• Sideracija
  • 01.10.2015. 11:25

Sve prednosti zelene gnojidbe!

Biljke namijenjene zelenoj gnojidbi odlikuju se brzim porastom zelene mase, koja se zaorava i obogaćuje zemljište velikom količinom organske mase i mineralnih tvari.

  • 3.566
  • 168
  • 0

Od davnina ljudi koriste biljke kao zeleno gnojivo u cilju poboljšanja plodnosti zemljišta. Biljke namijenjene zelenoj gnojidbi odlikuju se brzim porastom zelene mase koja se zaorava i obogaćuje zemljište velikom količinom organske mase i mineralnih materija. U ovu svrhu se koriste biljne vrste koje su pomno odabrane i vrši se njihova namjenska sjetva u proljeće, ljeto ili jesen.

Prednost u odnosu na druga gnojiva

Zaoravanje zelene mase ovih biljaka ima mnogo prednosti u odnosu na druge vrste gnojiva (mineralna, žetveni ostaci, stajnjak, kompost) kao što su troškovi nabavke, troškovi transporta i slično. Osim toga, zaorane biljke postaju idealna hrana za gliste, razne zemljišne organizme i mikroorganizme, koji stvaraju humus i na taj način povećavaju plodnost zemljišta.

Efikasnost ovisi od starosti biljaka

Efikasnost zelene gnojidbe ovisi od starosti biljaka. Vegetacija biljaka posijanih za zelenu gnojidbu je od 4 do 10 mjeseci, u ovisnosti o vremenu sjetve. Mlade i svježe biljke se brzo raspadaju u tlu, bogate su dušikom, dok se starije bijke sporije raspadaju i treba im dodati dušik da bi se taj proces ubrzao. Najbolje je biljke zaorati u periodu butonizacije (biljke u fazi formiranja cvjetnih pupoljka) ili do polovine faze cvjetanja. Treba izbjegavati biljke koje su formirale sjeme zbog samozasijavanja.

Zelena masa se na teškim zemljištima zaorava na dubinu 6 do 8cm, a na lakšim zemljištima na dubinu 12 do 15cm. Zaoravanje je najbolje obaviti 2 do 3 tjedna prije sjetve glavne kulture. Ukoliko su biljke veće od 20cm, treba ih prethodno pokositi ili usitniti tanjuračama. Ako su biljke niže od 15cm, mogu se odmah zaorati.

Za zelenu gnojidbu sijemo biljke koje su hrana organizmima koji žive u zemljištu i koji, hraneći se zaoranim biljkama, poboljšavaju plodnost zemljišta. Osim ove funkcije, brojni su pozitivni efekti ovakvog načina gnojenja:

  • svojim korijenjem rastresaju i rahle zemljište i na taj način poboljšavaju strukturu zemljišta
  • svojim korijenjem dopremaju mineralne materije iz dubljih slojeva u površinski sloj
  • sprečava eroziju zemljišta
  • zelena masa se može koristiti i kao malč
  • štiti zemljište od pregrijavanja i isušivanja ljeti
  • inhibira razvoj korova - usjevi za zelenu gnojidbu trebaju biti gusto zasijani da između biljaka ne mogu niknuti i razviti se korovi
  • čisti zemljište od uzročnika biljnih bolesti i štetočina
  • zadržava organske materije u površinskom sloju zemljišta gdje je najveća masa korijena uzgajanih kultura
  • smanjuje upotrebu gnojiva, jer sprečava ispiranje hraniva,
  • povećava sadržaj N za 100kg/ha

Do najboljih rezultata - kombiniranom sjetvom

Biljke koje koristimo za zelenu gnojidbu možemo podijeliti u dvije grupe: leguminoze (mahunarke) i neleguminozne bijlke (trave, kupusnjače). Najbolji rezultati se dobivaju kombiniranom sjetvom leguminoznih i neleguminoznih biljaka.

Leguminoze obogaćuju tlo dušikom zahvaljujući kvržičnim bakterijama koje se razvijaju na korijenu. Najviše zemljište obogaćuju višegodišnje leguminoze, međutim kod njihovog zaoravanja dolazi do ponovnog rasta iz zaostalog korijenja. Od leguminoza najčešće se siju: grašak, grahorica, crvena djetelina, bijela djetelina, lucerna, lupina, soja.

Grašak

Grašak raste brzo i stvara veliku količinu zelene mase koja se nakon zaoravanja brzo i razlaže. Može se sijati u srpnju, rujnu, listopadu i studenom. Zaorava se kada je 50% biljaka procvjetalo. Najbolje rezutate daje ako je posijan zajedno sa žitaricama kao što su ječam, raž ili zob i to u količini 140kg graška i 60kg žitarice. Najčešće se sije u smjesi sa zobi, za gnojidbu zemljišta prije sjetve povrćarskih kultura ili u voćnjacima. Sjetva se obavlja rano u proljeće ili u kolovozu. Zaoravanju se pristupa već nakon 1,5 do 2 mjeseca kada je grašak u fazi cvjetanja, a zob u fazi vlatanja.

Grahorica

Ova biljka sije se u srpnju ili kolovozu i zaorava u kasnu jesen. Kao grašak, i grahorica pripada porodici leguminoza i sije se u kombinaciji sa žitaricama.

Lupina

Predstavlja najbolje zeleno gnojivo. Poslije nje mogu rasti sve biljne kulture. Stvara veliku količinu zelene mase i značajno povećava plodnost zemljišta. Vrlo je pogodna za gnojidbu lošijih zemljišta zbog svog intenzivnog rasta. Na 100 kvadratnih metara stvori 300 do 400kg zelene mase. Zahvaljujući kvržičnim bakterijama na korijenu, lupina može akumulirati do 2kg N na 10m2. Sadrži i alkaloide koji inhibiraju pojavu mnogih štetnih insekata.

Djeteline

Djeteline, crvena i bijela, se u našim krajevima najčešće koriste za zelenu gnojidbu. Praksa je da se siju u proljeće ili krajem ljeta. Koristi se za poboljšanje srednje teškog i teškog zemljišta ili u kombinaciji sa žitaricama. Poboljšavaju vodni režim zemljišta.

Lucena

Lucerna je višegodišnja leguminoza, akumulira velike količine dušika. U toku dvije do tri godine akumulira 300kgN/ha. Ona obogaćuje zemljište sa hranjivim materijalima, poboljšava strukturu zemljišta i smanjuje kiselost.

Žitarice

Korijen žirarica je razgranat i popravlja strukturu zemljišta, rahli i razbija grudice. U zbijenim, teškim zemljištima pomaže zemljištu da primi vodu. Od žitarica se siju: ječam, raž, zob i pšenica. Najčešće se žitarice siju u smjesi sa leguminozama, jer same žitarice nemaju mogućnost formiranja kvržica na korijenju i fiksacije dušika.

Raž

Raž, kao i ostale žitarice, pripada porodici trava. Smanjuje broj štetočina i uzročnika biljnih oboljenja. Vrlo je agresivna kultura i dobro pokriva zemljište. Potiskuje mnoge korove, posebno se dobra pokazala u borbi protiv pirike. Brzo raste i stvara veliku količinu zelene mase. Odlično se pokazala u zelenoj gnojidbi zemljišta koje se priprema za sjetvu povrća. Poslije raži odlično rastu krumpir, krastavac, tikvice, rajčica.

Heljda

Heljda brzo obogaćuje zemljište sa fosforom i kalijem. Najbolje je zeleno gnojivo za povrćarske i voćarske kulture, jer ne isušuje zemljište. Može rasti na lošem zemljištu, gdje bi većina biljaka dala vrlo male prinose. Heljda je biljka koja revitalizira zemljište, pošto inhibira mnoge patogene.

Kupusnjače

Biljke iz ove porodice su također odlične za zelenu gnojidbu. Jedina mana ove grupe biljaka da poslije njih ne treba sijati ili saditi povrće ili druge kulture iz ove porodice, zbog nakupljanja štetočina i uzročnika oboljenja. Ovoj grupi pripadaju: krmna repica, uljana repica, ogrštica, repa, gorušica, slačica.

Uljana repica

Naraste 1,5 do 2m. Stvara veliku količinu zelene mase veoma brzo. Tolerira kasnu sjetvu. Vrlo se brzo razlaže u zemljištu.

Pored biljaka iz ovih porodica za zelenu gnojidbu se koriste i facelija, heljda, kadifica, neven. Facelija je izuzetna u borbi protiv oboljenja kupusa - kile kupusa. Kadifica i neven su odlični u borbi protiv nematoda i zbog toga ih najviše treba koristiti kao zeleno gnojivo u povrćarstvu.


Povezana biljna vrsta

Uljana rotkva

Uljana rotkva

Sinonim: Rauola | Engleski naziv: Fodder radish | Latinski naziv: Raphanus sativus L. var. oleiformis Pers

Uljana rotkva koristi se u ishrani stoke ili za zelenu gnojidbu. Ove se vrste odlikuju vrlo brzim porastom što znači da brzo pokrivaju tlo i na taj način sprječavaju razvoj i rast... Pročitaj više »

Tagovi

Sideracija Dušik Leguminoze Soja Grašak Lucerna Lucerna Grah mahunar niski Heljda Dihondra Grahor satrica Grahorica ozima Stočni bob Uljana rotkva


Autorica

Ranka Vojnović

Ranka je diplomirana inženjerka poljoprivrede s dugogodišnjim iskustvom u povrćarstvu, zaljubljenica u ekološku poljoprivredu i druge oblike alternativne poljoprivrede poput biodinamike i permakulture.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojeni oglasi