Lani su mu ukrali 300 kg eko češnjaka, no Željko Pikula od uzgoja ne odustaje

OPG Željko Pikula u malom ličkom selu Počitelju, između Gospića i Svetog Roka, imao je prošle godine 700 kilograma ekološkog češnjaka za tržište, a onda mu je sredinom rujna provaljeno na obnovljeno obiteljsko imanje i ukradeno više od 300 kilograma češnjaka kao i vrijedni poljoprivredni strojevi. Ukupna šteta procijenjena je na više od 50.000 kuna.

Počinitelji, koji su imali čak 30-ak provala na tome području u posljednjih godinu dana, a koje je jako slabo nastanjeno jer su sela u tom dijelu Like uglavnom gotovo pa pusta, kaže nam - nisu pronađeni. Ostalo mu je oko 200 kilograma češnjaka u Zagrebu, gdje živi, koje je koncem listopada ponovno zasadio, a to znači da nema govora o odustajanju od uzgoja. "Dobili smo 10.000 kuna odštete od osiguranja za otuđene strojeve, iako je šteta znatno veća", napominje Pikula.

Radnom terapijom došli do 700 kg eko češnjaka

Naime, Željko Pikula je deset godina bio profesionalni hrvatski vojnik u Tigrovima. Nakon razvojačenja u HV-u, nije htio sjediti u mirovini skrštenih ruku u Zagrebu već je obnovio svoje ognjište u Lici i posvetio se obrađivanju zemlje. Krenuo je prije šest godina s pet i pol kilograma eko češnjaka, na dvije veće parcele uz obnovljenu kuću, a koje zajedno nisu veće od jednog hektara (0,8 ha) i nije se pokajao. "Sad je to jako lijep, ali i zahtjevan dodatni posao u kojem smo se moja obitelj i ja jako lijepo našli', ističe Pikula.

Čuli smo da su njegovi sinovi Denis i Dario, htjeli saditi nešto malo modernije, aroniju ili slično što ne treba stalnu brigu jer ne mogu duže boraviti u Lici, a onda je izbor pao na češnjak, ali ekološki jer ih onaj drugi i 'ne zanima'. Lički češnjak s eko certifikatom je ljubičaste boje, manjih glavica, ljepljivih zbog ulja koje luči. Ako je pravi lički češnjak, kažu, neće ni klijati godinu dana, a ima poseban miris i okus.

Cijena ličkog eko češnjaka na kućnom pragu obitelji je 100 kuna po kilogramu. No, Željko ističe da na tržištu ima interesa za takav proizvod jer se sav proda najboljom od svih reklama, a to je 'usmena predaja' zadovoljnih kupaca. Čuli smo da ima i uvoznog eko-češnjaka na domaćem tržištu, onog iz Austrije, koji u trgovačkim lancima dostiže i cijenu od 180 kuna po kilogramu, ali on, kaže, ne želi sudjelovati "u ucjenama velikih lanaca". Drži da ima mjesta za sve koji hoće raditi, ali i zaraditi.  

Poljoprivedu, prije svega, shvaća kao vrijedan i dostojanstven posao vezan za zemlju, ali i kao 'radnu terapiju'. Ipak, posla oko eko češnjaka ima puno, jer svaka glavica, a ima ih milijun, mora proći kroz ruke: od jesenske sadnje, preko pljevljenja koje zna potrajati kad vegetacija krene na proljeće, do vadilice za krumpir koju koriste i za vađenje češnjaka.

Plijevljenje eko češnjaka je najteže jer se sve radi ručno   

Što se tiče plijevljenja češnjaka, tu je glavna Željkova supruga Marija, rođena Zagorka, koja je 'kriva' i što je OPG Pikula redoviti sudionik 'Eko arene' u Bedekovčini, gdje smo Željka i upoznali.

Naime, njegov štand, među 50-ak drugih eko proizvođača iz cijele Hrvatske, je bio ukrašen i ličkom kapom što ga je izdvojilo od ostalih izlagača, koji bi mogli malo više poraditi i na samoj prezentaciji vrijednih domaćih eko proizvoda kojih još uvijek nema dovoljno (1.400 op.a.). Ovako dominiraju eko livade i pašnjaci, kojih je ukupno nešto više od čak 100.000 ha.     

Konačno, sad ima više domaćih proizvođača češnjaka, koji je napokon malo potisnuo onaj iz uvoza, ali je njegova samodostatost na domaćem tržištu i dalje ispod 50 posto. I u Lici, koja se u dijelu oko Gospića, posve okrenula stočarstvu na otvorenom, ima sada nekoliko većih proizvođača češnjaka. Ali  se i dalje na prste, ne samo u tom dijelu naše zemlje, mogu nabrojati oni koji su se odlučili za njegovu zahtjevniju ekološku proizvodnju. To je Željku Pikuli poseban izazov i ne razmišlja o konvencionalnoj poljoprivredi.  

Gospođa  Marija nam je otkrila da muški članovi obitelji Pikula, kao i snaha Nena, rado idu u polje češnjaka, ali da leđa znaju zaboljeti od višetjednog plijevljenja koje moraju ponoviti dva puta, kao i jedno okopavanje, pa muški članovi znaju završiti i na koljenima, dok se pasao ne obavi do kraja na koncu lipnja. Od pribora koriste samo motiku i kultivator, koji je u ovoj drskoj krađi odnešen, kao i flakserica, pumpa za navodnjavanje...

Puno neobrađene zemlje u Lici čeka bolja vremena   

Pikule u Lici, ispod Velebita, imaju ukupno 16  hektara zemlje, ali većina je zarasla u makiju i bujad jer se već desetljećima ne obrađuje i dalje 'čeka neka bolja vremena'.

I za veću proizvodnju češnjaka, kaže Denis Pikula, imamo zemlje, ali bi trebali imati i više radne snage. Ujedno, nakon vađenja češnjaka, slijedi obvezno sušenje nekoliko tjedana, a sve to kako bi nešpricani, eko češnjak dočekao iduću godinu, a čuva se na nižim temperaturama u ostavama.  

U divljoj prirodi ovog dijela južne Like, kaže Željko Pikula, na 625 metara nadmorske visine nema lukove muhe, a i jako je malo krumpirove zlatice, koju možete 'rukom pobrati'. No, u njihovom selu, gdje ima više obnovljenih kuća, ali prvi susjed mu je jedna velika mliječna farma sa 200 krava, ostala su samo četiri čovjeka, a dva i pol kilometra od njihove kuće nema nikoga, tako da su morali sami urediti makadamski put.

I taman kad je ovaj unosni hobi, koji zahtijeva puno fizičkog rada i strpljenja, a još više ljubavi, jer to nije nimalo jednostavno za izvesti, krenuo kako treba, dogodila se prva pljačka, koja zasad nema sretan završetak.

Pikula se ne nada povratku ukradenog češnjaka, jer se on na nesređenom domaćem tržištu hrane, lako može 'utopiti' u kulenu i kulenovim sekama, ali se nada će da krivci, kad tad, biti pronađeni. Inače, dodaje, poticaji od 6.000 kuna godišnje su dosad pokrivali 'hladni pogon' njegova uzgoja, i na daljinu od 180 kilometara. Eko-certifikat, na koji su ponosni, kao i na tradiconalnu ličku kapu, je nešto što garantira da se njegova zahtjevna proizvodnja odvijala na ekološki prihvatljiv način u Lici, krškom području, koje se posve okrenulo stočarstvu, kroz slobodno držanje stoke, a zemlja se sve manje obrađuje.