Ono što je dobro činimo radi sebe, a ne EU!

Darko Znaor (1966.) prvi je magistar ekološke poljoprivrede u Europi. Doktor je znanosti zaštite okoliša, a doktorirao je na engleskom Sveučilištu Essex. Stručnjak je za održivu i ekološku poljoprivredu, a kao voditelj projekata ili konzultant sudjelovao je na brojnim obrazovnim, istraživačkim i razvojnim projektima Svjetske banke, UN-a, Europske komisije, Vlade SAD-a i Nizozemske te Ureda kancelara Republike Austrije.

Konzultantsko iskustvo stekao je radeći na projektima u dvadeset i devet zemalja Europe i Azije. Stručnjak je i zagovornik ekološke poljoprivrede i biološko-dinamičkoga načina gospodarenja, a područja interesa su mu vezana uz zaštitu okoliša i poljoprivredu.

S prvim danom srpnja, dakle za nešto manje od mjesec dana, na snagu u Hrvatskoj stupa Nitratna direktiva EU-a. Što ona donosi hrvatskim poljoprivrednicima?

Nitratna direktiva je direktiva EU-a koju je Hrvatska usvojila i koju hrvatski poljoprivrednici moraju početi primjenjivati od 1. srpnja ove godine, kada Direktiva stupa na snagu. Dakle, svi poljoprivrednici koje ta Direktiva zahvaća, a ne zahvaća sve, morat će se pridržavati određenih pravila glede skladištenja i korištenja stajskog gnoja.

Uredbi Nitratne direktive domaći se poljoprivrednici moraju pridržavati od 1. srpnja ove godine.

U Vukovarsko-srijemskoj županiji tri su jedinice lokalne samouprave u tzv. ranjihvoj nitratnoj zoni - to su općine Lovas i Borovo i grad Ilok. Međutim, manje je poznato da svi svi poljoprivrednici čija je zemlja u Arkodu, a označena je kao "SZI" što znači "sanitarna zaštita izvorišta", a takve zemlje u Arkodu je gotovo 20%, će morati od srpnja upravljati stajskim gnojem na jedan drugi način.

Što to konkretno znači?

Morat će prije svega imati dovoljne skladišne kapacitete, za otprilike pola godine, neće više biti dozvoljeno istjecanje onog gnojnog iscjedka niti će biti dozvoljeno da se stajski gnoj primjenjuje u bilo kojim količinima u bilo koje vrijeme. Dakle, riječ je o cijeloj jednoj lepezi zahtjeva koji na prvi pogled izgledaju jako zahtjevno i ograničavajuće. Međutim, nije tako.

Spriječavanje onečišćenja vodnih resursa.

I naši poljoprivrednici i svi mi želimo zaštiti zdravlje naše djece i naraštaja koji nadolaze. Ne želimo nikakvim gnojivima onečistiti vodu. Nitratna direktiva traži od poljoprivrednika da smanje pritisak na vodne resurse, bilo površinske kao što su rijeke ili podzemnu vodu koja je pitka voda i koju svakodnevno konzumiramo. Zato Nitratnu direktivu ne bi trebalo ispunjavati zato što ju je nametnuo Bruxelless već zbog nas samih.

Kako će se provedba Nitratne direktive kotrolirati i kakve su posljedice njezinog nepridržavanja?

Kontrolu će vrršiti Agencija za poljoprivredna plaćanja, dakle ista ona agencija koja isplaćuje poticaje poljoprivrednicima. U slučaju kršenja Direktive, ovisno o intenzitetu i je li kršenje bilo namjerno ili nenamjerno, doći će do smanjenja poticaja, a ukoliko dođe do opetovanog namjernog kršenja Direktive, takvim prekršiteljima poticaji će se u potpunosti oduzimati i to ne samo za tu, nego i narednu godinu.

Onima koji se ne budu pridržavali
odredbi oduzimat će se poticaji.

Već se sada može nazrijeti kako ispoštivanje pravila Direktive neće biti jeftino za poljoprivrednike

Da. Nažalost riječ je o prilično velikom trošku i nečemu što smo strateški trebali promišljati još prije ulaska u EU. Prvenstveno, kroz sredstva SAPARD i IPARD, ali i domaća sredstva trebalo je omogućiti poljoprivrednicima sufinanciranje izgradnje skladišnih kapaciteta za gnoj, jer riječ je o prilično velikom izdatku. Ne znam koliki je on točno, ali mislim da se u nekoj kalkulaciji spominje iznos od oko 800 eura po uvjetnom grlu.

Ono što je dobra vijest je da će u sklopu Programa ruralnog razvoja RH postojati mogućnost za sufinanciranje izgradnje takvih skladišnih kapaciteta. Ako je riječ o ljudima koju su u nitratnoj zoni, koji su mladi poljoprivrednici (i još ima nekoliko uvjeta) takvi poljoprivedni proizvođači mogu dobiti sufinanciranje od čak 90%. Siguran sam da bi većina poljoprivrednika pristala da im netko sufinacira izgradnju gnojnice.

Kada već spominjete Program ruralnog razvoja, Europska komisija nedavno je odobrila nova 24 Programa ruralnog razvoja zemalja članica EU, a među njima i Program ruralnog razvoja RH za razdoblje 2014. - 2020.

Lako je kraju bitke biti general. Ja sam i osobno sudjelovao u evoluacijskom timu zajedno s kolegama iz Danske. Imali smo cijelu jednu lepezu primjedbi i sugestija za poboljšanje Programa. Mislim da se taj program mogao napraviti još bolje i svrsishodnije i ciljevitije na način da više od njega profitiraju mali poljoprivrednici. Međutim, to se iz nekog razloga nije desilo. On je sada takav kakav je i iz njega moramo izvući najviše što možemo.

Program ruralnog razvoja dizajniran
da ide u susret velikim proizvođačima.

Bojim se da će ostati dosta neiskorištenih sredstava. Mi smo trebali daleko više vježbati kroz SAPARD i IPARD, ali to se nije desilo te ćemo sada morati uživo skočiti u vatru.

Koje su vaše glavne glavne zamjerke programu?

Osnovna zamjerka je ta što je cijeli program dizajniran na način, kao i pravila igre, da se ide u susret velikim proizvođačima, čak i trgovačkim društvima. Jedan, prosječan mali poljoprivrednik ima daleko manju šansu, on nije u ravnopravnom položaju i siguran sam da će ovaj prvi krug pokazati je su li te kritike opravdane ili ne. Vidjet ćemo koliko će u prvom krugu koji je nedavno bio objavljen, sredstava doista dobiti mali poljoprivrednici, a koliko veliki sustavi kojima su pravila igre išla na ruku.

Vodeći ste stručnjak ekološke poljoprivrede. Gdje je Hrvatska danas u tome segmentu poljoprivredne proizvodnje?

Hrvatska posljednjih godina u ekološkoj poljoprivredi bilježi dosta dobar zamah. To je ono što je za pozdraviti i ohrabruje. I svijest ide u tom smjeru kod jednog dijela potrošača i poljoprivrednika.

Mislim da će Hrvatska u narednih godinu, dvije dobiti još veći zamah u eko poljoprivredi, jer će većina tzv. dosadašnjih integriranih poljoprivrednika prijeći na ekološku proizvodnju budući da poticaji za integriranu poljoprivrednu proizvodnju uskoro prestaju.

I to će omogućiti još veći zamah i to je pozitivno. Međutim, ono što nije pozitivno i što je u svakom slučaju dvojebeno je činjenica da Hrvatska za razliku od drugih EU zemalja ima dva fenomena kada je u pitanju ekološka poljoprivreda. Prvi je fenomen da na tri hektara koji su ekološkoj proizvodnji imamo hektar u paralelnoj proizvodnji. Što to znači? Da imamo strahovito puno gospodarstava koja prakticiraju istovremeno i ekološku i konvencionlanu poljoprivredu. Tu se otvara problem da dio proizvođača možda ne primjenjuje u potpunosti u proizvodnji ekološke standarde i da možda dolazi do obmane proizvođača.

Obmana proizvođača?

Ja to ne mogu sasvim čvrsto potvrditi, ali činjenica je da Hrvatska ima taj fenomen koji druge zemlje ne poznaju. A drugi zanimljiv fenomen je da Hrvatska ima jako puno ekoloških proizvoda, a da se jako malo tih proizvoda trži kao ekološke. Većina ih se trži na konvecionalni način i po konvecionalnoj cijeni što opet stvara dvojbu da li je uistnu ta proizvodnja bila po postulatima ekološke poljoprivrede.

Hrana koju uvozimo to zasigurno nije. Ili se varam?

Hrana koju uvozimo uvelike je dvojbene kvalitete. Vrlo često ti naši veliki uvoznici uvoze hranu koja je pred istekom roka valjanosti i čija je sljedivost također ponekad upitna.

Kako se suprostaviti tome i može li se to uopće?

Lijeka za to ima na način da kupci budu budniji, trgovci odgovorniji, a država učinkovitija u praćenju tko, kako i po kojoj cijeni uvozi. Nužno je i da država pojača informativnu kampanju kako bi u tom pogledu ojačala svijest potrošača koji su do sada uglavnom bili upućeni na razne potrošačke udruge i njihova upozorenja i preporuke.