Pravila za ekološku proizvodnju organizama u akvakulturi usvojena su 2002. godine. Iako postoje uvjeti za razvoj ovog vida ekološke proizvodnje u Upisniku subjekata u ekološkoj proizvodnji registriran je jedan proizvođač - Riba Mljet d.o.o., sa područja Dubrovačko-neretvanske županije.
Nova pravila za proizvodnju organizama u akvakulturi usvojena su krajem 2011. godine Pravilnikom o ekološkoj proizvodnji u akvakulturi (NN br. 153/11), koji je usklađen s Uredbom Komisije (EZ) br. 710/2009 od 5. kolovoza 2009. o izmjenama i dopunama Uredbe (EZ) br. 889/2009 o podrobnim pravilima za provedbu Uredbe Vijeća (EZ) br. 834/2007 s obzirom na podrobna pravila o ekološkoj akvakulturi i uzgoju morskih algi.
Za razliku od Hrvatske koja je u stagnaciji glede ekološke akvakulturne proizvodnje u svijetu se bilježi značajan rast proizvodnje te interes potrošača u pogledu konzumacije ekološki ribljih proizvoda. Za 2011. predviđa se ukupna proizvodnja od oko 80.000 tona dok su pokazatelji proizvodnje u 2009. godini bili za: Europu oko 25.000 t, Aziju 20.000 t, 7.000 t u Americi, 2000 t u Africi što je 0,1% ukupne proizvodnje.
U državama članicama EU ekološka akvakulturna proizvodnja najznačajnija je u Velikoj Britaniji, Irskoj, Mađarskoj, Grčkoj i Francuskoj.
U znatnom je porastu ekološki uzgoj pastrve, smuđa, štuke i soma u pojedinim državama članicama EU.
Proizvodnja se treba obavljati na lokacijama koje nisu onečišćene proizvodima ili tvarima koje nisu odobrene u ekološkoj proizvodnji ili zagađivačima koji bi ugrozili ekološku prirodu proizvoda. Ekološke i neekološke proizvodne jedinice trebaju biti primjereno odvojene. Mjere odvajanja se temelje na prirodnom smještaju, odvojenim distribucijskim sustavima za vodu, udaljenosti, djelovanju plime i oseke, uzvodnom i nizvodnom smještaju ekološke proizvodne jedinice. Ministarstvo poljoprivrede može odrediti lokacije ili područja koja nisu prikladna za ekološki uzgoj, te mogu odrediti minimalne udaljenosti između ekoloških i neekoloških proizvodnih jedinica.
Za sve proizvodne aktivnosti koje se prijavljuju za ekološku proizvodnju i za proizvodnju više od 20 t proizvoda akvakulture godišnje, potrebno je utvrditi mjere zaštite okoliša. Mjere zaštite okoliša utvrđuju se u postupku izdavanja potvrde o prihvatljivosti zahvata, postupku ocjene o potrebi procjene odnosno u postupku procjene utjecaja zahvata na okoliš prema posebnom propisu iz područja zaštite okoliša. Proizvođač je dužan utvrđene mjere zaštite okoliša dostaviti kontrolnom tijelu koje obavlja stručnu kontrolu gospodarstva. Proizvođač mora imati plan održivog upravljanja razmjeran proizvodnoj jedinici za uzgoj, plan se godišnje ažurira i usklađuje s posebnim propisima o zaštiti okoliša te sadrži mjere kontrole i popravke opreme.
Ukoliko za to postoji mogućnost proizvođač treba koristiti obnovljive izvore energije i materijale koji se mogu reciklirati. U okviru održivog plana upravljanja izrađuje se raspored smanjivanja otpada, koji se treba uspostaviti na početku proizvodnje. Ukoliko je moguće, uporaba rezidualne topline ograničava se na energiju iz obnovljivih izvora. Za skupljanje otpadnih organskih tvari potrebno je koristiti prirodne filtere, taložnice, biološke ili mehaničke filtere, ili morske alge ili životinje (školjkaši) koje poboljšavaju kakvoću ispusnih voda. Sustavno praćenje ispusnih voda provodi se u redovitim vremenskim razmacima, ukoliko je to primjereno.
Ministarstvo poljoprivrede može odobriti da se u mrjestilištu ili objektu za predrast u istom objektu obavljaju ekološki i neekološki uzgoj mlađi pod uvjetom da postoji jasna fizička odvojenost između jedinica i odvojeni sustav distribucije vode. U slučaju proizvodnje na uzgajalištu, Ministarstvo može dopustiti postojanje ekoloških i neekoloških jedinica za uzgoj životinja u akvakulturi u istom objektu, ukoliko su provedene mjere odvajanja te ako su uključene različite proizvodne faze. Pri izboru vrsta potrebno je birati one koje se mogu uzgajati bez značajne štete za divlji fond te autohtone sorte. radi poboljšanja genetskog fonda u objekt mogu unijeti divlje ulovljene životinje ili životinje iz neekološke akvakulture. Takve se životinje drže sukladno pravilima ekološkog uzgoja najmanje tri mjeseca prije korištenja za razmnožavanje. Radi poboljšanja genetskog fonda u objekt se mogu unijeti divlje ulovljene životinje ili životinje iz neekološke akvakulture. Takve se životinje drže sukladno pravilima ekološkog uzgoja najmanje tri mjeseca prije korištenja za razmnožavanje. U slučaju kada juvenilne životinje iz ekološke akvakulture nisu dostupne tada se u svrhu daljnjeg uzgoja u objekt mogu uvesti juvenilne životinje iz neekološke akvakulture. Najmanje posljednje dvije trećine uzgojnog ciklusa trebaju se odvijati po pravilima ekološkog uzgoja. Maksimalni dozvoljeni udio juvenilnih životinja iz neekološke akvakulture koje su unesene na uzgajalište je: 50% do 31. prosinca 2013. i 0% do 31. prosinca 2015. U svrhu uzgoja životinja iz neekološke akvakulture, izlov je ograničen na prirodan ulazak ličinki riba ili rakova te mlađi prilikom punjenja ribnjaka, kaveznih sustava i zatvorenih sustava vodom, ličinke europske jegulje (leptocephali), pod uvjetom da je odobreni plan upravljanja jeguljama na lokaciji i da ne postoji umjetna reprodukcija jegulja.
Uzgojni okoliš mora biti uređen na način da se životinjama, u skladu s njihovim posebnim potrebama osigura prostor optimalne veličine za njihovu dobrobit, uzgojni medij dobre kakvoće s dovoljnom količinom kisika, uvjeti temperature i svjetla u skladu sa zahtjevima pojedine vrste uzimajući u obzir zemljopisnu lokaciju, u slučaju slatkovodne ribe, dno što sličnije prirodnom, u slučaju šarana zemljano dno.
Uzgojna gustoća propisana je Prilogom I. Pravilnika o ekološkoj proizvodnji u akvakulturi (prema vrsti ili skupini vrsta. U svrhu utvrđivanja utjecaja uzgojne gustoće na dobrobit uzgajanih riba, potrebno je pratiti stanje riba (poput oštećenja peraja, ostalih povreda, prirasta, ponašanja i općeg zdravstvenog stanja) i kakvoću vode. Proizvodne jedinice trebaju biti konstruirane na način da protok i fizikalno-kemijski parametri uzgojnog medija osiguravaju dobrobit i dobro zdravstveno stanje životinja i odgovaraju njihovim prirodnim potrebama. Proizvodne jedinice je potrebno konstruirati, smjestiti i upotrebljavati na način da je rizik bijega životinja sveden na minimum. U slučaju bijega riba ili rakova, potrebno je poduzeti odgovarajuće mjere, kako bi se umanjio učinak na lokalni ekosustav, uključujući ponovni izlov tih životinja.
Izuzev u mrjestilištima, zabranjen je uzgoj u zatvorenim recirkulacijskim sustavima, objekata za predrast i objekata za proizvodnju organizama namjenjenih hranidbi u ekološkom uzgoju. U proizvodnim jedinicama na kopnu protočni sustavi trebaju omogućiti praćenje i kontrolu brzine protoka i kakvoće uzlazne i izlazne vode. Kavezni sustavi na moru trebaju biti smješteni na lokacijama gdje dubina i strujanja umanjuju utjecaj na dno i visinu vodenog stupca, sukladno posebnim propisima te biti osmišljeni, izvedeni i održavani u skladu sa njihovom izloženošću okolini. U mrjestilištima i objektima za predrast dozvoljeno je umjetno grijanje ili rashlađivanje vode. Voda iz prirodnih bušotina može se koristiti za grijanje ili rashlađivanje vode u svim proizvodnim fazama.
Općenito kod rukovanja sa životinjama iz akvakulture trebaju se svesti na minimum, te biti obavljena s odgovarajućom opremom i sukladno protokolima kako bi se izbjegao stres i fizičko oštećenje. Matičnim jatom se rukuje na način da se fizičko oštećenje i stres svede na minimum i gdje je primjenjivo, uz anesteziju. Postupci selektiranja trebaju se svesti na minimum i odvijati prema potrebi kako bi se osigurala dobrobit životinja. Kod korištenja umjetnog osvjetljenja produljivanje prirodnog dnevnog svjetla, ne smije premašivati maksimum u odnosu na etološke potrebe, zemljopisne uvjete i opće zdravstveno stanje životinja i iznosi maksimalno 16 sati na dan, osim za potrebe reprodukcije, nagle promjene u intenzitetu svjetla treba izbjegavati u doba izmjene svjetlosnih uvjeta uporabom prigušenog svjetla ili pozadinskog osvjetljenja. Kako bi se osigurala dobrobit životinja i njihovo zdravstveno stanje, dozvoljena je aeracija, pod uvjetom da se mehanički aeratori po mogućnosti snabdijevaju energijom iz obnovljivih izvora. Dozvoljena je uporaba kisika ukoliko to zahtjeva zdravstveno stanje životinja ili je to nužno u kritičnim fazama proizvodnje ili prijevoza, kod temperaturnog porasta ili pada atmosferskog tlaka ili slučajnog onečišćenja te povremeni postupci u upravljanju fondom, poput uzorkovanja i selektiranja, da bi se osiguralo preživljavanje fonda uzgajališta. Potrebno je primjenjivati tehnike usmrćivanja ribe, koje osiguravaju trenutni gubitak svijesti i neosjetljivost na bol, prilikom izbora metoda usmrćivanja potrebno je uzeti u obzir veličinu ribe, vrstu, te mjesto uzgoja. Zabranjena je uporaba hormona i njihovih derivata.
Za hranu glede mesojednih životinja iz akvakulture može se koristiti hrana podrijetlom iz ekološke akvakulture, riblje brašno i riblje ulje dobiveni iz ribljih ostataka podrijetlom iz ekološke akvakulture, riblje brašno, riblje ulje i sastojci ribljeg podrijetla dobiveni iz ostataka ribe namjenjene prehrani ljudi a koja potječe iz održivog ribolova, ekološki hranidbeni materijali biljnog i životinjskog podrijetla sukladno posebnom propisu o uzgoju životinja u ekološkoj proizvodnji. Ukoliko takva hrana nije dostupna, tada se u prijelaznom razdoblju do 31. prosinca 2014. može koristiti riblje brašno i riblje ulje dobiveno iz ostataka ribe podrijetlom iz neekološke akvakulture ili iz ostataka ribe namjenjene prehrani ljudi, a koja potječe iz održivog ribolova. Udio takve hrane ne smije biti veći od 30% dnevnog unosa. Dnevni unos može sadržavati najviše 60% biljnih proizvoda iz ekološkog uzgoja. Astaksantin dobiven primarno iz ekoloških izvora, poput ekoloških oklopa rakova može se koristiti u prehrani za losose i pastrve u okviru njihovih fizioloških potreba. Ukoliko ekološki izvori nisu dostupni, mogu se koristiti prirodni izvori astaksantina (poput gljivice roda Phaffia).
Hrana životinjskog i mineralnog podrijetla može se koristiti u ekološkoj akvakulturi samo ako je navedena posebnim propisom o uzgoju životinja u ekološkoj proizvodnji. Aditivi u hrani za životinje, određeni proizvodi koji se koriste u hranidbi životinja i pomoćne tvari u procesu proizvodnje mogu se koristiti samo ako su navedene posebnim propisom o uzgoju životinja u ekološkoj proizvodnji i ukoliko se udovoljava ograničenjima koja su istim predviđena.
Uzgoj školjkaša može se provoditi na istoj lokaciji kao i ekološki uzgoj riba i morskih algi u sustavu polikulture, što se evidentira u održivom planu upravljanja. Školjkaši se mogu uzgajati i u polikulturi zajedno s puževima, poput obalnih pužića roda Littorina. Proizvodnja školjkaša u ekološkom uzgoju odvija se na lokacijama označenim plutačama ili drugim jasnim oznakama, tamo gdje je potrebno ograđuje se mrežama, kavezima ili drugim sredstvima. U ekološkim uzgajalištima školjkaša treba smanjiti negativni utjecaj na zaštićene vrste. Ukoliko se koriste mreže protiv grabežljivaca, moraju biti izvedene na način da ne škode pticama.
Divlja mlađ čije podrijetlo nije iz proizvodne jedinice, može se koristiti ukoliko potječe iz staništa za koja se pretpostavlja da neće preživjeti zimsko vrijeme ili ukoliko se ne ugrožava prirodni opstanak, prirodnih prihvata mlađi školjkaša na kolektorima. Proizvođač mora voditi evidenciju gdje i kada je prikupljena divlja mlađ. Mlađ iz neekoloških mrjestilišta školjkaša može se koristiti u ekološkoj proizvodnji u udjelu od 50% do 31. prosinca 2013. i 0% do 31. prosinca 2015. U slučaju japanske kamenice, Crassostrea gigas, ukoliko je uzgoj dozvoljen posebnim propisom, prednost se daje selektivno uzgojenoj mlađi kako bi se smanjio mrijest u divljini.
Uzgojna gustoća ne smije biti veća od one koja se koristi za neekološki uzgoj školjkaša na određenom lokalitetu. Selektiranje, razrjeđivanje i prilagodba uzgojne gustoće odvija se prema potrebama, a radi osiguravanja dobrobiti životinja i visoke kakvoće proizvoda. Obraštajni organizmi uklanjaju se strojno ili ručno i gdje je moguće vraćaju se u more daleko od uzgajališta školjkaša. Školjkaši se jednom tijekom proizvodnog ciklusa mogu tretirati otopinom vapna radi kontrole obraštajnih organizama.
Uzgoj dagnji na pergolarima i drugim instalacijama koristiti se u ekološkoj proizvodnji. Pridneni uzgoj mekušaca dopušten je ukoliko nema značajni utjecaj na okoliš na mjestima sakupljanja i rasta. Proizvođač treba dostaviti kontrolnom tijelu dokaz o minimalnom utjecaju na okoliš koje treba popratiti izvješćem o području uzgoja. Uzgoj kamenica je dozvoljen je na instalacijama koje su postavljene na način da se izbjegne stvaranje potpune barijere uz obalu. Kamenice se pažljivo pozicioniraju na ležišta u odnosu na smjer plime i oseke radi poboljšanja proizvodnja.
Plan upravljanja zdravstvenim stanjem životinja treba sadržavati mjere dobre uzgojne prakse i sprečavanja bolesti, uključujući ugovor ili sporazum o pružanju usluga savjetovanja o zdravstvenom stanju, ovisno o kapacitetu proizvodne jedinice, zaključen sa stručnim službama za zdravlje životinja iz akvakulture koje će posjećivati uzgajalište najmanje jednom godišnje i najmanje jednom u dvije godine u slučaju školjkaša. Objekti za uzgoj, oprema i pribor trebaju biti očišćeni i dezinficirani. Dozvoljeno je korištenje samo proizvoda navedenih posebnim propisom o uzgoju životinja u ekološkoj proizvodnji. Ministarstvo poljoprivrede određuje potrebu odmora objekta i njegovo trajanje koje se provodi i evidentira nakon svakog proizvodnog ciklusa u kavezima u moru. Odmor objekta se preporučuje i za uzgoj u bazenima, ribnjacima i kavezima. Odmor objekta nije obvezan za uzgoj školjkaša. Tijekom odmora objekta kavez ili druga instalacija koja se koristi za uzgoj životinja iz akvakulture prazni se, dezinficira i ostavlja prazna prije sljedećeg korištenja. Ukoliko je potrebno, nepotrošena riblja hrana, izmet i uginule životinje odmah se uklanjaju radi izbjegavanja značajnog utjecaja na kakvoću vode, kako bi se umanjila opasnost od bolesti i izbjeglo privlačenje kukaca ili glodavaca. Dozvoljeno je korištenje ultraljubičastog svjetla i ozona u mrjestilištima i u objektima za predrast. U svrhu kontrole ektoparazita za daljnji uzgoj, selektira se čišća riba. Kada se unatoč preventivnim mjerama za osiguranje zdravlja životinja sukladno pojavi zdravstveni problem, veterinarsko liječenje se provodi homeopatskim pripravcima dobivenim iz biljaka, životinja ili minerala, biljkama i njihovim ekstraktima koje nemaju anestetski učinak, tvarima poput: elemenata u tragovima, metala, prirodnih imunostimulatora ili odobrenih probiotika. Uporaba alopatskog liječenja ograničava se na dvije serije liječenja godišnje, s izuzećem cijepljenja i obveznog plana iskorjenjivanja bolesti. U slučajevima proizvodnog ciklusa koji traje manje od godine dana, primjenjuje se ograničenje od jednog alopatskog liječenja. Ukoliko ograničenja za alopatsko liječenje prijeđe preko dozvoljene granice, životinje iz akvakulture ne mogu se prodavati kao ekološki proizvodi. Antiparazitsko liječenje koje ne uključuje obvezne kontrolne planove kojeg donosi Ministarstvo poljoprivrede, ograničava se na dva puta godišnje ili jednom godišnje, kod uzgoja koji traje manje od 18 mjeseci. Karenca za liječenje uključujući liječenje zbog provedbe obveznog plana iskorjenjivanja bolesti, je dvostruka od karence propisane člankom 11. Pravilnika o veterinarsko - medicinskim proizvodima (»Narodne novine« broj 30/09, 73/09, 14/10, 146/10, 32/11), a u slučaju da nije propisana, ona iznosi 48 sati. Korištenje veterinarsko-medicinskih proizvoda, prijavljuje se kontrolnom tijelu prije stavljanja proizvoda na tržište kao ekološkog.
Živa se riba prevozi u prikladnim bazenima s čistom vodom koja udovoljava njihovim fiziološkim potrebama u pogledu temperature i otopljenog kisika. Prije prijevoza ribe i proizvoda od ribe iz ekološkog uzgoja, bazeni se trebaju temeljito očistiti, dezinficirati i isprati. Radi izbjegavanja stresa poduzimaju se mjere predostrožnosti. Tijekom prijevoza gustoća ne smije dosizati razinu koja šteti vrsti koja se prevozi. U ekološkoj proizvodnji životinja iz akvakulture, zabranjuje se skladištenje unesenih proizvoda osim onih koji su odobreni Pravilnikom o ekološkoj proizvodnji u akvakulturi. Skladištenje alopatskih veterinarsko-medicinskih proizvoda i antibiotika u objektima je dozvoljeno pod uvjetom da ih je propisao veterinar, te da su skladišna mjesta pod kontrolom i upisana u evidenciji za proizvodnju životinja iz akvakulture.
Prijelazna razdoblja za akvakulturne proizvodne jedinice, uključujući postojeće životinje iz akvakulture primjenjuju se za objekte koji se ne mogu isušiti, očistiti i dezinficirati, prijelazno razdoblje od 24 mjeseca, koji su isušeni ili ostavljeni za odmor objekta prijelazno razdoblje od 12 mjeseci, koji su isušeni, očišćeni i dezinficirani prijelazno razdoblje od 6 mjeseci, na otvorenim vodama uključujući uzgoj školjkaša prijelazno razdoblje od 3 mjeseca. Ministarstvo poljoprivrede retroaktivno može uključiti kao dio prijelaznog razdoblja, vrijeme u kojemu objekti nisu bili tretirani niti izloženi proizvodima koji nisu odobreni za ekološku proizvodnju. Kad se subjekt uključuje prvi put u sustav stručne kontrole koji se primjenjuje na proizvodnju životinja iz akvakulture, mora dostaviti potpuni opis proizvodne jedinice na kopnu i na moru, procjenu utjecaja na okoliš i plan održivog upravljanja ukoliko je isto primjenjivo. Proizvođač vodi evidenciju u obliku zapisa, koji na objektu mora biti dostupan kontrolnim tijelima, a sadrži podrijetlo, datum dolaska i prijelazno razdoblje životinja koje dolaze na objekt, broj serija, dob, masu i odredište životinja koje napuštaju objekt, zapisi o bijegu riba, o vrstama riba i količini hrane za životinje, a u slučaju šarana i srodnih vrsta zapis o uporabi dopunske hrane za životinje, veterinarsko liječenje s pojedinostima o svrsi, datumu primjene, načinu primjene, vrsti proizvoda i karenci te mjerama za sprečavanje bolesti s pojedinostima o odmoru objekta, čišćenju i tretiranju vode.
Autor: D.M.
Tagovi
Kako kontrolirati biljne uši - preventiva, prirodni neprijatelji i sredstva za suzbijanje
Volontirajući u Ugandi zaljubila se u ekološku poljoprivredu, Afriku i - Denisa
Kako napraviti biljno gnojivo od koprive?
Evo 6 vrsta životinjskih gnojiva - koje se za što koristi?
