• Poznati u poljoprivredi
  • 25.03.2021. 13:30
  • Dubrovačko-neretvanska, Metković

Znamo je kao modnu dizajnericu i pjevačicu, ali Matija Vuica je i uspješna - vrtlarica

Iz visokih štikli često i rado se preobuje u vrtlarske čizme i poručuje: Svaka je kuna, uložena u opstanak naših poljoprivrednika, investicija u budućnost domaće proizvodnje hrane.

Foto: Arhiva Matije Vuice
  • 445
  • 223
  • 0

Njene glamurozne, modne kreacije nose se u Hollywoodu, no Kalifornija je za nju mnogo bliža, rodna i plodna dolina Neretve. Upravo je tamo, poznata modna dizajnerica i pjevačica, Matija Vuica "iskreirala", posadila i uzgojila svoj mali vrt. 

Oazu mira, u kojoj puni baterije kada god joj to obaveze dozvole, ne bi, kaže, mijenjala ni za sve brežuljke Hollywooda, jer nigdje na svijetu nema tako ukusnog voća i povrća, kao što je ovo s naših polja i plantaža.

Kako bi pomogla domaćim proizvođačima hrane da izdrže u ovoj složenoj situaciji, Matija sada, više no ikada, kupuje proizvode na placu te poziva sve, posebno svoje estradne kolege, da učine isto i tako pomognu opstanku hrvatskog sela, a nadasve mladih obitelji koje žive od poljoprivrede.

"Odrasla sam u Metkoviću, u dolini koju s potpunim pravom zovu 'mala Kalifornija', stoga spadam u one sretnike koji su čitavo djetinjstvo proveli okruženi vrtovima, pašnjacima, njivama, vinogradima i voćnjacima", kaže naglašavajući da je u tom njenom kraju vrijednih i skromnih ljudi, rad u polju za svaku obitelj bio dio svakodnevice. Uz to što su obrađivali vlastitu zemlju, svi bi redovito išli pomagati i rodbini, prijateljima i susjedima u branju grožđa, breskvi, mandarina, a nekada i kukuruza, šljiva, jer dolina rijeke Neretve je pravi raj za čitav biljni svijet.

"I sama sam, s bratom i roditeljima, svake godine išla u berbe te se vjerojatno iz tog naslijeđa, rodila i moja ljubav prema prirodi i svemu što nam ona pruža“, komentira.

Dizajnira, pjeva, ali i kuha i peče kruh

Slijedeći stare, obiteljske recepte za pripremu hrane, koje je dobila od svoje majke, i danas obroke priprema isključivo od svježih namirnica koje u istom danu stižu od polja do stola. Kada boravi u Metkoviću vlastiti vrt, prepun svega, njena je jedina tržnica, a za vrijeme boravka u Zagrebu svježim se voćem i povrćem iz vrtova njenih omiljenih kumica i OPG-ovaca, opskrbljuje na tržnici Dolac. 

Cvjetni park su Matija i Jure sami isplanirali, zasadili i neguju ga godinama

Uz vrt pored kuće u Metkoviću nije bilo potrebno ići u nabavku. Kada je, kao studentica, dolazila iz Zagreba obavezno bi pomagala roditeljima saditi krumpir, kapulicu... "Jer moja je majka morala baš sve imati u svom vrtu. Podigli smo i vlastiti voćnjak s mandarinama, limunima, imali tada i svoj šipak i nekoliko ogromnih smokava, kojih na žalost više nema", prisjeća se i dodaje kako je u vrijeme berbe ostavljala sve svoje obaveze u metropoli jer ništa nije bilo važnije od branja sočnih plodova od kojih su, dobar dio, svake sezone pakirali u kutije i slali prijateljima.

"Neprskani, zdravi plodovi, uzgojeni rukom moje majke, bili su nešto najbolje i najukusnije“, prisjeća se Matija. 

Sve metode obrađivanja zemlje i uzgoja voća i povrća, koje je naučila od roditelja, modna dizajnerica, uz veliku pomoć svog Jure, i danas primjenjuje u vlastitom vrtu.

Ništa ne prskamo, uzimamo koliko nam priroda daje

U dolini Neretve, priča nam, malo je toga danas ostalo isto. Bitno se promijenio izgled vrtova, polja i njiva, nestalo je vinograda, došle su neke nove biljke, ljudi sade ono od čega misle da će bolje živjeti, ono što se može bolje prodati. "Ipak, naš voćnjak je odolio svim tim trendovima i vremenu", kaže zadovoljna što je u njemu gotovo sve ostalo isto jer stare sorte mandarine i šipka su ipak najbolje.

"Jure i ja ništa u našem vrtu ne prskamo jer biljka je živo biće, baš kao i čovjek. I ona nam sama prirodno daje onoliko koliko može dati", naglašava i dodaje da upravo stoga što ih ni s čim ne tretiraju, od plodova doslovno ništa ne bacaju već mogu sve jesti s korom koja je puna vitamina.

Spadam u one sretnike koji su čitavo djetinjstvo proveli okruženi vrtovima, pašnjacima, njivama, vinogradima i voćnjacima

Jedino što je u svojoj "poljoprivrednoj priči" promijenila je vrt ispred same kuće koji je nekada bio povrtnjak, a sada je rezerviran isključivo za cvijeće.

Cvjetni park su Matija i Jure sami isplanirali, zasadili i godinama njegovali. Danas ulaz u njihov dom krase mirisni jasmini i tekome, koje su se ispreplele s glicinijom. Tu su i raznovrsne ruže, kaktusi, lagestremije, Judino drvo, lavanda, ružmarin... Uspjeli su iskombinirati instalaciju koja sadrži nevjerojatno mnogo različitog bilja na malom prostoru.

Na sredini vrta je Jurin kamenjar u kojeg je, kaže, posadio sve moguće vrste začinskog bilja. Sve se lijepo razvilo pa danas izgleda kao mala prašuma. "A ja obožavam baš takav prirodan i zelenilom raskošan ambijent. Upravo ta moja mala, vlastita prašuma je neiscrpna inspiracija i savršen okvir za moje najljepše ljetne fotografije", napominje i pojašnjava kako svi gosti obavezno naprave desetke fotografija u toj živopisnoj scenografiji.

Odlazak na tržnicu pravi ritual

Znanje koje je stekla radeći s roditeljima na zemlji, a kasnije i u svom vrtu, uvelike joj, napominje, pomaže i u Zagrebu. "Znam prepoznati kvalitetan, domaći proizvod. Procijeniti od koga kupovati, pa tako, primjerice, nikada ne kupujem na tezgama na kojima su prevelike gomile, jer sam se uvjerila da su to najčešće preprodavači", otkriva nam male tajne Matija koja ima svoj štand gdje kupuje povrće, ali i onaj gdje nabavlja svježu ribu.

Voće, povrće, cvijeće - svega ima u njezinu vrtu

Kad su u pitanju zelene namirnice, kupuje samo onoliko koliko dnevno mogu pojesti i nikad ne stvara zalihe hrane, jer joj je tržnica blizu. Kad god su OPG-ovci na trgu, podrži ih svojom kupovinom, ali nema običaj naručivati namirnice na kućni prag. "Za mene je i sam odlazak na tržnicu te biranje namirnica, pravi ritual u kojem istinski guštam“, priča dizajnerica koja uvijek pronađe vrijeme da svaki dan skuha obrok od svježih namirnica te umijesi i ispeče domaći kruh od pira i heljde. 

"I nakon par desetljeća života u Zagrebu, osjećam da mi nedostaje to što i ovdje nemam svoj komadić zemlje", kaže na kraju dodajući da stoga, kako bi bar malo ublažila tu konstantnu nostalgiju za prirodom, oko svog modnog ateljea svako proljeće zasadi cvijeće. Tada i počinje odbrojavanje do kolovoza kada Jure i ona sele na jug. " U našu oazu mira, mirisa i boja", ponosno kazuje.  


Fotoprilog


Tagovi

Matija Vuica Kupujmo domaće Dolina Neretve Vrt Voće i povrće


Autorica

Sanja Rapaić

Više [+]

Ima bogato novinarstvo iskustvo. Gotovo 15 godina radi i surađuje s raznim medijskim kućama.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Nešto se nadzire, ali sve mi nekako kilavo...
Kupus kao da sam zaboravila posaditi.

#mojepovrće