OPG Borojević: Lješnjak je biljka baš za naše prostore, bogom dane za eko proizvodnju

Kruške, jabuke, dud, breskve, lan, heljda, rauola, (vrsta uljane repice za zelenu gnojidbu), raznoliko povrće, konoplja, vrganji, začinske trave i mnoge druge biljke rastu na OPG-u Milana Borojevića (58) iz Dvora na Uni. Na oko tri hektara ta obitelj uzgaja i lješnjake. Iako su oni u vrijeme blagdana nemalo traženi, prodaja lješnjaka ide im dobro kažu i bez posebnih datuma. "Lješnjaci su u prirodnom uzgojnom načinu ponajprije grmolike biljke, koje u konačnici mogu izrasti u stablo po tri i više metara visine”, kaže Milan Borojević.

Istarski duguljasti lješnjaci najčešći su na hrvatskim plantažama lješnjaka, razlog čemu su i dobre karakteristike te sorte. Uzgajivači navode solidnu otpornost istarskog duguljastog na štetnike, kao i dobru mu rodnost. Plod mu je krupan,duguljastog oblika, a vrh sužen, savijen i nazubljen. Rimski, za koje su se odlučili Borojevići okruglih su plodova, malo izduženih i združenih sa po tri zajedno. Ljuska im je deblja i teže lomljiva a bujnija je sorta. Prvi nasadi lješnjaka na tom su gospodarstvu zaživjeli prije šesnaest godina, a tek nakon desetljeća biljka dostiže razvojnu puninu. Urod ali ne puni, daje već druge i treće godine ali, kaže naš sugovornik, treba proći vrijeme da se pravovaljano "uzgoji stablo”.

Nasade lješnjaka podigli prije 16 godina

OPG Borojević je u ekološkoj proizvodnji lješnjaka, kojem odgovara humusno tlo odnosno oni podlogu biljke oplemenjuju konjskim stajnjakom. Lješnjak je ponajbolje saditi u kasnu jesen, širine između redova oko pet metara,unutar njih na tri odnosno dubina sadnje jest oko 15 cm. "Prije no što smo krenuli s prvim nasadima, uzorke smo tla slali u Kutinu na analizu postotka hranjivih tvari. Tako smo odmah od stručnjaka dobili i gnojidbenu preporuku”, kaže nam.

Bitno je tvrdi, zemlju hraniti i rahliti sa stajnjakom, obogaćivati je travama, djetelinom odnosno valja stvarati zatravljenu površinu koja u naravi sprječava ispiranje hranjivih tvari. Stablo lješnjaka u pravilu daje od dva do deset kilograma roda, odnosno po hektaru je riječ o tri, četiri tone u konvencionalnoj proizvodnji. U ekološkoj, tvrdi poljoprivrednik to je ipak manje, ali je kvaliteta bolja. Ona ovisi i o tome kakva je bila godina (kišna, sušna, vlažna), a nije nebitna ni navala štetnika, ponajprije kada je o lješnjaku riječ, ljeskotoča.

Napada on prvotno plod, kojeg iznutra (iz)buši i odlaže jajašca uništavajući tako biljku. U štetnike Borojevići ubrajaju i voluharice koje im dolaze na "objede”, a ne nedostaje im ni srna, vjeverica. Kada je o klimi riječ, naš sugovornik ističe kako je "lješnjak biljka baš za naše prostore, ne voli puno vlage kao ni suše, a dostatna joj je za život nadmorska visina od 1.100 metara”. Ipak, za uzgoj nije samo potonja važna, jer eko proizvodnja, smatra uzgajivač, jest životna filozofija koja se itekako odnosi i na biljni svijet. U njoj se vodi posebna briga o zraku, zemlji u kojoj biljke rastu i dr.

U dva grama tla sedam milijardi mikroorganizama

Otkriva kako u samo dva grama tla ima čak sedam milijardi mikro organizama, a upravo je taj bogati prirodni mikrobiološki svijet u tlu, cilj eko proizvodnje. Kada se tlo pošprica s raznim konvencionalnim preparatima, uništava se upola tog korisnog "podzemnog svijeta” i to je ono štetno.

"To više jer naši su ruralni krajevi nacionalno blago počevši od Banije, Like, Korduna i drugih krajeva koji su bogom dani", kaže naš sugovornik. On smatra kako samo ekološki proizvedena hrana u naravi može biti ona kojom će se hraniti ljudi, ali i životinje. Eko, pak, može biti samo ona koja ima i certifikat kao dokaz pravovaljanog uzgoja.

"Kod nas ljudi na žalost ne pitaju za kvalitetu, samo neka je cijena niska” žali se on. Dodaje kako ekološke parcele uključujući i njegovu svakako moraju proći minimum tri godine nadzora stručnjaka odnosno tzv. prijelazni period kojim uzgoj dobiva predznak ekološki. "Kod ekoloških proizvođača nema kurativnog djelovanja u radu, jer kod nas je zapravo sve preventiva. Koristimo prirodna sredstva za odbijanje štetnika i to mnogima poznatu koprivu, čaj od nema ,ljute paprike i dr. To ne šteti okolišu, ali ni kukcima” kaže Borojević.

Ističe kako je eko tržište najbrže rastuće na svjetskoj razini što je dobro kao i to da nisu kreditno opterećeni, a potrebnu je "mašineriju” obitelj tijekom godina sama pribavila. Naš sugovornik i supruga glavni su predvodnici imanja (od toga žive), jer sin Mladen im se kažu bavi drugim poslom. No, sretni su da imaju unuka Filipa koji će dok poodraste moći uživati u domaćoj i zdravoj hrani, a hoće li biti u poljoprivredi ima vremena da odluči. Oni su kada je o proširivanju nasada riječ, donijeli odluku da se širiti dalje neće jer bi to iziskivalo i povećanje opreme kao i drugih stavki proizvodnje. Lješnjake prodaju sirove odnosno tržištu nude hladno prešano ulje lješnjaka (ne prelazi temperaturu iznad 40 stupnjeva), prženi i pasterizirani lješnjak u staklenci Premium Qualitet odnosno imaju i limitirano izdanje Limited Edition.

Brašno i hladno prešano ulje od lješnjaka 

Ulje lješnjaka vrlo je traženo, kaže, a posebice se cijeni u kozmetici odnosno kvalitetnoj njezi kože. Sadrži B vitamine i kolagene potrebne za kožu lica, a učinkovito je i u masaži tijela, ali i u kulinarstvu. "Priču o lješnjacima dugo smo pripremali jer razmišljali smo koja bi to kultura bila, a da s njom ne moramo odmah u plasman, odnosno da mi kao uzgajivači određujemo tu namjeru. Odlučili smo se za lijesku i nismo pogriješili", otkriva Milan.

Dodaje kako plodove lješnjaka nakon berbe suše prirodno, na tavanu negdašnje štale, a suši se lijeska na osam do deset posto vlage. Obitelj proizvodi i brašno od lješnjaka iz čijeg se ploda izvuče masnoća odnosno ostaje njegova suha tvar od koje se spravlja brašno. Lješnjak se objašnjava gospodin Borojević bere u rujnu kada je zreo, prirodno suh i kada padne na zemlju, a kupi se posebnim strojem tzv. usisavačem. Nakon berbe plodovi prvo odlaze na komušanje, potom sušenje i drobljenje prema potrebi. Gospodarstvo Borojević uvijek teži novim saznanjima, pa ne čudi da je uz ideje i kreativnost Milana Borojevića nemalo toga napravljeno njegovom umješnošću od drobilice lješnjaka do stroja za kopanje rupa i drugih "alatki”.

"Volim istraživati, učiti i stvarati", kratko će reći vrijedni poljoprivrednik otkrivajući kako su Turci najveći proizvođači lješnjaka, a posjetio je on svojedobno i plantaže drugih kultura ponajprije oraha, lješnjaka i makadamije u dalekoj Australiji, gdje se upoznao i s načinom rada tamošnjih farmera.

OPG otvoren za posjetitelje 

OPG Borojević poznat je u Sisačko – moslavačkom kraju, to više jer su i članovi Eko udruge "Izvor" i inicijatori pokretanja tamošnjeg prvog sajma ekoloških proizvoda. Uključeni su i u LAG Una, a zagovaratelji su Banije kao čistog potencijala za ekološku proizvodnju. Njoj su podredili i uzgoj lana, konoplje kao i heljde od čijih cvjetova tržištu među ostalim nude i čaj. Obrubljena tek šumom, ekološka plantaža potonjih biljaka raste u prirodno zatvorenom ciklusu, jer svaki dionik ima svoju ulogu. Tako se ptičice (sjenice i dr,) bave crvićima na voćkama, glodavce rješava više od desetak mačaka na imanju, a bogata ponuda bilja primamljiva je i pčelama.

"Ljudi nam mogu doći u posjet i na licu mjesta uvidjeti kakva je životna odrednica ekološkog proizvođača hrane” zaključuje ponosni vlasnik OPG-a. 

Dodajte agroklub.com u omiljeni Google izvor