Studenački sir iz Bosnićeve sirane u Studencima

Potrošači sada naveliko traže masni tvrdi kravlji sir u kori koji se proizvodi u suvremeno opremljenoj sirani mljekare «Bosnić» u Studencima prema tradicionalno recepturi, a prodaje se uglavnom na prostoru južne Hrvatske od Konavala i Dubrovnika do Umaga, no prodaje se i na području Zagreba i okolice. Vlasnik mljekare sa siranom na predjelu Dvorine u Općini Lovreć je dugogodišnji i uspješni poduzetnik Mate Bosnić, koji je ujedno i vlasnik i direktor tvrtke «Bosmattom» sa sjedištem u Dugopolju, koji ima više od dvadeset zaposlenih djelatnika. Kažu kako su mu svi projekti atraktivni, posebice oni koji se odnose na ekološku proizvodnju hrane odnosno mliječnih proizvoda. Bosnićev potonji program, tvrde znalci, ima značajno mjestu kao dopuna hrvatskog turizma prvenstveno u opskrbi hotela, restorana, motela, dakako i plovećih ugostiteljsko-turističkih objekata ne samo po Jadranu.

Studenački sir kao dopuna seoskog turizma

Kaže kako se prije pet godina odlučio za proizvodnju studenačkog sira u zgradi koju je kupio od bivše imotske Agrokoke. Zgrada ima korisnu površinu od 450 metara četvornih, od čega je veći dio namijenjen za preradu mlijeka i proizvodnju sira, a tek neznatni površinski dio za rad. Računa kako je u kupnju i obnovu zgrade te opremu cijelog projekta odnosno programa uložio je oko 3,5 milijuna kuna, a nada se kako će mu se uloženi kapital i trud itekako isplatiti i vratiti. Inače, njegova mljekara sa siranom je na atraktivnome mjestu, uz cestu i malo kraško polje, najizdašnije izvorište studene vode kakvih je mnogo u tom zapadno-imotskom kraju, po kojemu je naselje Studenci dobilo svoje ime.

Naime izvorište vode uz njegovu tvornicu sira je najizdašnije u tom dijelu dalmatinskog zaobalja koje, kaže, nije presušilo ni tijekom najdulje ljetne suše 2012. godine. Bosnić tvrdi kako postojeća izvorišta vode u Studencima ni izbliza nisu iskorišteni niti su u cijelosti prilagođena žiteljima toga podneblja, još manje turistima hodočasnicima, namjernicima-putnicima, biciklistima, planinarima. Predlaže da se obnove, urede te da svima budu dostupna kako bi njih žedni mogli utažiti žeđ posebice tijekom ljeta.

Inače, u jednoj smjeni sirane Bosnić u sir se proizvodi oko 2000 litara mlijeka koliki je i dnevni kapacitet mljekare. Od toga se, ističe vlasnik, dnevno može proizvesti oko 250 kilograma kvalitetna kravljeg sira ili godišnje više od 75 tona. Mate Bosnić podsjeća kako je u proizvodnju sira krenuo u jesen 2008. nakon što je dobio privremeno rješenje od Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske, Uprave za veterinarstvo, zatim i trajno rješenje potkraj kolovoza 2009. U svim dokumentima piše kako njegov pogon udovoljava i najzahtjevnijim europskim standardima pa ga raduje kako će njegov proizvod imati laku prođu i na širem europskom tržištu nakon što Hrvatska postane članicom Europske unije.

Bosnićev sir uglavnom se prodaje u južnoj Hrvatskoj

«Tržište prodaje sira mi je većim dijelom Hrvatska, uglavnom u supermarketima, no prezentiram ga i na sajmovima. Naselja uz hrvatsku Jadransku obala su mi, ipak, najatraktivnije tržište, posebice hoteli, moteli i restorani u turističkim destinacijama. Primjerice dubrovačko područje, Makarska rivijera, Omiš s okolicom, Split, Kaštela, Šibenik, Zadar, Crikvenica, Novi Vinodolski, Rijeka i Istra. Moj proizvod Studenački sir sve više se prodaje i u Zagrebu, a očekujem kako će se prodajno tržište znatnije proširiti, nakon što se poboljšaju gospodarske prilike i ekonomska moć kupaca. Sir proizvodimo od vrlo kvalitetnog mlijeka, a daju ga krave koje se na brdsko-planinskim predjelima Imotskog kraja hrane i aromatskim biljem», tvrdi Mate Bosnić te objašnjava:

«Takvo mlijeko otkupljujem i od svojih kooperanata s područja Studenaca odnosno Općine Lovreć čija cijena ovisi o njegovoj kvaliteti i masnoći. Moji kooperanti ističu da su zadovoljni cijenom i rokom isplate koja je najkasnije do petog u mjesecu za prethodni mjesec. Krug mojih kooperanata se svakodnevno širi, a male obiteljske farme stalno podupirem u kupnji mladih junica. Zahvaljujući neočekivano dobroj turističkoj sezoni i posezoni 2012. i moja tvrtka je evidentirala neusporedivo više kupaca nego prethodnih godina. No koliko se isplati ova proizvodnja, još je rano govoriti tim više što sirovinu, proizvođače, prodavače i kupce potrošače i mojih proizvoda ugrožava gospodarska kriza odnosno teška ekonomska situacija». Zatim je zaključio:

«Kad sam se odlučio na ovakav vid gospodarstva, u svojim projektima sam istaknuo kako mi je prvi cilj u cijelosti obnoviti proizvodnju mlijeka i tradicionalnu proizvodnju poznatog studenačkog sira na ovom prostoru odnosno u sjeverozapadnom dijelu Imotskog kraja u Zabiokovlju, ali ne nikakvu zaradu. Sastavni dio projekta je i podupiranje povratak života na ovom iseljenom području te pomoći imotskim kooperantima, dakako i gospodarski oporaviti ovaj kraj, koliko je to moguće. Sve ću to i dalje nastaviti jer se i ovaj moj najnoviji projekt, kao i onaj u Dugopolju, pokazao korisnim za obje strane. Nastojat ću udahnuti gospodarsku dušu ovom podneblju.»

Paleta proizvodnje dopunjena novim proizvodima (kajmak, jogurt)

Doznajemo kako je Bosnić u svojoj sirani krenuo i u proizvodnju studenačke surutke svježeg sira, a zatim će odmah uslijediti i proizvodnja kajmaka, jogurta kako bi do kraja ove godine zaokružio bogatu paletu svih svojih mliječnih proizvoda, itekako traženih na tržištu. Tvrtka mu je u Studencima zaposlila i više osoba u stalni radni odnos, također sve u sastavu u sastavu razvoja i seoskog turizma u širem Zabiokovlju. Poduzetnik Bosnić poručuje kako će mu trebati više stručnjaka u proizvodnji sireva, kajmaka i jogurta. Podržava i možebitno solidarno sufinanciranje dovršetka gradnje tunela sv. Ilija kroz Biokovo poručujući kako bi svi imotski obrtnici, poduzetnici u domovini i inozemstvu trebali sudjelovati u djelomičnom osiguranju nedostatnog novca, osim lokalne i šire društvene zajednice.

Taj poduzetnik pokreće još jedan projekt u sklopu programa razvoja obiteljskog gospodarstva u svezi seoskog turizma uglavnom naslonjenog na svoju mljekaru i siranu. Riječ je organiziranju prihvata izletnika, hodočasnika na potezu između susjednih bosansko-hercegovačkih mjesta i primorskih gradova odnosno iz duhovnih središta poput onih u Međugorju, Makarskoj, Sinju, Zidinama uz Buško jezero. Pri tom, dakako, računa i na skupine inozemnih turista s arapskog i azijskog kontinenta, kao i one a američkih, australskog kontinenta, koji redovito dolaze na susrete, edukacijske seminare u nedavno izgrađenom suvremenom duhovnog središta Sv. Ilije na predjelu Zidina tik uz obalu jugoistočnog dijela Buškog jezera na području tomislavgradske općine, u blizini cestovnog pravca Makarska-Šestanovac-Cista Provo-Aržano-Tomislavgrad...

Naime u uređenom predvorju pogona, uz izvorište žive vode, hodočasnici će se moći odmoriti te usput kušati Bosnićeve sireve, kajmak, jogurt, mliječne proizvode koji osvježavaju tijekom ljeta. Inače, podržava akcije na realizaciji projekata vezanih za uređenje sela u Zabiokovlju te njihovu prenamjenu u etno naselja i proizvodnju eko-hrane, dakako sve u sastavu ruralnog turizma.

Autor: Nedjeljko Musulin