Belgijski voćar: Zabrane li pripravke na bazi bakra odustajem od ekološkog uzgoja krušaka

Belgijanac Bart Van der Straeten je dobar posao u državnoj službi prije desetak godina zamijenio radom u poljoprivredi, u uzgoju krušaka i jabuka na ekološki način. U početku je planirao baviti se agrošumarstvom, pa je uz voćke imao kokoši, šljive i povrće, ali s vremenom se posvetio uzgoju isključivo jabuka i krušaka na 22 hektara u okolici Bruxellesa.

"Farmu sam preuzeo od Leona, bivšeg vlasnika koji je tada imao 56 godina i nije imao djece. Htio je nastaviti raditi ovdje, ali bez papirologije i stalnih prilagodba novim zakonima što kao vlasnik moraš. Tako da me je on puno naučio i stvarno sam imao sreće“, priča Bart o svojoj voćarskoj povijesti premda takva vrsta prenošenja vlasništva uz uvjet da se nastavi s radom nije neobična u Belgiji.

Konvencionalni voćnjaci koje je preuzeo s vremenom su postali ekološki, ali to je značilo postepenu zamjenu starih sorata novim hibridima što Belgija subvencionira 30 posto.

"Jonagold smo s vremenom počeli izbacivati jer nam trebaju adaptivne vrste otporne na krastavost koja je najveći problem u eko uzgoju krušaka i jabuka. Posadili smo sortu SQ 159 koja je uzgojena radi organskih farmi i otpornosti na krastavost. Prošle godine sam čak 90 posto jonagolda i dosta krušaka morao dati u preradu jer nisu bile za prodaju na policama“, objašnjava Bart.

Trava štiti voćke tijekom ljeta i kosi se tek pred berbu

Čak 90 posto voća proda BelOrti, vodećem europskom kooperantu za prodaju voća i povrća, oko pet posto proda na farmi, a ostalih pet posto preradi u pire od jabuka i sok. Oko 1,40 € dobije po kilogramu jabuka ili krušaka. U većem dijelu godine na farmi rade samo Bart, supruga, jedan djelatnik i bivši vlasnik Leon na pola radnog vremena. Dodatne djelatnike angažiraju pri berbi i orezivanju.

Tijekom posjete u svibnju trava oko Bartovih voćaka bila je do koljena, ali kosit će je tek pred berbu.

"Visoka trava je najbolji način zaštite voćaka, manje su štete od Sunca, bolje se zadržava vlaga, a u njoj se i skrivaju korisni kukci“, objašnjava dodajući kako su prije četiri godine ljeti temperature znale rasti i do 40 stupnjeva i voćke su preživjele zahvaljujući visokoj travi. Travu uklanjaju s korijenom samo tijekom proljeća kod prihrane voćaka, poslije je puste da raste i štiti biljke.

"Mi, prije svega, pokušavamo posaditi sorte koje su otporne, onda nam je važno da imamo što više korisnih kukaca, ali svejedno postoje insekti koji nemaju predatore. Koristimo feromonske klopke koje su do negdje 2016. bile jako uspješne, a sada kako su ljeta sve toplija, uspjeh je manji. Neemovim uljem rješavamo uši, a virusima neke druge insekte“, navodi Bart.

Bez pripravaka od bakra nema ekološkog uzgoja krušaka

Navodnjavanje koriste samo za kruške, jer bi plodovi inače bili premali. Investirali su u spremište za vodu u kojem skupe tijekom godine oko 10 milijuna litara kišnice.

"Prošlog lipnja dobili smo mail od naše 'voljene' Vlade da će se do kraja ove godine zabraniti korištenje pripravaka na bazi bakra. Ako to stvarno provedu mi ćemo sigurno prestati s uzgojem eko krušaka. Jabuke će se možda i izboriti jer postoje otporni hibridi, ali kruške sigurno neće i prebacit ćemo se na konvencionalni uzgoj jer ne postoji zaštita koja može zamijeniti bakar“, ogorčeno će.

No vjerojatno će se od te ideje odustati, jer novi povjerenik za poljoprivredu i hranu EU, Christophe Hansen stalno najavljuje da se neće ukidati sredstva koja nemaju jednako učinkovitu zamjenu.

Hoće li izdvajanja za obranu EU "pojesti" poljoprivredne potpore?

Barta kruške koštaju oko 8 tisuća eura po hektaru, a tek nakon 15 do 20 godina počinje zarada i ljut je jer zakonske promjene ne ostavljaju dovoljno prostora za prilagodbu i stvaraju nesigurnost uzgajivačima.

"Kad bi barem ostavili neki prostor od sedam do osam godina dok se ne pronađe alternativa, ali ovako nam ne ostavljaju izbor“, spominje Bart.

Na jedan dio voćnjaka postavio je ventilator protiv mraza, ali to je skupa investicija i trebali bi, kaže, nabaviti još barem njih petnaest. Osiguranje im pokriva oko 65 posto šteta, ali najkorisnije je za tuču, štete od mraza i suša ne mogu se tako jednostavno pokriti.

Kao i u Hrvatskoj protiv tuča koje su sve češće bore se zaštitnim mrežama, ali one s druge strane nisu dobre za kruške koje trebaju puno sunčeve svjetlosti. I tako stalno u krug. Bart je ipak optimističan, jer voli svoj posao i kao i svi poljoprivrednici pokušava pomiriti zakone, potrebe tržišta, nepredvidljivu prirodu i pritom zaraditi.

^{Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta Krtica čija je primarna tema zaštita okoliša.}