Darko Pešutić ima pet tisuća sadnica šipka, a pekmez koji proizvode posebna je priča

"Moj djed je znao govoriti da, kad bi imao puno zemlje na jednoj parceli, morao bi jako puno raditi. Ovako, tri hektara raspoređena na nekoliko manjih parcela puno su mi "lakše“ za obrađivati. Recimo, kad uđeš u rezidbu na velikoj površini, redovi se čine beskonačni, a ovako, kad je podijeljeno na par njiva - malo ovdje, malo tamo - i na kraju se sve uspješno završi“, priča mi kroz smijeh Darko Pešutić iz Lužana pored Slavonskog Broda koji na svome SOPG-u ima posađeno 5 tisuća sadnica šipka.

Ideju da posadi šipak, kaže, dobio je od bivšeg kolege Darka, čija se firma bavi proizvodnjom čajeva. "Imao sam jedan komadić neiskorištenog vrta ispod kuće i rako smo posadili prvih 550 sadnica, a nakon toga mi je sinula ideja da bih mogao posaditi još više“, dodaje.

Šipak je osnovna baza za sve vrste voćnih čajeva u filter-vrećicama. Iako ga mnogi često zanemaruju, riječ je o izuzetno zdravoj biljci koja je vrlo poželjna na tržištu.

Obiteljski "hobi"

Prvi nasad posadio je 2018. godine, a u isto vrijeme otvorio je OPG, kojega je nekoliko godina kasnije preregistrirao u SOPG.

"Oko berbe i poslova s plodovima pomaže mi cijela obitelj, uz suprugu, tu su i kćeri Marta, Barbara i Lea. Veliku mi pomoć pruža i stroj koji sam kupio zajedno s prijateljem. Uvezli smo ga iz Slovenije, polovni, i platili 7.000 eura. Nama treba samo pet dana u godini, besmisleno bi bilo da smo svaki kupili svoj“, kaže Darko.

Upravo mu je to pomoglo da danas brže i efikasnije bere plodove. U početku mu je bilo teško doći do informacija, jer šipak gotovo nitko ne sadi.

"Znao sam da u Velikoj ima gospođa Antonija i da u Babinoj Gredi ima gospođa Marija, ali to je sve. Nismo ništa znali. Onda sam stupio u kontakt s Ivanom Ševarom iz Petrovaradina. Primio me, sjeli smo jedno poslijepodne tri sata i on mi je ispričao cijelu priču. Prvo što mi je rekao: "Šipak ti je kao korov“, dodaje.

Trenutno Darko uzgaja dvije vrste: klasični Rosa Canina (Inermis sortu), te Schmidts Ideal. Ona je snažna i zdrava sorta pasje ruže, vrlo otporna na mraz i klimatske promjene, tolerantna na različite tipove tla, pa se najčešće koristi kao podloga za cijepljenje ukrasnih ruža zbog stabilnog korijena i dobrog prihvaćanja plemki.

"Inermis je krupnija sorta, s više mesa, plod je bogatiji i ima ljepšu, uvijek tamno-crvenu boju. Dok druge sorte mogu biti od svijetlo-narančaste do tamno-crvene, ovisno koliko stoje na grani. Što duže stoji, više sazrije. Nije sladak, ali ima više soka“, ističe.

"Prerađen u pekmez“, dodaje Darko, "šipak koji dulje stoji na grani zahtijeva manje šećera da bi bio sladak. Kada se osuši ili samelje za čaj, dodatni šećer nije potreban jer je okus već dovoljno ukusan“.

Glavninu uroda prodaje kao svježi plod, a već su mu se javili kupci koji su rezervirali i do 400 kilograma. U prosjeku ubere oko 1,5 tonu, ove godine to je bilo manje zbog lošeg vremena i srna koje su mu obrstile mlade nasade.

"Kupci dolaze kod mene, kupe plodove i sami pripremaju pekmez ili ih suše za čaj. Dio prodajem Draženu, koji ima svoje sušare, a ja napravim malo pekmeza za sebe i prijatelje, ništa pretjerano. I podijelim ga“, objašnjava.

Idealan za jačanje imuniteta

U Slavoniji starija populacija posebno cijeni šipak, svjesna njegove zdravstvene vrijednosti i bogatstva vitamina C. Najviše ga kupuju upravo zbog učinka na jačanje imuniteta i zaštitu od sezonskih prehlada. Voljen je kao čaj, ali u obliku pekmeza pokazuje svoju posebnu kvalitetu i okus.

"U proljeće krećem s rezidbom. Gospodin Ševar me učio da se orezuju grane koje su te godine dale plod. Čim završi berba, rezidbu mogu odmah početi. Sve grane koje su imale plod orežem, a na mladim granama iduće godine očekujem plod“, priča.

Stari ljudi su ga često počinjali brati tek nakon prvih mrazeva. Kad mraz dotakne plodove, oni postanu mekani i počnu lagano trunuti. Taj prirodni učinak mraza mijenja teksturu i okus ploda, dajući mu drugačiji karakter nego kada dozrije u potpunosti na grani.

"Prvi pravi plod šipak daje tek nakon treće godine. U početku sam između grmova prolazio voćarskom frezom dva puta godišnje, ali Ševar mi je rekao da je bolje zatraviti. Tako radim - tijekom godine travu nekoliko puta pokosim i to je sve. Bolesti nema, stvarno ne vidim potrebu za bilo kakvom zaštitom“, objašnjava.

Kada se odlučio proširiti nasad, prijavio se na mjeru 6.3.1. - Potpora razvoju malih poljoprivrednih gospodarstava, i dobio iznos od 15 tisuća eura. Od dobivenog novca kupio je dodatnu zemlju, kompletan sadni materijal, traktor i voćarski malčer, čime je značajno unaprijedio svoj nasad šipka.

Recept za pekmez

Ispričao nam je i kako pravi svoj "čuveni" pekmez, o čijoj se kvaliteti pisalo, a i mi dobili upite naših čitatelja - kako do Darka i pekmeza.

"Naberem kantu plodova i prvo im moram odrezati crne vrhove na kojima su bili cvjetovi. Nakon toga ih operem i skuham. Prvo kuhanje služi samo da bi ga se mogli pasirati. Usitni se i doda određena količina vode jer šipak nema prirodnog soka - koliko god ga stisnete, nećete izvući ni kap“, kaže.

Kad se grubo obradi, slijedi cijeđenje na fino kako bi se izdvojile dlačice. One su jako neugodne za konzumaciju i ne smiju se osjetiti ni pod jezikom. Tek nakon toga slijedi cjelodnevno miješanje, kao kod kuhanja rajčice.

"Na vatri mora stalno stajati i miješati se da ne zagori. Kad pravim pekmez, ispasiram oko 120 litara i kuham ga deset sati, stalno stojim pored njega. Razlog je taj što u pekmez ne dodajem želatin, pektin niti išta slično. Prirodno ga ukuhavamo dok sva voda ne ispari i ne ostane samo meso šipka. Jedino dodajem šećer, a njegova količina ovisi o tome je li ubran ranije ili kasnije“, objašnjava.

Planovi za budućnost

Što se budućnosti tiče, o proširenju nasada zasad ne razmišljaju. Darko i supruga zadovoljni su trenutnom veličinom nasada, smatrajući da tri hektara na nekoliko parcela pružaju dovoljno posla i ploda za njihove potrebe.

"Čak sam bio u Agenciji i raspitivao se za kupnju dodatne zemlje, ali supruga me odgovorila. Već smo skoro pedeset godina, a djeca su još na fakultetu i ne znamo hoće li u budućnosti prihvatiti ovaj posao. Naš jedini plan za sada je urediti kuhinju i prijaviti dodatnu djelatnost“, priča nam.

Kada je krenuo s uzgojem, brojni njegovi poznanici i prijatelji najprije su ga pitali koliki je poticaj. On im je odgovorio da, ako bi radio samo zbog njega, uopće ne bi započeo s tim poslom.

"Novac je uvijek dobrodošao, može se kupiti gnojivo, gorivo i slično, ali moj cilj je da usjev rodi što više i da imam plod za prodaju. Mislim kako će poticaji u poljoprivredi u budućnosti sigurno biti smanjeni, pa je bolje razmišljati kako povećati količinu proizvedenog, nego koliko ćeš novca dobiti“, zaključuje Darko.