Plodored u ekološkoj proizvodnji

Očuvanje biodiverziteta i genetičke raznovrsnosti daje organskoj poljoprivredi širi i trajan značaj u okviru mjera zaštite ekosistema. Biodiverzitet je raznolikost biljnog i životinjskog svijeta. Ekosistem je jedinstvo biocenoze i biotopa. Životna zajednica u prirodi mora zauzimati neki prostor gdje članovi te zajednice zadovoljavaju svoje potrebe, kreću se, uzimaju hranu, dišu, nalaze zaklon ili zaštitu. To je biotop i njega naseljavaju pripadnici odgovarajuće biocenoze. Biocenoza (životna zajednica) je biološki sistem sastavljen od populacija različitih vrsta biljaka, životinja, gljiva i mikroorganizama. U ekološkoj poljoprivredi koriste se gnojiva prirodnog porijekla i sa dugotrajnom realizacijom, čime se izbjegava zagađenje životne sredine. Ovisno o veličini gospodarstva, moguće je imati i dva ili više usporednih plodoreda.

Plodored i njegov značaj u organskoj biljnoj proizvodnji

Jedna od važnosti plodoreda u ekološkoj poljoprivredi je i u tome što smanjuje rizik od financijskog neuspjeha. Ukoliko neka godina, radi klimatskih ili drugih uvjeta bude nepovoljna za neku od kultura, financijski gubitak može se nadoknaditi kroz prihode od drugih kultura.

Primjer plodoreda u ratarstvu:

• Prva godina - okopavine - kukuruz, krumpir
• Druga godina - strna žita
• Treća godina - jednogodišnje i višegodišnje leguminoze

Značaj uzgoja međuusjeva

Međuusjev predstavlja usjev koji se pored glavne kulture uzgaja u međurednom rastojanju. Pozitivni efekti suživota više usjeva su različiti, koristi se raspoloživi prostor na najbolji mogući način, smanjuju se troškovi gnojidbe (uzgojem leguminoznih biljaka koje obogaćuju tlo), čuva se vlaga u tlu i sprečava ispiranje hraniva, popravljaju se fizičke, kemijske i biološke osobine zemljišta, sprečava se erozija (uzgojem biljaka sa dubokim korijenovim sistemom, npr. lucerna, smanjuje se upotreba pesticida, utječe se na očuvanje kvalitete vode.)

Trava se treba redovno kositi da ne bi uzimala mnogo hraniva, ali npr. u voćnjaku ju treba ostaviti da se ne bi iznosile organske tvari. Usjevi gustog sklopa štite tlo od pljuskova i sprečavaju razbijanje zemljišnih agregata (zemljišne strukture).

Združivanje usjeva je jedan od dobrih alternativnih načina zaštite i očuvanja prirodnih resursa. Prednosti su povećana produkcija biomase i prinosa, bolje iskorištavanje raspoloživih resursa, manje štete od korova, bolesti i štetnika, veća stabilnost sistema, bolja i raznovrsnija ishrana ljudi i životinja, sigurniji prihodi.

Plodored je organizirano smjenjivanje usjeva na istoj parceli u toku određenog broja godina.

Ima posebnu ulogu jer značajno smanjuje pojavu biljnih bolesti, štetočina i korova. Neprekidnim uzgojem usjeva u velikoj mjeri se iskorištava zemljište pa se mora voditi računa o njegovoj plodnosti, tj, obnavljanju. Odgovarajućim plodoredom treba omogućiti i povećanje plodnosti tla na duži rok. U plodoredima sa visokim udjelom trava i leguminoza teži se da se ne hrani biljka, već zemljište kao izvor života i biološki aktivna sredina jer se na taj način zemljište obogaćuje organskom tvari, popravlja se zemljišna struktura i zasniva režim ishrane biljaka.

Plodored je prostorna izmjena kultura

Plodored je prostorna izmjena poljoprivrednih kultura. To u praksi znači da se tijekom određenog broja godina poljoprivredne kulture na plodorednim jedinicama izmjenjuju svake godine. Primjerice u petogodišnjem plodoredu, određena kultura će biti zasađena na isto mjesto tek 6. godine. Ukoliko se ista kultura uzgaja na istoj parceli tijekom više godina, dolazi do premorenosti tla.

U biljnu proizvodnju plodored je uveden kada su potrebe za proizvodnjom hrane postajale sve veće, a raspoložive površine za proizvodnju sve manje, u kojem značajno mjesto zauzimaju leguminoze. Naročito se koristi soja koja je kamen temeljac. Ukoliko je za povećani urod potrebno u tlu akumulirati veće količine dušika, to se u ekološkoj poljoprivredi postiže plodoredom plodnosti tla. Vrlo je skromnih zahtjeva prema tlu i sastavu hraniva, a tlo obogaćuje dušikom. Soja se uotrebljava u plodoredu nakon okopavina koje ostavljaju tlo čisto od korova. Soja je i izvrsna krmna biljka u zelenom ili suhom stanju.

Pravila plodoreda

Pravila plodoreda prema dr. Nicolasu Lampkinu, prema kojima su ustrojena mnoga europska ekopoljoprivredna gospodarstva su:

1. Kako bi se održala dobra struktura tla, prozračnost i ocjeditost, kulture s dubokim korijenom treba uzgajati nakon onih s plitkim korijenovim sustavom,
2. Izmjenjivati kulture koje proizvode malu i veliku biomasu korijenja,
3. Izmjenjivati kulture koje na sebe vežu dušik s onima koje nemaju tu sposobnost ili im pak trebaju veće količine dušika,
4. Nastojati tlo držati pod zelenim pokrivačem; kad god je to moguće, primjenjivati predsjetvu, podsjetvu, naknadnu sjetvu, međusjetvu i zelenu gnojidbu kako bi se spriječila zakorovljenost tla i ispiranje humusa,
5. Osjetljivije kulture treba uzgajati nakon onih koje sprječavaju razvoj korova,
6. Izmjenjivati lisnate i korjenaste kulture, te žitarice, kako bi se smanjila zakorovljenost,
7. Izbjegavati sjetvu/sadnju kultura osjetljivih na štetočine koje se nalaze na tom prostoru,
8. Upotrebljavati smjesu kultura, odnosno različitih sorti iste kulture, kako bi se povećala raznolikost (ukoliko to ne stvara problem radi nesazrijevanja u isto vrijeme i omogućava mehaniziranu berbu ukoliko je potrebna),
9. Izmjenjivati proljetne i jesenske, odnosno jare i ozime kulture kako bi se postigla bolja kontrola korova i raspored rada.

Ovisno o veličini gospodarstva, moguće je imati i dva ili više usporednih plodoreda.

Foto: depositphotos.com