Brsečki česan: Najpikantniji češnjak kao atraktivan suvenir za 150 kn za kilogram

"Ideja o brsečkom češnjaku u meni raste već nekih 15-ak godina jer sam još kao dijete s roditeljima ljetovao u Brseču, rodnom mjestu moje none Marie zvane Nevie. Taj kraj me jako privlačio od kada znam za sebe iz razloga što je, u odnosu na pretrpanu Opatiju i Lovran u kojem živim, bio nedirnut i davao mi je divan osjećaj mira i slobode. Liburnija tada nije bila previše turistički eksploatirana, što danas više i nije slučaj", prisjeća se Mario Zaccaria, voditelj udruge Brsečki česan, mladi arheolog, suhozidar i turistički vodič koji radi na očuvanju tradicije sadnje brsečkog češnjaka.

Predsjednik udruge, Florian Franković ističe kako nitko u ovoj udruzi nije slučajno. Članovi iza sebe imaju životno iskustvo nakon kojega su uvidjeli da je boravak u prirodi i život od prirode jedini logični izbor.

Brsečki češnjak je prava mala bomba

Brseč je srednjekovni gradić nastanjen od prapovijesnog doba kao gradina, smješten na strmoj klisuri nedaleko od Mošćeničke Drage, a poznat je kao rodno mjesto Eugena Kumičića. To je prava zelena oaza mira i prelijepih plaža.

"Brsečki česan raste u uskom zemljanom pojasu, od Mošćeničke Drage do Plominskog Zagorja koji ima posebne pedološke značajke. Radi se o jako čvrstoj, zbitoj smećkastoj crvenici gdje glavica nema mogućnost ekspanzije pa je okus češnjaka vrlo intenzivan. To je prava mala bomba i u odnosu na ostale sorte je najpikantniji", ističe Mario. Kada ga se očisti od vanjske ovojnice, bude nježno ljubičaste boje, a poznato je da je pun antioksidansa i alina. Prema tome, češnjak nije samo hrana već i lijek, a pleten u vijenac može biti i vrlo atraktivan suvenir.

"Željeli bismo ga nuditi preko Primorske kašetice gdje bi s ostalim proizvodima mogao tvoriti eksluzivnu ponudu iz zeleno-plave županije", dodaje.

S plasmanom neće biti problema

Članove udruge Brsečki česan privlači ideja prehrambenog suvereniteta koju ta biljka, zahvaljujući svojoj velikoj vrijednosti, može pogurati i za ostale proizvode koji su možda manje rentabilni. Nemaju u planu fokusirati se isključivo na jednu kulturu. "Želimo ostvariti poljoprivredno-ekonomski krug koji je održiv", kažu članovi udruge.

Proizvođači češnjaka nisu 'ucjenljivi' kao proizvođači većine drugih povrtlarskih kultura, jer ako se češnjak kvalitetno uskladišti, dakle na suhom i mračnom mjestu kao što je konoba, uporabljiv je i do dvije godine. "Hrvatska i Europa pokrivaju samo trećinu vlastite potražnje pa nismo primorani pošto-poto prodavati niti pristajati na nižu cijenu, a imamo i mnogo niša u kojima ćemo ga plasirati. Zato ćemo pomoći svima onima koji žele doći na Brseštinu i raditi na zemlji kako bi stvorili zdravu neovisnu zajednicu otpornu na vanjske nesigurnosti koju nam odašilje država“, dodaju.

Hrvatska i Europa pokrivaju samo trećinu vlastite potražnje pa nismo primorani pošto-poto prodavati niti pristajati na nižu cijenu, a imamo i mnogo niša u kojima ćemo ga plasirati.

A sadnja održana 17. siječnja 2020. bila je kombinacija rada, zabave i edukacije. "Isfrezali smo i pripremili preko 3.000 m2 zemlje u koju smo posadili oko 10.000 režnjeva brsečkog češnjaka (oko 32 kg). Na Facebook-u smo napravili događaj (event) kako bi što više ljudi saznalo i pridružilo nam se. Radi najave kiše prebacili smo sadnju na dan prije i odgodili event na koji se javilo preko 20 osoba. Ovako nas je bilo sedmero, ali dobro smo se zabavili i puni elana odradili dobar posao na svježem zraku što se ne smije zanemariti", navode.

Suhozidi i terase kao turistička atrakcija

Jedan od ciljeva udruge je i zaštita okoliša i krajobraza. U okolici ima puno starih suhozida jer je veliki prostor Učke bio iskorištavan za poljoprivrednu proizvodnju. "Želimo pokazati domaćima i gostima tu ljepotu i vjerujemo da svo to kamenje može postati zanimljiva turistička atrakcija. Plan nam je čistiti dio po dio, saditi brsečki česan, broskvu i osloboditi postojeće napuštene masline. Izgledom će podsjećati na praputnjarska takala (terasaste vinograde). To je nešto predivno i pokazuje ogroman trud naših predaka, a na današnjim generacijama je da se potrude to sačuvati. Prema dr. Filipu Šrajeru iz udruge Dragodid, suhozid ima 4 uloge: kao element poljoprivredne politike EU, kao vještina koja se ponovo traži i naplaćuje, baštinska i turistička atrakcija, te kao poligon za volonterizam", podsjeća Mario Zaccaria.

Planovi su veliki, a cijenu ne misle spuštati

Kako svaki režanj daje prinos od 8 do 10 režnjeva, ako sve prođe u redu, dobit će oko 320 kg. Plan je trećinu prodati, a ostalo ostaviti za sjeme. Od oko 200 kg koje planiraju posaditi nagodinu, trebali bi dobiti preko tonu i pol od čega opet dvije trećine ostavljaju za sljedeću godinu. "Za nekoliko ćemo godina već imati respektabilnu brojku s kojom možemo malo žešće na tržište. Plan je držati cijenu od 150 kn i više po kili pa će i zarada biti lijepa, tako da je vidljiv ekonomski potencijal što nije nevažno. Osim toga, izdanci češnjaka koji se ionako moraju brati da ga spriječimo da ode u cvijet mogu se prodati 70kn/kg. Znači česan daje dva proizvoda te je dovoljno vrijedan da ga se ne mora prerađivati što je odlično za one kojima sama pomisao o HACCP atestima zadaje vrtoglavicu. Mi, koji radimo oko češnjaka, egalitarno dijelimo plodove i zaradu te imamo zajednički plasman. Koliko će biti volje i truda, toliko ćemo se i razvijati", doznajemo od članova udruge Brsečki česan.

Plasman riješen, neka samo dobro rodi

Već imaju dogovore s prijateljima i poznanicima koji žele rezervirati svoju 'greštu' (vijenac po brsečki), a postoji interes i od strane vlasnika restorana i lokalnih trgovina koje prodaju samo ekološke proizvode. Uvjereni su da će moći plasirati i van granica države. "Napominjemo samo ogromnu potražnju od strane farmaceutske industrije. Imamo upite od velikih firmi, ali za sada su takvi planovi izvan naših mogućnosti jer tek moramo dostići dovoljne količine. Čak su i turističke zajednice zainteresirane jer je vijenac od češnjaka fantastičan, koristan i zdrav suvenir. Planiramo plesti manje i veće vijence, ali i bukete od 10 glavica pomiješanih s papričicama koje također planiramo saditi. Za sljedeću godinu smo otkup riješili, naš češnjak će završiti na festivalu u Brseču naziva 'Festival bilja kaštelirske kulture' koji će se održati krajem kolovoza 2020., a koji organizira Općina Mošćenička Draga u sklopu INTERREG-a Slovenija-Hrvatska-Kaštelir. Već smo ga prodali, samo neka još rodi", šaljivo će ekipa iz udruge.

Planiramo plesti manje i veće vijence, ali i bukete od 10 glavica pomiješanih s papričicama koje također planiramo saditi.

Projekt povezuje gastronomsku ponudu lokalnog bilja, koji se konzumirao još u doba bronce i Liburna, s materijalnom baštinom u obliku suhozidnih gradina koje su te zajednice sagradile.

Zaštita imena i oživljavanje sela među važnijim ciljevima

Mario Zaccaria predložen je od strane Općine Mošćenička Draga da bude predstavnik Općine u Centru za poljoprivredu i ruralni razvoj PGŽ-a koji je smješten u Staroj Sušici kako bi lobirali za njihovo područje i kako bi zaštitili ime brsečkog češnjaka te ostale brsečke sorte, ali i pasmine poput liburnijskog tovara. "Udruga želi ostvariti pravo na intelektualno vlasništvo nad imenom. Na taj način se brsečki češnjak ne bi mogao pod tim imenom prodavati bez kontrole kvalitete. Želimo se boriti protiv onih koji nam spuštaju cijenu. Dobro je da imamo potporu načelnika Riccarda Staraja koji je prepoznao naša nastojanja da doprinesemo razvoju", smatra Zaccaria.

Još jedan važan cilj Udruge je oživljavanje brsečkog kraja. U orijentaciji samo prema turizmu i rentijerstvu koje je nametnuto, ne vide budućnost. U Brseču je ove godine po prvi puta od studenog do ožujka zatvorena jedina trgovina što znači da ljudi moraju putovati van mjesta po osnovne životne namirnice. Isto se dogodilo i sa dva restorana koja su inače mjesto okupljanje stanovnika. "Ostao je bankomat, dakle možete podignuti novce, ali nemate ih gdje u mjestu potrošiti. Želja nam je pridonijeti otvaranju novih radnih mjesta koja bi posljedično dovela do oživljavanja naselja. Ako se nastavi trend depopulacije, nestat će dodir s poviješću i tradicijom, a to je pogubno. Vikendaši ne drže do lokalnih problema poput mještana niti su lokalpatrioti. Postoji opasnost da djeca ne budu znala ništa o precima, tko su bili i kako su živjeli. Stoga bi višak od prodaje proizvoda i usluga, kojima je naš česan lokomotiva, mogao biti prilika mladima da se ovdje zaposle i osnuju obitelji što bi potaklo stvaranje sadržaja za sve Brsečane i one koji se tako osjećaju", vjeruje.