Permakulturni vrt u harmoniji s prirodom

Permakultura je pojam koji se sve češće može čuti i najčešće se veže za poljoprivredu. Međutim, permakultura je mnogo više od poljoprivrede. Možemo reći da je permakultura sve i ništa dok ne je počnemo živjeti.

U permakulturnom načinu života čovjek ne eksploatira prirodu, već živi u skladu sa njom i zajedno predstavljaju cjelinu, čovjek koristi obnovljive resurse i pronalazi načine održivog života.

Nastanak permakulture veže se za Australiju i početak sedamdesetih godina. Termin su stvorili Bill Mollison i David Holmgren, a izvorno je označavao permanentnu agrikulturu. Njih dvojica su sakupili znanja o poljoprivredi, graditeljstvu, energiji, arhitekturi, botanici i svemu što bi omogućilo suživot čovjeka i prirode.

Osamdesetih godina permakultura se počela primjenjivati u urbanim sredinama i obuhvaća različite aspekte života. Vrtlarstvo i poljoprivreda i dalje ostaju osnova permakulture.

Malčiranjem se oponaša šuma

Permakulturni vrt se razlikuje od klasičnih prostora za proizvodnju povrća. Vrt urađen na permakulturni način nije u službi postizanja maksimalnih prinosa. Ovakvi vrtovi prepuni su raznog povrća, cvijeća, začinskog i ljekovitog bilja. Zemljište se ne preorava i ne štije, već se malčira. Malčiranjem se oponaša šuma i njeno tlo, čuvaju se zemljišne životinje (gliste) i mikroorganizmi.

Kopanje je nepotrebno

Malč sprečava razvoj korova i kopanje je nepotrebno. Korištenjem malča štedi se vrijeme i novac potreban za oranje i kopanje, a dobija plodno zemljište. Količina vode koja se koristi za zalijevanje se smanjuje, jer malč smanjuje isušivanje i omogućuje racionalnije trošenje vode. U područjima gdje ima puževa ne koristiti svježu zelenu masu kao malč. Potrebno je da se pričeka godinu dana da se ova masa razloži djelomično ili u potpunosti i tek tada je možete koristiti. Ovakva vrsta zrelog malča neće privlačiti puževe.

Gredice se formiraju u prirodnim oblicima i mogu biti spiralne, okrugle, ključić gredice. Od klasičnih gredica permakulturne se razlikuju i po tome što su zasijane različitim kulturama koje su dobri susjedi i štite jedna drugu od štetnika i uzročnika bolesti. Mnoge vrste povrća, cvijeća, začinskog i ljekovitog bilja se sami zasijavaju. Upravo je ovo glavna karakteristika permakulturnih vrtova.

Permakulturne gredice

Kod stvaranja permakulturnih gredica treba obratiti pozornost na sljedeće:

• Biljke koje se siju/sade trebaju biti iz različitih porodica. Biljke iz iste porodice predstavljaju jedna drugoj konkurenciju za hranu, vodu i prostor, imaju iste štetnike i bolesti. Primjer za to su visoke i niske mahune, neće rasti i dati dobar urod ukoliko se sade zajedno.
• Biljke se trebaju odlikovati značajnim razlikama u smislu trošenja resursa koji su im na raspolaganju.
• Poželjno je da se uz glavnu vrstu sade biljke pratitelji koji će privući na sebe štetnike i bolesti.
• Treba saditi biljke koje su kompatibilne tj. da su dobri susjedi.

Poželjan i korov

U ovakvom vrtu je poželjan i korov i to posebne vrste koje predstavljaju mamce za štetočine i bolesti. Divlja loboda je mamac za lisne uši i ne treba je uklanjati iz vrta. Lisne uši radije naseljavaju divlju lobodu nego povrtnice.

Koriste se prirodni preparati za preventivnu zaštitu bilja od štetočina i uzročnika bolesti, prirodna gnojiva kao što su glistinac, kompost, gnojivo od biljaka, životinja (stajnjak od goveda, ovaca, svinja, koza). Biljke koje su nam potrebne uzgajaju se u sklopu vrta.

U grupu korisnih biljaka koje se rijetko ili nikako susreću u konvencionalnim vrtovima ubrajaju se: neven, kopriva, pelin, bazga, melisa, gavez, dragoljub, neven, boreč, kopar, menta, mažuran, bosiljak i mnoge druge.

Tablica. Začinske i ljekovite biljke kao dobri i loši susjedi povrću

Foto: Udruga Ospera