"Od svih etno-predmeta najdraže mi je ralo kojim su Hrvati još u predosmanlijsko doba obrađivali zemlju u Ramskoj dolini te othranili mnoge obitelji, a stručnjaci tvrdei kako je ono vjerojatno i starije od viteške igre Sinjske alke!"
Osim etno-muzeja, te etno-zbirki u gradskim i zavičajnim muzejima diljem Lijepe naše, etno blago se čuva i u mnogim privatnim obiteljskim zbirkama. Neke od njih su sastavni dio etno-eko sela te su nezaobilazna dopuna seoskog turizma gotovo u svim krajevima Hrvatske. Čini se kako su baš po tim sadržajima prepoznatljivi, ne samo krševiti predjeli Istre i Dalmacije, posebice Zagora. Očekuje se kako će se ubuduće putem zavičajnih etno-zbirki, odnosno etno-muzeja, sadržaja više njegovati hrvatsko izvorno kulturno etno-blago i cjelovitijom, bržom realizacijom projekata ruralnog razvoja kojima su, doima se, zapuhali svježiji i jači vjetrovi zahvaljujući i potpori Europske unije.
I danas se gdjegdje ore ralom - upregnutim magarcem
No, Petar Vukman u Hrvacama, pokraj Grada Sinja, je od djetinjstva zaljubljen u etno-predmete. Bio ih je prikupio više od 700, različitih po podrijetlu, namjeni, kakvoći, izgledu i svaki je od njih vrlo zanimljiv. Želio je otvoriti privatni etno-muzej u novosagrađenoj obiteljskoj kući u rodnim Hrvacama. Govori kako i sada u svojoj etno-zbirci ima i predmeta starijih od viteške igre Sinjske alke, među kojima je i ralo što su ga njegovi preci donijeli iz Ramske doline na prijelazu 17. i 18. stoljeća, a kojim su obrađivali zemlju u novoj sredini, Cetinskom kraju. Opisujući ralo, Vukman navodi kako se ono sastoji od dugačke drvene grede gredelja, koja je nosač glavnih dijelova. Na gredu se, na jednom kraju obično preko jarma, privezuje tegleća stoka, dok je na drugom kraju ručica za upravljanje rala. Na ručicu se, objašnjava, stavlja plaz kojim se ralo oslanja (plazi) na tvrdi dio tla, a na vrhu plaza je metalni lemiš koji reže zemlju vodoravno s površinom tla. Ralo ima jedanaest predmeta i svaki od njih ima svoju funkciju.
Pokazujući nam svoje ralo, Vukman tvrdi kako su ga Hrvati donijeli u pitomu dolinu Cetine iz Rame, preko planine Kamešnice, dok su bježali pred osmanlijskim osvajačima. Upućeni kažu kako je zacijelo riječ o etno-blagu kakvo se rijetko gdje može vidjeti na jednom mjestu, ne samo u Cetinskom kraju. Predmeti su u Vukmanovoj etno-zbirci uglavnom glineni, keramički, metalni, drveni, ali je i zanimljiva stara drvena obuća te odjeća i odora od sukna, istkana na ručnom tkalačkom stanu, od lana, konoplje, vune, kostreti; uglavnom izvezena rukama marljivih tkalja i vezilja.
Tvrdi da svaki etno-predmet, od kojih je gotovo svaki dio kulturnog naslijeđa puka Cetinskog kraja minulih civilizacija, ima svoju zanimljivu priču, jer potječu iz razdoblja vladavine starih Rimljana, Turaka, Venecije, Austrije, Francuske, koji su itekako ostavili traga na tom tlu.
Etno zbirka
"Od svih etno-predmeta najdraže mi je ralo iz Rame, kojim su Hrvati još u predosmanlijsko doba obrađivali zemlju Ramskoj dolini te othranili mnoge naraštaj, a stručnjaci tvrde kako je ono vjerojatno starije i od Sinjske alke. Taj etno-predmet ljubomorno čuvam i pokazujem ga zainteresiranim ljudima, posjetiteljima. Također je zanimljiv i mlinac za kavu iz doba francuske uprave u Dalmaciji, koji je izradila tvrtka Peugeot prije no što je počela proizvoditi automobile, baš kao i uzengije, konjska orma, originalna metalna alka, najstarije sedlo, komoći, samari; nakovnji, čekići, blanje, teški kameni žrvnjevi, kamene posude, drvene zdjele i drvene žlice, glinene bakre i bronzini, gusle i gudalo, stap i drvene kace, trofejni mačevi, kubure, tamburice, diple, tkalački stan, kotlovi za pečenje rakije, staro glačalo (sumpreš), vučje, zvona, češagija te predmeti uz domaće otvoreno ognjište iz Dalmatinske zagore. Također je zanimljiva i drvena zipka u kojoj su majke nosile dojenčad u polje da bi ih podojile u predahu dok su radile teške poljoprivredne poslove", priča Vukman.
Opisivao nam je i malu zanimljivu ručnu puhalicu s oznakom lava, staru i više od 200 godina, te mnoge keramičke, dobro uščuvane etno-predmete. Kaže kako je s dvojicom svojih sinova čak istražio podrijetlo svih predmeta u etno-zbirci, imenovao i kompjutorski ih obradio. Govorio nam je kako ljudi dolaze pojedinačno i u skupinama; razgledavaju njegove etno-predmete zanimajući se i za njihovo podrijetlo. Žitelji Hrvaca kažu kako je Petar imao nekoliko izložbi, no problem je u tome što ga nitko ni u čemu ne podupire. Vukman također upozorava kako je našeg narodnog blaga dosta uništeno, zaboravljeno, otišlo i preko granice Lijepe naše, poručujući da se ono, što je ostalo, obvezno mora zaštititi, čuvati i to blago prenositi mladom naraštaju. Pričao je kako mu je bio cilj da svoju etno-zbirku što više, čime prije, približi i zainteresiranim turistima, kako bi se oni više upoznali o burnoj povijesti žitelja ne samo toga kraja, nego i šireg područja. Desetljećima se zalagao da mu zbirka preraste u privatni etno-muzej te da se uvrsti u turistički prospekt, tvrdeći kako se tako obogaćuje ponuda seoskog turizma.
Tagovi