. Godine 2006. već ih je bilo više od 300, a danas ih je gotovo 800.

Prva i osnovna zabluda kada su u pitanju ekoproizvodi jest ona da je sve domaće ujedno i ekološko. Prodavači na tržnicama nastoje prodati svoje proizvode govoreći da su ekološki, a pekare i trgovački lanci nude kruh i pecivo s prefiksima "bio" ili "eko" koji to najčešće nisu.
- Na tržnici svi govore da prodaju domaće proizvode, no domaće ne bude baš takvo jer su ih mnogi prskali pesticidima. Velika je razlika između domaćeg i ekološkog. Domaće je u jednu ruku i puno kemije - tvrdi Damir Rosipal, jedan od najvećih hrvatskih ekouzgajivača, koji u Deževcima kraj Požege ima ekoimanje površine 105 hektara, na kojem uzgaja više vrsta voća, povrća, žitarica i domaćih životinja. O izazovima ekoproizvodnje govorio je nedavno na tribini "Istine i zablude o ekoproizvodnji" na prvom međunarodnom sajmu zdravog života Mystic, u sklopu Jesenskog međunarodnog zagrebačkog velesajma. Slično razmišlja i Zlata Nanić, pionirka ekoproizvodnje u Hrvatskoj, koja je još 1988. godine osnovala Zrno, ekološko imanje u Habjanovcima kraj Vrbovca.
- Puno puta ljudi uzgajaju za sebe na jedan, a za tržište na drugi način. Jednom je jedan gospodin na televiziji čak priznao da više puta prska krumpir protiv zlatice, ali da ga za sebe uzgaja sasvim drugačije jer je svjestan da kemijsko tretiranje nije dobro - ispričala je na tribini vlasnica Zrna.

Prema Zakonu o ekopoljoprivredi ekološki proizvod mora imati valjanu potvrdnicu (Ministarstva poljoprivrede), koja dokazuje da se proizvođač pridržavao svih pravila prerade, skladištenja i uvoza te da je proizvodnja bila stručno nadzirana bar jednom godišnje. A da bi proizvod bio ekološki nužno je da bude bez GMO-a i sintetičkih tvari za poboljšanje rasta te da nije bio izložen ionizirajućem zračenju. Također, mora imati najmanje 95 posto sastojaka iz ekološke proizvodnje.

Autor: Miroslav FILIPOVIĆ