Tamo i odvjetnici ili drugi uspješni poslovni ljudi, stoje u redu da naslijede farmu koza, a kod nas je dugo bila sinonim siromaštva, kaže Aleksandar Grgić koji se 2012. vratio iz Švicarske i stvorio imanje na kojemu je čak 400 domaćih životinja dok iz obiteljske sirane izlaze visoko kvalitetni proizvodi
Ekološki edukacijsko-degustacijski centar zdrave hrane i življenja "Ambient park" nalazi se u Budenecu, šumom okruženom mjestašcu kod Sesvetskog Kraljevca, gdje se na ukupno 13 ha nalazi čak 400 životinja. Koze, domaće i vijetnamske svinje, jeleni lopatari, mufloni, pauni, poni konji, magarci, kraljevski fazani, nojevi, kokoši, guske, pure, patke, a bilo je i ljama i zečeva, dio su 'Noine arke', koja slobodno šeće na imanju Aleksandra Grgića, povratnika iz Švicarske.
Grgić kaže da se većina toga u radnom danu, koji počinje jako rano, a završava dosta kasno, 'vrti' oko obiteljske sirane sa pet tona kozjeg sira godišnje, pod nagrađivanom robnom markom Gabriel, koji je ovih dana dobio i dvije potvrde Grada Zagreba u vidu Plavog cekera za prehrambene proizvode, koji su svojom kvalitetom iznad propisanog standarda. Dodaje da nakon svega i dalje drži da je poljoprivreda ta koja mora biti broj jedan, a turizam njezina nadogradnja da bi i Lijepa naša, kao Švicarska, bila uspješna zemlja.
"Oni imaju više nego dvostruko veću zaradu od turizma nego li Hrvatska, kao i primjerice jedan Beč, a znamo da nemaju more. No, turizam tamo traje veći dio godine, barem od Uskrsa do Božića", ističe naš sugovornik koji se u Hrvatsku s obitelji, troje tada male djece, nakon 25 godina u Švicarskoj vratio za stalno 2012. godine.
Vlasnika smo zatekli u gumenim čizmama koji je u veliki park, zelenu oazu spokoja u skladu s načelima biodinamike, uložio tijekom 18 godina 25 milijuna kuna. Zadnjih pet je malo 'stao na loptu', prije planirane nove investicijske faze od najmanje milijun eura u idućih pet godina, ali sad iz EU fondova, kojima se opravdano nada već godinama jer ima sve od poljoprivredne proizvodnje, prerade do finalnih proizvoda, odnosno zaokruženog ruralnog turizma.
"Vidite i sami što smo sve uspjeli stvorili svojim rukama i sredstvima koje sad vraćamo u obliku dugova i kredita", pojašnjava Grgić, koji nam je širom, iako u gužvi zbog obimnog i zahtjevnog posla, otvorio vrata svog obiteljskog carstva u kojem dominiraju domaće životinje.
O njima rado i predano priča, oduševljen na koji način one blagotvorno utječu na čovjekov život i što mu sve donose u vremenima kad se malo tko ima vremena 'okrenuti oko sebe'.
"Zbog toga smo se i vratili i nismo se pokajali, iako puno toga nije na mjestu zbog nerazumne EU birokracije, u naselju u kojem nema ni jedne trgovine, škole, vrtića ili nekog poslovnog subjekta, osim poljoprivrede", kaže on dodajući da upravo zbog birokracije gube bodove, odnosno ne mogu prijeći potrebni prag na EU natječajima.
"Sad su aktualni natječaji za solarne elektrane na farmama, a koji nose milijune eura, ali zapravo to nama poljoprivrednicima ne treba. Čemu sve to na farmama, gdje životinje trebaju imati svoj mir, bez golemih energetskih postrojenja", pita se. Drži da bi puno učinkovitije bilo imati 20.000 kreativnih i produktivnih poljoprivrednih gospodarstva, koji bi, poput njega, zapošljavali po 12 radnika.
"I dalje zapošljavamo, a imamo tržište i prostor za rast na više polja djelovanja", pojašnjava.
To znači da Grgići, naučeni na neka druga poslovna okruženja, gdje se točno zna kako se i što radi, idu dalje i ne odustaju od cilja. U obiteljski posao se nedavno aktivno uključio i sin Gabriel, koji je odrastao uz višegodišnju izgradnju Ambient parka. "To je upravo ono što smo dobili preseljenjem na selo, da obitelj ostane povezana odnosno da kroz zajednički rad, koji zna biti i zahtjevan i neizvjestan, stvorimo nešto novo, ali vrijedno i plemenito, što se ne može i ne treba mjeriti samo kroz materijalnu korist već nam svima donosi toliko potrebno životno iskustvo i samoostvarenje", zbori naš domaćin.
Krenuli smo u obilazak velikog imanja od 100 koza, francuskih alpina. Njih 30-ak mirno je objedovalo u velikom ograđenom prostoru, pored sirane, a malo niže su u velikom dvorištu, iza velikog ugostiteljskog objekta, svinje u nizu boksova. Pored je velika drvena ograda, koja 'čuva' u šumi jelene lopatare, ali i druge životinje.
Obitelj i ja zadnjih osam godina, od kada smo se prihvatili koza i proizvodnje kozjeg sira, nismo bili kod liječnika pa ako 'laže koza, ne laže rog', kaže Aleksandar Grgić.
U sirani smo zatekli Kristijana Petrovića, gdje se radi pod pojačanim epidemiološkim mjerama. Nismo, doduše, doznali 'tajnu' kozjeg sira u mješini, koji je tamo odležavao u više mirisavih vreća, no vidjeli smo da se ovaj sirar voli poigrati sa mirodijama, začinima i orasima, kad je u pitanju eko kozji sir, pored skute, sirutke, jogurta, kefira... Riječ je o modernoj sirani, čistoj kao ljekarna, koja je postepeno podizana zadnjih 16 godina.
S druge strane, Grgić napominje da je put do kooperacije sa 12 uzgajivača koza od Čazme, Koprivnice i Križevaca, bio dosta zahtjevan. "Na sreću sad imamo i dva mlada kozara, ali je bilo i dosta odustajanja od ovoga posla, iako sam svih ovih godina odškolovao i 20-ak sirara za Vindiju", dodaje. No, u Hrvatskoj, kaže, već dugo nema većih stada s više od 200 koza, a samo u Švicarskoj, ima tisuću takvih. "Tamo i odvjetnici ili drugi uspješni poslovni ljudi, stoje u redu da naslijede farmu koza, ako ova nema druge nasljednike, a kod nas je dugo bila sinonim siromaštva", primjećuje razlike u promišljanju.
Na naš upit zašto baš one, kaže da su se za kozji sir i koze odlučili jer je mlijeko te plemenite životinje prirodni lijek, a koza je uprizorena i u hrvatskom grbu, što proizvodu daje i zemljopisnu prepoznatljivost na izvoznom tržištu. "Mogu kazati i to da moja obitelj i ja zadnjih osam godina od kada smo se jako prihvatili ovoga posla, nismo bili kod liječnika pa ako 'laže koza, ne laže rog', veselo će ovaj po struci medicinar.
Čuli smo da toj zahvalnoj životinji, po ljekovitim kvalitetama treba dati mjesto koje zaslužuje jer joj je mlijeko lako probavljivo, ojačava imunološki sustav, pogodno je za alergičare, a umanjuje rizik od pojave karcinoma.
Nakon velikih mangulica koje žive u obiteljima, obišli smo i farmu s 25 magaraca, koja se nalaze malo dalje od parka u selu. No, iako je već pala noć, krdo se odmah odazvalo pozivu gazde te se došetalo iz obližnje šumice. Među njima je bila i najmlađe pule Mara, koja se nije bojala mraka, već je spremno trčkarala sa stadom, koje je nakon kraćeg susreta s nama, ali i nekoliko zagrljaja sa vlasnikom, mirno otišlo svojim putem.
Grgić drži da je magarac nezasluženo najpodcjenjenija domaća životinja, iako je on dio naše bogate narodne tradicije. Stoga planira udvostručiti stado kako bi imali više magarećeg mlijeka, koje je vrijedan tržišni proizvod, a za to mu trebaju radnici, koji hoće i znaju raditi s njima.
Životinje hrane ljetinom s obližnjih livada i pašnjaka, koje imaju u najmu. Žitarice kupuju od obližnjih proizvođača, a blago jede isključivo eko hranu, baš kako je ustrojeno i gospodarstvo obitelji, koja je pokazala da se upornim radom može nositi sa brojnim izazovima u stvaranju vrijednog obiteljskog posla, kroz koji je izgradila i sebe.
Fotoprilog
Tagovi
Autor