• Divljač i štete
  • 08.04.2021. 09:00

Kako zaštititi nasade i usjeve od smeđe divljači?

Mnogi se užasavaju spomena divljači jer već godinama zbrajaju štete.

Foto: Depositphotos/jezica
  • 866
  • 80
  • 2

U vrijeme aktualne proljetne sadnje voćaka valja dobro razmisliti i o zaštiti mladica od divljači, posebice u mladim nasadima podignutim u blizini šuma. Doduše, u ovo vrijeme, poslije iscrpljujuće zime, od napada neće biti pošteđeni ni stari voćni nasadi. Krupna divljač, poput srndaća i jelena, u nekim se baranjskim naseljima toliko udomaćila da točno zna u kojem se vrtu može osladiti kojom voćkom.

Najveće štete u poljoprivredi ipak nanose divlje svinje koje devastiraju uglavnom ratarske usjeve, tako da je prije proljetne sjetve dobro znati i poneki 'trik'.

Presijavanje usjeva zbog divljači

Mnogi se ratari užasavaju spomena divljači jer već godinama zbrajaju štete na kukuruzu, krumpiru i soji, i to ne samo pred žetvu. Posebno su ugroženi mladi usjevi, na nekim područjima do te mjere da se polja moraju presijavati i po dva puta.

Poznata je i pojava, uočljivija na komparativnim pokusima s više hibrida, da divlje svinje obrste samo određene, njima ‘najslađe’. Taj su fenomen na svojoj koži često iskusili i baranjski poljoprivrednici pa neke hibride više ne siju "ni u ludilu“. Ugrožene mogu biti i čitave sjemenske proizvodnje ako pojedu primjerice liniju oca.

U sjetvi žitarica na poljima gdje hara divljač obično se preporučuju sorte u tipu brkulje koje inače ne vole, no sve dok nemaju izbora, kažu proizvođači, jer će u nedostatku drugih i njih bez problema pojesti.

I premazivanje stabala može pomoći (Foto: Depositphotos/Kryzhov)

Nerijetko su ratari, da bi doskočili redovitim napadima divljih svinja, umjesto kukuruza posijali suncokret, koji su im pak obrstili jeleni! Ovi su kopitari znali precizno pobrati i mahune soje, što je posebice interesantno, jer se inače soja u hranidbi stoke mora termički obraditi, pa je pitanje kako im ovako sirova nije smetala.

Ekološke mjere borbe u okviru IAKS M11 

Borba protiv divljači već je sama po sebi dovoljno zahtijevna u konvencionalnom uzgoju, a posebni je izazov u ekološkoj proizvodnji. 

Podsjetimo, ovaj se tip proizvodnje potiče kroz IAKS mjeru 11 "Ekološki uzgoj" koja se može prijaviti jedinstvenim zahtjevom do sredine svibnja, a svi korisnici mjere moraju, između ostaloga, primjenjivati i ekološke metode borbe protiv divljači i sličnih štetočina.

Nešto više o metodama borbe i iskustvima u njihovu provođenju, koje u ovom tekstu prenosimo, mogu se čuti i od stručnjaka Uprave za stručnu podršku razvoju poljoprivrede i ribarstva Ministarstva poljoprivrede u sklopu obaveznih edukacijskih tečajeva koji su upravo u tijeku širom Lijepe naše.

Savjetodavci tako, s obzirom na to da u ekološkoj proizvodnji primjena kemijskih sredstava nije dopuštena, upućuju poljoprivrednike na mehaničke, fizikalne i biološke mjere zaštite od smeđe divljači.

Žice i mreže uglavnom za manje životinje

Mehaničke mjere uključuju žičane ograde i mreže, no iskustva su pokazala kako žica postavljena do dva metra visine neće pomoći kod krupne divljači, jer ona može preskočiti i veće visine.

Mreža oko debla, dakle, neće zaustaviti srndaća da obrstiti krošnju, da ne spomenemo jelena koji može iščupati i cijelu mladu voćku. A baš vole šljive, kažu slavonski voćari.

Omatanje svakog debla žičanim ili plastičnim mrežama pomoći će kod zaštite mladih voćnjaka od zečeva. Sjećate se priče voćara čiji su mladi nasadi oraha i Baranji nastradali od zečeva jer je vjerovao u 'bapske' priče da zec neće na orah, pa ih nije zaštitio? Osvjedočio se da su to samo priče.

Pojedinačna stabla na okućnici mogu se prilikom sadnje zaštititi pocinčanim košarama koje će čuvati korijen voćke od voluharica, a stablo od zečeva.

Što se tiče bioloških mjera borbe, neki su se dosjetili da u blizinu voćnjaka privuku lisice, prirodne neprijatelje zeca, no pri tome treba paziti da u susjednom dvorištu nema kokoši.

Nekad upitan efekt i električnih pastira

No vratimo se žici, kojom se primjerice mogu povezati i učvrstiti košnice kod stacionarnog načina držanja pčela. Armatura će ih zaštititi od napada medvjeda. Austrijski pčelari primjerice košnice, koje su međusobno učvršćene sajlama, ograde i električnim pastirima.

Ovdje valja podsjetiti kako je kod postavljanja električnog pastira važan broj redova žica i njihov razmak. Isto tako, bitna je i visina postavljanja, jer ovca preskoči iz mjesta (!) i 125 cm, a krupna divljač bez problema i do tri metra. Savjetodavci preporučuju postavljanje pet redova žica, s međusobnim razmakom od 25 do 40 cm, početnom visinom na 15-25 cm od zemlje, te udaljenosti između potpornih stupova 3 do 4,5 metara.

No, ponekad ni električne žice ne daju zadovoljavajuće rezultate.

Naime, prilikom podizanja višegodišnjih nasada važno je imati na umu da se divljač kreće "stazama slonova", utabanim putovima predaka, bez obzira na prepreke, pa ih se, u nasadima podignutim na nekoj od ovakvih ruta, nemoguće riješiti. Dakle, neće ih zaustaviti ni električni pastiri ni, sjećamo se, nesretna žilet-žica svojedobno postavljena na granicama.

Jer kad naiđu na ovakve prepreke, funkcioniraju kao krdo. To znači da izaberu "dobrovoljca" koji prvi probija prepreku, pa ga drugi slijede. Tako poljoprivrednici navode primjere da je krdo divljači urušilo pet betonskih nosača kad su naletjeli na električnog pastira.

Ekološki namazi za voćke

Riblje ulje, petrolej, jaja ili stari recepti Rudolfa Steinera su ekološki prihvatljivi pripravci za odbijanje zečeva, dok se sapun, kosu i jaja primjenjuju protiv visoke divljači.

A evo i nekoliko receptura.

Kora se voćaka može premazati s namazom od jednakog omjera užeglog ribljeg ili ricinusovog ulja, usirene krvi domaćih životinja, te ilovače. Namaz se razrjeđuje do željene gustoće za lakše premazivanje toplom vodom.

Pomoći će i mreža i premazivanje kore repelentnim smjesama (Foto: R. Prusina)

Nadalje, glatka se smjesa za premaz kore može dobiti i kombiniranjem užegle masti, usirene svinjske ili goveđe krvi, sa svježom goveđom balegom u omjeru 1:1:2 (uz dodatak tople vode za razrjeđivanje).

Među jeftinijim rješenjima u borbi protiv srna i zečeva je i osušena smjesa kokošjih jaja. Jednostavno, za deset mladih voćaka potrebno je razmutiti pet jaja s malo vode.

Zečeve će odbiti i premazivanje debla smjesom vapna, sumpora i krvi životinja u omjeru 5 kg vapna: 0,5 kg sumpora: 2 litre svinjske ili goveđe krvi.

Čak i tigrova balega za krupnu divljač?

Neki ekovoćari imaju iskustva i s ljudskom kosom kao prirodnim repelentom, koju u perforiranim vrećicama rasporede po voćnjaku na visini od 1 m i na razmak od 1,5 m. No, pri tome treba imati na umu da često kosa prikupljena iz frizerskih salona bude bojana, pa nema potreban miris odnosno nije uvijek učinkovito rješenje.

Neki si pak uočili kako i prva kiša spere repelentnu djelotvornost kose.

Kad smo kod odbojnih mirisa, spomenimo i iskustva austrijskih poljoprivrednika koji su vrlo domišljato izmetom lavova i tigrova iz zooloških vrtova "ogradili" svoje nasade pa ih tako zastrašene životinje zaobilazile u širokom luku.

Savjetodavci navode i eksperimentiranje nekih poljoprivrednika koji su u svojima nasadima puštali radioemisije kako bi ljudskim glasom rastjerali divlje životinje, ali nije bilo baš uspješno.

Spomenimo na kraju da na tržištu postoje i tvornički repelenti. Kažu nam da lovačka društva tako poljoprivrednicima znaju dijeliti smrdljive tekućine kojima se natapaju velike spužve, i postavljaju na 'strateška' mjesta oko nasada. Pri tome valja imati na umu da spužve moraju stalno biti vlažne kako bi zadržale intenzivan neugodan miris koji odbija divljač.

Ekouzgoj pod nadzorom

Podsjetimo, potpora iz ove IAKS mjere se može ostvariti kroz dvije podmjere: 11.1. Plaćanja za prijelaz na ekološke poljoprivredne prakse i metode 11.2. Plaćanja za održavanje ekoloških poljoprivrednih praksi i metoda.

Proizvodnja mora biti pod stručnom kontrolom koju obavljaju tijela ovlaštena od strane Ministarstva poljoprivrede (popis na web stranici Ministarstva), a obvezna je najmanje jednom godišnje.

Potiče se ekouzgoj ratarskih kultura, aromatičnog i ljekovitog bilja, povrća, vinograda, voćnjaka, maslinika i trajnih travnjaka (livada, pašnjaka ili krških pašnjaka). Korisnici koji podnose zahtjev za skupinu usjeva trajni travnjaci dužni su imati najmanje 0,5 uvjetno grlo/hektaru, iznimno na krškim pašnjacima 0,3 UG/ha. Svi se pak korisnici moraju pridržavati minimalnih zahtjeva za gnojiva i pesticide propisanih Uredbom Komisije (EZ) br. (EZ) 889/2008.

Podsjećamo i kako razdoblje prelaska s konvencionalne na ekološku proizvodnju za oranice, povrće i pašnjake traje dvije godine odnosno tri za višegodišnje nasade, uz mogućnost skraćivanja razdoblja u skladu sa spomenutom uredbom. Nakon završetka prijelaznog razdoblja, na istim se površinama mora nastaviti ekološka proizvodnja.

Isto tako, mjera se mora provoditi na istim parcelama/ hektarima koji su prijavljeni prve godine prilikom ulaska u sustav potpore. Dakle, nije moguće prijaviti samo dio površine, odnosno imati na istoj ARKOD parceli i ekološku i konvencionalnu proizvodnju.

Potpora se isplaćuje kao naknada za gubitak prihoda i dodatne troškove koji su rezultat pridržavanja posebnih praksi, pri čemu je potpora za prijelazno razdoblje uvećana za 20 posto zbog nemogućnosti prodaje poljoprivrednih proizvoda s oznakom "ekološki proizvod" tijekom ovog razdoblja.


Tagovi

Smeđa divljač Štete od divljači Višegodišnji nasadi Ekološki uzgoj IAKS mjera Zaštita Potpora


Autorica

Renata Prusina

Više [+]

Diplomirana inženjerka agronomije s dugogodišnjim novinarskim i uredničkim iskustvom. Članica nekoliko novinarskih asocijacija među kojima je i TotY. Osim svojim perom, voli bilježiti i objektivom.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Jesenska šetnja :)