Zadnje aktivnosti

Zadnje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Stancija Kumparička
  • 07.01.2022. 09:00
  • Istarska, Cokuni

Aleš Winkler: Na prvom mjestu je skrb o kozama, potom sirana, a tek onda turizam

Farma koza Kumparička u Istri slovi za jedan od najboljih primjera biodinamike u praksi gdje se živi i radi u skladu s prirodnim ritmovima sela, a njihov kozji sir lako se proda i po cijeni od 50 eura za kilogram.

Foto: Marinko Petković
  • 1.457
  • 241
  • 0

Stancija Kumparička s farmom od 250 koza nalazi se 20 kilometara od Pule u selu Cokuni u općini Marčana, a osnovao ju je Aleš Winkler iz Ljubljane. Ondje se s obitelji preselio prije 14 godina, a za veliko imanje koje potječe čak iz 14. stoljeća, da bi ga najprije očistio i uredio za život jer je bilo jako zapušteno, nabavio prvih 30 koza iz okolice Varaždina, jer ih u Istri, čiji su simbol, nije bilo. 

"Danas proizvodimo prvoklasni kozji sir koji odležava minimalno dva do 48 mjeseci, a dobro se prodaje i po cijeni od 50 eura po kilogramu. Oni nešto mlađi su 250 kuna, a prodaju se od tržnice u Puli do restorana od kojih neki imaju i Michelinove zvjedice, te putem dostave koju ne radimo putem autobusa, jer se tako narušava kvaliteta naših odležanih sireva", priča Winkler dok nas vodi u obilazak velikog imanja na kojem nismo primijetili niti jedan poljoprivredni stroj, bilo da je riječ o traktoru ili nečemu dugome.

Nemaju ni traktor, ali prodaju i stajski gnoj

Prema njegovim riječima, to je zato što ih nemaju jer se bave uzgojem koza i sirom koji se proizvodi na ekološki prihvatljiv način. Sve počinje od koza, a ima tu i francuskih alpinki i sanskih jer se dobar sir, kaže, radi na ispaši. Ispaša se odvija na golemih 250 ha pašnjaka u zakupu od Hrvatskih šuma, na kojima raste i oko 180 različitih aromatičnih biljaka.

"Svaki dan nas vode na pašu na nekih 15 do 20 kilometara, pa i sada po zimi kada se ne muzu", kaže objašnjavajući da se od sredine studenoga do konca siječnja jare te ostaju po nekoliko dana u kozarniku jer imaju velike probleme sa čagljevima u ovom dijelu jugozapadne Istre.

Aleš Winkler zaljubio se u Istru prije 20 godina 

Zboga toga su morali nabaviti čak devet pasa, od kojih su četiri veliki ovčarski psi, podrijetlom s Alpa, a pet je hrvatskih ovčara koji ne mogu ništa čoporu čagljeva, ali neće ostaviti niti jednu kozu izvan stada, već je vjerno prate u stopu dok se ne vrati, ako slučajno zaostane. Pse, kaže, hrane i sirutkom, koju imaju u ponudi na tržištu, barem jedanput dnevno i jako im dobro paše njezin okus.  

Čuli smo da se okusi sira, zbog ispaše, svakodnevno mijenjaju, a mužnja se odvija strojno. Ruralna stancija koja ima i tzv. konobu primitivo, a koja je posebno aktivna ljeti kad se čeka na red da bi se objedovalo u njoj, ali i obvezno opralo posuđe nakon objeda, nudi i edukaciju po pitanju neraskidive veze između vegetacije i sira. To je ključ uspjeha, ali i životna filozofija, ove eko farme.   

Naš domaćin ističe da se radi o nepasteriziranom mlijeku, a koze mu daju i kvalitetan stajski gnoj koji svake dvije godine,prodaju lokalnim uzgajivačima povrća, cvijeća... Sirišta koriste na bazi biljnog i animalnog podrijetla, što ovisi o temperaturi mlijeka kojeg dnevno prikupe samo dvije litre po kozi u dvije mužnje. Tu je i čak 50 jarčeva, zbog strukture stada.

Posao građevinara zamijenio s onim pastira 

Na imanju trenutno radi šest zaposlenih, po ljeti i više, od kojih su dvojica uvijek sa kozama, a po dvoje radi u sirani, odnosno prodaji. Među njima je mladi Vinkovčanin Ivan, koji nam je otkrio da je nakon višegodišnjeg posla u građevini, svoj mir i dobar posao našao na ovoj farmi i da ga više ne bi mijenjao, jer drži da se "mir i prirodno okruženje ne može samo tako kupiti". Istina, posao pastira je i zahtjevan jer treba svaki dan na nogama, bilo to po kiši ili jakom suncu, izdržati više sati prateći koze, ali uvijek se nešto novo vidi i onda je lakše, kaže ovaj rođeni Slavonac.

Na naš upit ima li dovoljno zemlje, Winkler odgovara da u ovom dijelu unutrašnje Istre ima još uvijek 5.000 ha neobrađene, mahom zapuštene zemlje, i to u velikim parcelama od po stotine hektara, koju nitko ne obrađuje. "Dakle, imamo dovoljno zemlje, bilo za ispašu ili ljetinu koju kupujemo za zimsku prihranu stada, što nije jeftino, ali je nužno jer je to takav posao", napominje.

Inače, Aleš Winkler se zaljubio u Istru još prije 20 godina kada je s obitelji, suprugom i dvoje tada male djece, trebao odlučiti kupiti u Ljubljani kuću ili zapušteno imanje u Istri. Odlučili su se za naš najveći poluotok i, kaže, nisu pogriješili. Čuli smo da je bilo važno da i djeca prihvate novi način života u pustom selu odnosno farmi, pa se njihov sin počeo baviti jahanjem te je danas državni prvak, a na imanju imaju i dva konja.

Put u biodinamiku

Ipak, na ekološkoj farmi koja nastoji biti samoodrživa, pa ima i svoju raštiku, a za koju smo čuli da najbolje kod nas "živi biodinamiku u praksi", nije sve ''kao po špagi''. Posebno se to odnosi na ugostiteljski dio, tzv. konobu primitivo, gdje je više sve po domaći, a manje po minimalnim tehničkim standardima, koje još uvijek dorađuju. No, to je Winklerov put u biodinamiku, što znači da se radi u skladu s prirodnim ritmovima sela gdje ljudi rade kada mogu i koliko hoće, a ne koliko moraju u ruralnom turizmu.

Kvalitetni sirevi lako pronalaze kupce 

Dakle, na prvom mjestu je skrb o kozama, potom sirana, a na kraju toga lanca je turizam, koliko se i kada stigne, jer ne žele biti moderni robovi zbog novca, koji manje znači iz njihove perspektive.

Naime, zapadni materijalistički svijet su Winklerovi, nakon uspješne Alešove koorporativne karijere, davno ostavili iza sebe. Sada imaju vremena za sebe i prijatelje, koji redovito dolaze u ovaj hedonistički raj, bilo samo na objed ili čašu vina s pogledom na ogromno zeleno prostranstvo. Koze su se tu nametnule nekako same od sebe jer bi bilo teško bez njih održavati veliko gospodarstvo, a daju nagrađivane i vrijedne sireve, koji imaju mali, ali odabrani krug kupaca.         


Fotoprilog


Tagovi

Aleš Winkler Stancija Kumparička Uzgoj koza Proizvodnja sira


Autor

Marinko Petković

Više [+]

Dugogodišnji novinar s diplomom Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu koji prati poljoprivredu i prehrambenu industriju. Danas na iste teme izvještava za brojne domaće medije. Predsjednik Zbora agrarnih novinara pri HND-u.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Dvanaestero nastavnika i istraživača partnerskog Sveučilišta prirodnih znanosti "Kralj Mihael I." iz Temišvara u Rumunjskoj posjetilo je Fakultet agrobiotehničkih znanosti Osijek putem Erasmus+ mobilnosti ovaj tjedan. Djelatnici Fakulteta i... Više [+]