Biti ili ne biti za ekološku poljoprivredu

Od usvajanja Akcijskog plana razvoja ekološke poljoprivrede nije bilo promidžbenih kampanja i organiziranih nacionalnih sajmova, izostala je i potpora udrugama, kao i znanstvena istraživanja. Na edukaciji poljoprivrednika nije se radilo sustavno, a proizvođači se snalaze po principu "uradi sam". S obzirom na to da je turizam prepoznat kao važan marketinški kanal za ekološke proizvode, Akcijski plan je odredio da će u 2011. biti gotov projekt s nacionalnim standardima za ekorestorane, ekohotele i ekotrgovine s pravom uporabe jedinstvenog nacionalnog eko znaka. Narvno, od projekta nije bilo ništa. Birokracija je spora, no to nije ništa novo. Nedostaje nam dobra organizacija i proaktivnost nadležnih. No, tu je još jedna stvar za koju ne možemo kriviti ljude koji nešto zaista žele promijeniti.

Čini mi se da se u Ministarstvu, slijedom događanja iz prošlih godina, uslijed političkih prepiranja, izgubio smisao zbog kojeg su svi oni tamo. Nedostaje vizionara koji će stvarno unijeti promjene, no njima se često ne dopušta da dođu do izražaja. Bilo tko tko je nešto zaista htio promijeniti, imao plan, i znao kako ga provesti, više ne sjedi u fotelji. Način rada je dakle, potpuno krivi.

"No, Akcijski plan dobra je smjernica i okosnica za razvitak ekološke poljoprivrede u Hrvatskoj", podsjeća Darko Znaor, agrarni analitičar i konzultant na projektima Svjetske banke i organizacija UN-a, za Poslovni.hr. "Na polovici smo razdoblja njegove provedbe, a što je postignuto - puno ili malo - teško je reći", ocjenjuje, zato što nema nikakvih javno dostupnih izvješća o njegovoj provedbi. "Na internetskim stranicama Ministarstva poljoprivrede dostupni su samo podaci o hektarima i broju poljoprivrednih gospodarstava. Iz njih je razvidno da je broj ekoloških poljoprivrednika u porastu. Međutim, ostaje pitanje je li do toga došlo zahvaljujući zalaganju politike i sustavnom radu na onom što je zacrtano u Akcijskom planu, ili pak zbog globalnog trenda snažnog razvitka ekopoljoprivrede i tržišta ekohrane, koji je zahvatio i Hrvatsku", kaže Znaor. Sa samo tri posto poljoprivrednih površina pod ekološkom proizvodnjom, Hrvatska je i dalje znatno ispod razine mediteranskih i srednjoeuropskih zemalja.

U Austriji je primjerice, 20 posto površina pod ekoproizvodnjom, u Češkoj 11, u Italiji devet, u Sloveniji osam, u Španjolskoj sedam. "Od 16 akcija predviđenih Akcijskim planom dosad je u cijelosti ili djelomično provedeno samo njih šest. Iz nastupa i izjava kreatora agrarne politike, kako prethodnih, tako i sadašnje Vlade, razvidno je da ekopoljoprivreda za njih ne predstavlja prioritet i ozbiljnu alternativu konvencionalnoj proizvodnji u rješavanju ekoloških, ekonomskih i socijalnih problema hrvatske poljoprivrede i seoskih područja. Ekopoljoprivreda je dio hrvatske agrarne politike prije svega zato što je ona dio 'briselskog paketa', sastavni dio Zajedničke poljoprivredne politike EU, a ne hrvatski izbor i opredjeljenje. Šteta, jer ekološka poljoprivreda ima i te kako što ponuditi. To najbolje potvrđuje vrijednost hrvatskog tržišta ekohrane, koje premašuje 100 milijuna eura, od čega lavovski dio čini uvozna roba", ističe Znaor.

S obzirom da je Europska komisija svim članicama dala naputak da u novom programu 30 posto sredstava mora biti predviđeno za agrookolišne mjere i razvoj ekološke poljoprivrede, Hrvatska je po običaju, sve shvatila krivo. Za svaku ovu mjeru izdvojila je manje nego za šume, ukupno gledano ni pola od iznosa koji je predvidjela Europska komisija. Ekološka poljoprivreda jedini je model u kojem možemo biti konkurentniji od europskih poljoprivrednika, a da nas itko u ovom trenutku ozbiljno shvati, trebalo bi utrošiti barem dvostruko više od planiranih 193 milijuna eura.

Foto: RGBStock.com