• OPG Rešković
  • 31.07.2020. 09:00
  • Brodsko-posavska, Gorice, Dragalić

Ivan Rešković: Zemlja i voćnjak vratili su mi snagu i volju za životom

Iako žive u Velikoj Gorici Dubravka i Ivan Rešković među prvima su se u novogradiškom kraju prije dvadesetak godina počeli baviti ekološkim voćarstvom. Sada u Ivanovim rodnim Goricama uzgajaju kruške, šljive, višnje i trešnje na 4,2 hektara.

Foto: Vjekoslav Hudolin
  • 274
  • 121
  • 0

Zemlja i voćnjak vratili su mi snagu, volju za životom. Nakon 40 godina rada i strke u Zagrebu kolabirao sam. Takav užurbani i stresni život ostavio je traga na mome zdravlju. Boravak u prirodi i smireniji život u rodnim Goricama doprinijeli su mom zdravstvenom oporavku i evo sada uživam u svakom trenutku provedenom na našem ekološkom obiteljskom gospodarstvu u Općini Dragalić kod Nove Gradiške, priča nam Ivan Rešković iz Velike Gorice, koji sada kao umirovljenik veći dio vremena provodi u rodnoj kući i u voćnjacima oko nje.

Nakon četiri desetljeća rada, od toga 38 godina u zagrebačkoj tvrtki Dalekovod, ovaj šezdesettrogodišnjak otišao je prije više od godinu dana u mirovinu za koju se, kaže, godinama pripremao jer je već nedugo nakon Domovinskog rata posadio voćnjak.

Hobi prerastao u ekološko voćarstvo

"Ispočetka mi je to bio hobi, zavolio sam voćarstvo još kao dječak, a kada sam shvatio da bi voće našoj obitelji moglo donijeti i značajniji prihod, posadio sam ih na svim površinama zemlje koje mi je ostavio otac. Sada imamo 4,2 hektara, podjednako su zastupljene višnje, kruške i šljive. Imamo i više od 100 stabala najranijih sorti trešanja, a taj dio voćnjaka nadopunjujemo i novim odličnim sortama.

S ponosom ističem da smo se supruga Dubravka i ja među prvima u novogradiškom kraju počeli baviti ekološkim voćarstvom - u upisniku smo zavedeni pod brojem 123. Sada nam povremeno pomaže i kći Paula koja studira agronomiju", ponosno priča. 

Dubravka i Ivan Rešković 

Ističe kako se posljednjih godina klimatske promjene odražavaju i na voćarstvo, osobito zbog sve češćih kasnih proljetnih mrazova koji čine velike štete na pojedinim vrstama. Tako je bilo i ovog proljeća. Nekoliko mrazova potkraj ožujka i u travnju uništilo im je kompletan ovogodišnji rod trešanja i šljiva u njihovu voćnjaku. Nije pomoglo ni ustajanje u tri sata ujutro i loženje vatre, za šljive su to ipak bile preniske temperature.

Dvadesetak godina pripremao se za mirovinu

"Za razliku od tih voćnih vrsta, višnje i kruške dobro su urodile. Upravo ovih dana beremo kruške: bilo je nešto lipanjske ljepotice, santa marije, rane morettini, a najzastupljenija je žuta viljamovka. Nešto beremo za tržište, a dio ćemo preraditi u rakiju jer smo registrirali malu destileriju i proizvodnju alkoholnih pića. Za sada proizvodimo viljamovku, šljivovicu i desertno vino od višanja", kaže naš domaćin i dodaje kako nastoji zaokružiti proizvodnju. U voćnjaku ima i neke stare sorte trešanja, šljiva jabuka i krušaka među kojima se ističu velika stabla krupne lubeničarke i kajziperke.

Ističe da je zadovoljan što se, dok je radio, prije dvadesetak godina počeo ozbiljno baviti voćarstvom i tako na svojevrstan način pripremati za mirovinu. Voćnjak mu sada puno znači iako u njemu ima i puno posla.

Ekološka proizvodnja je vrlo zahtjevna, ponajviše zbog mehaničkog uklanjanja korova. Velik je posao i rezidba, od gnojiva koristi dozvoljena u toj proizvodnji i pripravke od kopriva.

Drukčiji su mirisi i okusi domaćeg

"Dobro je što država potiče eko proizvodnju koja je u uzlaznom trendu. Potražnja za zdravom hranom došla je do izražaja posebno sada u doba korona krize, kada se mnogi ljudi sve više okreću proizvodnji voća i povrća na vlastitim površinama. Velika je razlika u kvaliteti, okusima i mirisima domaće rajčice, paprike, krastavaca, jabuka, krušaka od onih uvoznih. Bog nas je podario prekrasnom zemljom i trebali bismo joj se više posvetiti i koristiti njezine blagodati", kaže ovaj zaljubljenik u voćarstvo, svoj slavonski zavičaj i prelijepu prirodu koja ga okružuje.

S ponosom ističem da smo se supruga i ja među prvima u novogradiškom kraju počeli baviti ekološkim voćarstvom, kaže Ivan 

Naglašava i da se u neposrednoj blizini prostire pašnjak Iva koji stotinama godina služi za slobodnu ispašu konja, krava, svinja, gusaka i ostalih životinja, a neke je ondje uzgajala i njegova obitelj. Prije šest godina, Iva je proglašena zaštićenom u kategoriji značajnog krajobraza.

Tko se brine za hrvatskog hladnokrvnjaka?

Posebno mu je drago što se kći Paula posvetila studiju agronomije, nada se da će se baviti i voćnjakom koji joj želi prepustiti i pomoći oko njega.


Fotoprilog


Tagovi

OPG Rešković Ivan Rešković Voćarstvo Eko proizvodnja


Autor

Vjekoslav Hudolin

Inženjer poljoprivrede sa 38-godišnjim iskustvom u profesionalnom novinarstvu. Nekada novinar HRT-a, dopisnik Glasa Slavonije, suradnik Gospodarskog lista, Agroglasa, Poljoprivrednog vjesnika, Večernjeg i Jutarnjeg lista, a danas voćar koji u obiteljskom kolekcijskom voćnjaku uzgaja oko 260 starih sorata jabuka i krušaka.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Turci, držite gaće :D