• Obrt Bioplanta
  • Zagrebačka, Šušnjari

Gorana Derežić: Agroekonomiku posložimo tako da je isplativo proizvoditi hranu, bez potpora

Bila bih najsretnija da se mogu posvetiti poljoprivredi, a ne ganjati administrativne rokove za ostvarenje prava na potpore, kaže vlasnica obrta Bioplanta i predsjednica Udruge Z-eko.

Foto: Marinko Petković
  • 512
  • 33
  • 0

Jedno od tri ogledna gospodarstva na kojima se može vidjeti koji su to sve brojni izazovi koji stoje pred ekološkom poljoprivredom, a koju Zagrebačka županija namjerava u potpunosti uvesti na sve svoje proizvodne površine do 2030. godine, je Bioplanta.

U ovom se obrtu za ekološku proizvodnju ljekovitog, aromatičnog i začinskog bilja mlade poljoprivrednice Gorane Derežić iz Šušnjara u Općini Križ, proizvodi od 2015. na 20 obradivih hektara.

Kažu, radne snage je na ruralnim područjima sve manje, pa je nužno više specijaliziranih poljoprivrednih strojeva. Valja voditi računa i o dostupnosti kompliciranih EU fondova, dok je ekotržište bilja, koje je u njihovom slučaju 93 posto izvozno, sad pogođeno i koronakrizom.

"Ekološka poljoprivreda je prije svega način života, pa sam se odmah odlučila za nju. Moram kazati da je tome doprinijelo i moje dijete, jer kad postanete roditelj pitate se kakav ćete svijet ostaviti svome nasljedniku. Osim toga, školovala sam se da se bavim poljoprivredom, a ne recimo prodajom, iako u ovom poslu morate biti baš Katica za sve", kaže Gorana, inače i predsjednica revitalizirane županijske udruge Z-eko, koja okuplja 30-ak članova.

Zaokružena proizvodnja od sjemena do finalnih proizvoda  

Dodaje da to znači da se od ranog proljeća do zime, jer je sezona uzgoja ljekovitog i začinskog bilja jako duga, morate baviti proizvodnjom na polju, odnosno njezinom preradom, ali i nizom drugih stvari, kao što je navedena prodaja.

eljela bih zapošljavati i plaćati radnika, a ne investirati u skupe strojeve koji ionako ne mogu zamijeniti čovjeka. Takav stav doprinosi razvoju lokalne zajednice i ekonomije općenito. Nažalost za to nemamo dovoljno financijskih sredstava", kaže nezadovoljna trenutnom situacijom u poljoprivredi.

Proizvodnja ljekovitog, aromatičnog i začinskog bilja

Prema njezinim riječima, proizvode ljekovito i aromatično, odnosno začinsko bilje među kojima kamilicu, mentu, matičnjak, neven, divlji kormorač, pelin, sikavicu, bosiljak, list peršin, čičak, čubar, konoplju, pasji trn...

"Trn je zapravo grm s narančastim bobicama, koji je izuzetno ljekovit. Vodimo borbu za njega s voluharicama, no ipak na kraju uspijemo dobiti dovoljno za čaj", opisuje i podcrtava da je ekološka proizvodnja skupa i zahtjevna. Primjerice, kaže, samo folija za matičnjak, kojeg imaju na dva polja ukupno tri hektara, košta 26.000 kn/ha, a rad  po hektaru ljekovitog bilja košta više od 50.000 kuna. 

Do pozitivne nule za 10 godina upornog rada       

Gorana ističe da se rada ne boje, jer je to prije svega njihov izbor. Žele zaraditi za pristojan život, da mogu normalno funkcionirati, jer sad proizvodnju financiraju iz skupih kredita. "Računamo da nam da bismo završili veliki objekt za preradu bilja, koji je sada u probnom radu, nedostaje još oko 250.000 kn, a te novce sad nemamo", oslikava probleme dodajući kako će "neke bolje dane" pričekati i izgradnja njenog novog ureda koji za sada imam samo temelje.

"Sve je to lijepo zacrtano, ali treba i vremena, a još više sredstava da se prerada podigne na noge i zaokruže skupa s poljoprivrednom proizvodnjom, koja je nama ipak primarna", zaključuje.

Naime, ukupna investicija je teška oko 3,5 milijuna kuna, što je za njih, kaže, jako puno i neće doći do pozitivne nule u idućih deset godina. 

Nabavka traktora sufinancirana je iz Programa ruralnog razvoja

Na naš spomen EU fondova, ističe da nisu uspjeli proći na dva natječaja za tipove operacija 4.2.1. i 4.1.1. na koja su prijavili objekt za preradu, spremište poljoprivrednih strojeva, skladišnu opremu, sušare i upravni objekt.

"Nažalost, nismo prošli zbog nedostatka sredstava, odnosno po meni nepravedno umanjenih bodova, što samo pokazuje da nema dovoljno sluha za ekološku poljoprivrednu proizvodnju", pojašnjava.

Na velikom gospodarstvu rade obiteljski. Uključena je cijela obitelj, dvije generacije, kao i njezina sestra od koje imaju i četiri hektara zemljišta u zakupu. Čekaju i odluku Ministarstva za zakup 12 ha državnog poljoprivrednog zemljišta na 25 godina.

Na jednoj lokaciji imaju problema jer su u blizini konvencionalnih usjeva kukuruza, što može biti pogubno za čistoću njihovih ekousjeva, koje će morati zaštititi sadnjom živice. U slučaju onečišćenja, to znači 30 posto manju otkupnu cijenu, što pak ne može pokriti troškove ekoproizvodnje, koji, čuli smo, nisu mali.

Poticaja su dovoljni da preživimo

Došli smo i da ekoloških poticaja, odnosno brojnih ekohektara koji su već premašili brojku od 110.000 ha, a domaćih ekoproizvoda je i dalje malo. Gorana otvoreno kaže da bi najbolje bilo da nema nikakvih poticaja, odnosno da proizvodnja bude samodostatna za standardnu cijenu što se tiče pokrivanja svih troškova prizvodnje.

"Agroekonomika bi trebala biti posložena tako da je isplativo proizvoditi hranu, bez učešća potpora. No, poticaji su sada dizajnirani da se potakne ljude da se uopće bave poljoprivredom koja je zahtjevna i teška djelatnost, posebno što se tiče proizvodnje na ruralnom prostoru. Sada ljudi to eksploatiraju što nije dobro", uvjerena je te drži da bi bilo idealno nešto proizvesti, a da se ne morate nikome opravdavati, što ste i kako radili, odnosno proizvodili.

"Naravno, dobro dođu, a kada bi imali jeftiniju proizvodnju, vrlo rado bi se zahvalila na njima jer bih bila najsretnija da se mogu posvetiti poljoprivredi, a ne ganjati administrativne rokove za ostvarenje prava na poticaje", zaključuje.

Ekopoljoprivreda zahtijeva puno strojeva

Na Bioplanti smo vidjeli jako puno poljoprivredne mehanizacije. Imaju ukupno četiri traktora, a novi traktor, John Deere 5050 E, kupljen još prije dvije godine, je bio sufinaciran iz Programa ruralnog razvoja s 50 posto sredstava. Uz Fendt i dva IMT-ova, s novim traktorom su, kaže, bolje riješili međurednu obradu na usjevima ljekovitog bilja.

"Prije smo s IMT-ovima, koji imaju duplu vuču zbog zahtjevnog terena, sve radili na razmak 70 cm, kao i kukuruz, a sada možemo odrađivati više operacija. Posjedujemo i kalcifikator obzirom da su naša tla kisela, pH oko 4, stoga svakih četiri ili pet godina provodimo kalcifikaciju tla, a imamo i polagač za polaganje folije", navodi i dodaje kako imaju i specijaliziranu mehanizaciju za uzgoj ljekovitog bilja.

"Naoružani" mehanizacijom, nužnom u ekoproizvodnji

Tu se nalazi češljasta drljača, koju koriste prije zime ili u kasnu jesen. Hidraulična kopačica služi za okopavanje i rješavanje korova, a okretač sijena je prerađen u pljevilicu.

Nasadi su uglavnom podignuti na foliju s navodnjavanjem kap po kap. Naime, uz pomoć županije uredili su čak dva velika akumulacijska jezera, ukupne investicije od 300.000 kn, od kojih je jedno dugačko 180 m, a široko 40 m. Hidrantima i pumpama su povezani s navodnjavanim zemljištem, što je bilo nužno jer je oborina nedovoljno u ovom kraju.

Korova se teško riješiti 

U dvorištu smo vidjeli i dva stara kombajna. Jedan je, kaže, za žetvu sikavice i komorača iz 1962. godine. "Malo smo ga reparirali i još uvijek je u dobrom stanju za naše potrebe, a osobno upravljam njime. Bio nam je također nužan jer ne smijete u ekožetvi, zbog primjesa, koristiri druge kombajne ili ih unajmiti. Primjerice, ekosikavica ne smije imati primjese glutena", pojašnjava.

Drugi je nešto mlađi, '67 godište, a potpuno izmjenjen i dorađen te služi za branje herbe, priča Gorana, koja se ne voli žaliti, ni kad je učestala veća pojava korova u ekonasadima.  

Kod mente se, kaže, korov zagrne u zemlju i "uguši" na taj način, a imaju i precizni plinski spaljivač.

"Izradili smo ga sami, a pojedine dijelove smo naručivali iz vana. Međuredna obrada vrši se frezanjem, što je zapravo loše jer širite korove. No na našim tlima obični kultivator ne djeluje u rano proljeće i jesen na korove koji su veliki problem u ekološkoj poljoprivredi", pojašnjava pa su zato IMT-ov kultivator prenamijenili u podrivač.

Korona kriza smanjila prinose i do 50 posto

Do sigurnih izvoznih tržišta Švicarske, Italije, Njemačke... došli su preko dva posrednika, bez nekih striktnih ugovora. S visokim troškovima proizvodnje koju financiraju iz kredita, ne mogu konkurirati na domaćem tržištu uvoznoj robi pa su osuđeni na izvoz u iznosu od čak 93 posto.

Važna je domaća proizvodnja, kaže, no na našem tržištu ima zaista svašta, pa tako možete kupiti ekoproizvod koji to zapavo nije.

"Držim da treba više raditi i na svijesti potrošača da je kupovina domaćeg proizvoda važna na duže staze i za očuvanje našeg gospodarstva, a ne onoga iz uvoza", smatra. To je pokazala, dodaje, i ova kriza, kad se vidjelo koliko je važna domaća proizvodnja hrane.

Dio proizvodnje je u plastenicima

Nažalost, ostavila je traga i na njihovom poslovanju. Imali su pad prihoda, ali i prinosa za čak 50 posto, jer sami nisu mogli izdvojiti iznos od 30.000 do 40.000 kuna da na vrijeme "kako treba" pognoje biljke. Naime, prvo zatvaranje u ožujku prošle godine još više je poremetilo tržište rada, pa su morali sami obavljati posao.

"Osim toga, došlo je do zastoja na tržištu pa nismo mogli tražiti od kupaca avansno plaćanje", napominje. Odustali su i od zahtjeva za Covid zajam jer "biljke ne mogu čekati kako bi ga dobili od banaka tek koncem lanjskog lipnja", kaže Gorana Derežić i zaključuje kako je tijekom koronakrize došlo do cijelog poremećaja u lancu, a u proizvodnji postoji "red vožnje" koji morate poštivati da bi imali odgovarajuće prinose. Ipak, uvjerena je da ekološka poljopriveda unatoč svemu ima budućnost.  


Fotoprilog


Tagovi

Gorana Derežić Bioplanta Ekološki uzgoj Ljekovito bilje Aromatično bilje


Autor

Marinko Petković

Više [+]

Dugogodišnji novinar s diplomom Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu koji prati poljoprivredu i prehrambenu industriju. Danas na iste teme izvještava za brojne domaće medije. Predsjednik Zbora agrarnih novinara pri HND-u.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

04.06.2021 #mojepovrće