• Blagdan Uskrsa
  • 19.04.2014. 17:30

Uskršnji pučki običaji slave se i danas

Sve govori kako tradicijski Uskršnji običaji prate čovjeka od njegova rođenja do smrti, koji su u ruralnim sredinama nekako živahniji i izdašniji nego u gradovima.

  • 2.576
  • 189
  • 0

Sve govori kako tradicijski Uskršnji običaji prate čovjeka od njegova rođenja do smrti. Ti su naši kršćanski običaji uglavnom slični diljem cijele Dalmacije i Hercegovine, tek s neznatnom razlikom. No čini se kako su nekako naglašeniji, izvorniji, dojmiljiviji oni u konzervativnim sredinama, primjerice u mjestima dalmatinskog zaobalja te u sredinama susjedne BiH, ali bez imalo folklora, gdje su u katoličkom puku i životniji nego li u hrvatskim gradovima i svjetskim metropolama. To su potvrdili i mnogi stručnjaci, etnolozi, još prije nekih 200 godina obilazeći sela i istražujući pučke vjerske običaje vezane za proslavu Uskrsa, što su dakako i zapisali u svojim knjigama i ostavili mlađim pokoljenjima. Mnogo je toga i sačuvano, ali je dio toga i uništeno tijekom minulih godina.

Prizor iz Imotske muke Isusove

Uskršnji običaji prate čovjeka od njegova rođenja do smrti

Neki će vjerojatno reći kako u proslavi Uskršnjih običaja nije baš prikladan način života ljudi u gradovima, posebice ne onih koji su napustili selo gdje su ponikli. Ali je problem u tome kako slijediti i slaviti Uskršnje običaje u ispražnjenim selima diljem Hrvatske, gdje više nema stanovnika. Doduše, neka će od njih, na sreću oživjeti, kao i crkvice u selima, i ovogodišnjih Uskršnjih blagdana kad ih posjete bivši stanovnici ili potomci napuštenih kuća i zapuštenih podivljalih imanja, gdje će na starim ognjištima predaka u pučkom ritualu proslaviti Uskrs prema starim, iskonskim običajima. Dah života će u te ruralne prostore barem nakratko unijeti živost djece s njihovim roditeljima, bakama i djedovima, noseći u svojim rukama i naramcima maslinove grančice i svježe proljetno cvijeće, a negdje na otoku te u priobalju i palminove grančice.

Cvjetnica - učenici u procesiji sa križem

Ona će svojom nazočnošću, radoznalošću, sudjelovanjem u našoj radosti, smijehom itekako osvježiti i upotpuniti Uskršnje slavlje, slijedeći svoje pretke. To je ta naša nada izdašne ljubavi 'prema bližnjemu svome', nada budućnosti utemeljena na mukotrpnom hodu kroz živo starijih, ali i na uskrsnuću novog, sretnijeg i radosnijeg življenja.

Kako je Uskrs najveći i najznačajniji katolički blagdan, a njime su u narod tijekom vremena utkane i neke tradicije iz crkvenih rituala, primjerice Veliki petak kada se ne obavljaju radne aktivnosti na zemlji, jer je u njoj na taj dan pokopan Isus Krist, i kada se nekoć više pilo crno vino uslijed podsjećanja na Kristovu prolivenu krv. Tako je svugdje u Dalmaciji i Hercegovini bio naglašen Uskršnji običaj kako će 'čovjek imati onoliko krvi koliko toga dana popije crnog vina'.

Umivanje na Cvjetnicu ujutro

To se i danas prakticira u nekim sredinama toga podneblja, gdje se čuje i narodna izreka 'kako je bolje biti bez sela, nego bez običaja'. Inače, iznimno su značajne crkvene svečanosti na Cvjetnicu, Veliki četvrtak, Veliki petak, Veliku (Bilu) subotu, dakako i svih 40 dana tijekom korizme, kada crkve nisu ukrašene nego je na njihovim oltarima Isusova kruna koja podsjeća na Kristovu patnju, Muku; kada su u njima svi kipovi, raspela i slike svetaca, pokriveni ljubičastim platnom u znak žalosti. Naime, tijekom Velikog tjedna, od Velikog četvrtka do samog Uskrsa, nema ni sprovoda, vjenčanja, krštenja niti bilo kojeg slavlja jer je korizmena pokora, dok su ispovijedi i pričesti sastavni dio priprave za veliki Uskršnji događaj.

Uskrs najveći i najznačajniji katolički blagdan

Ovdje u mom rodnom Slivnu u Zabiokovlju, ni danas se tijekom korizme ne čuje pjevanje gange, nego se samo kanta Muka Isusova i Gospin plač, baš kao nekoć. Želim podsjetiti kako se u mjestima Zabiokovlja tijekom korizme oduvijek postilo, dok su mnoge cure i po više dana živjele samo o kruhu i vodi kišnici.

Joško Čagalj - popularni pjevač bosonog nosi križ u pučkoj recesiji

Naime, tijekom korizme svakog petka, osim na Veliki petak, u pet sati poslijepodne zvonila su zvona na crkvi, odnosno podsjećala su na trenutak kada je za sve nas kršćane na križu umro naš Spasitelj Isus Krist. Prisjećam se, još kao dječak, kad bi se oglasila zvona na našoj crkvi, istog trenutka bismo kleknuli i molili pet Očenaša, Zdravo Marija i Slava Ocu u čast pet Isusovih rana. To su činili svi u ovom kraju, bez obzira gdje bi se zatekli u tom trenutku, ma gdje god bi radili – u obiteljskoj kući, ili bili čobani kod stada, težaci na njivi. Još od djetinjstva mi se u srce usjekao lijepi Uskršnji običaj Velikoga tjedna. A na Veliki četvrtak bi se do podne radilo, jer je toga dana blagdan bio poslijepodne, kada bi naša crkva bila puna vjernika. U srce mi se ipak najviše usjekao obred 'Ispovjedite se' kada bi na upit 'Puče moj, što učinih tebi?' vjernici gromkim glasom u crkvi odgovorili: 'Jer je preveliko milosrđe njegovo!' Taj mi je lijepi običaj ostao u srcu, baš kao i Križni put (Obišašće) u Slivnu s 14 postaja, dug više od 26 kilometara, najdulji od najduljih u Hrvatskoj.

Isus Krist nosi teški križ imotskim ulicama

Običaj je bio da u zaselcima kroz koja križonoše nose Križ, svaka obitelj uz put postavi stol prekriven bijelim stolnjakom, na kojem je sić pun vode, u koji križonoša umoči dno Križa, a zatim se ta voda vrati u sarnač (bunar) te tako sva voda kišnice bude blagoslovljena. Na istim stolovima bilo je postavljeno voće, uštipci, pečena riba, osvježavajuće piće za križonoše i hodočasnike. Svi smo se najviše radovali Uskrsnuću Gospodina našega Isusa Krista, koji se u Slivnu slavi s osobitim zadovoljstvom, s oduševljenjem, radošću i mirom. Jer su vjernici Slivna u Imotskom kraju već odavno spoznali kako bez Velikoga petka nema ni Uskrsa. Kao i to, što je Veliki petak trnovitiji, to je i Uskrs svjetliji, životniji“, kazuje Ivan Talaja (80), tvrdeći kako je sve katoličke blagdane poput Uskrsa proveo u Slivnu u krilu svoje obitelji, iako je desetljećima radio u Parizu gdje je stekao i zasluženu mirovinu.

Njegovanje Uskršnjih pučkih običaja u Zabiokovlju

Naime, u korizmeno vrijeme Cvjetnica i Veliki tjedan obilježavaju se nizom crkvenih tradicijskih običaja.

Uskršnja procesija u selima Zabiokovlja

Dalmatinski i hercegovački vremešniji vjernici godinama ističu kako su još kao djeca uoči Cvjetnice brali cvijeće, gdjegdje i vlati rane pšenice i izdanke loze, te od toga radili križiće, stavljajući ih u posude s kišnicom kako bi se anđeli tijekom noći mogli umivati. Sutradan bi se, prije izlaska sunca, svi ukućani umili tom vodom, posebice cure kako bi bile lijepe poput anđela, što se u obiteljima koje njeguju Uskršnje običaje i danas čini. U crkvu nose maslinove grančice na blagoslov, koje su se od davnina zaticale uz sliku sveca, na kućama i inim objektima ispod trijema. „Na Cvjetnicu ujutro smo se svi u obitelji umili u vodi kišnici. Cvijeća smo nabrali još u subotu navečer, uoči Cvjetnice kako je to običaj u hercegovačkom kraju. Tog dana smo bili na svetoj misi u Međugorju.

Nagradu SDZ Fra Hrvatinu Gabrijelu Jurišiću uručio splitsko-dalmatinski župan Zlatko Ževrnja

Obiteljski Uskršnji ručak je po običaju obilan. Obvezna je kuhana šunka, mladi pršut, mlada kapula ili mlada ljutika, kuke (šparoge), kuhano tvrdo kokošje jaje i sirnica, a na stolu će se naći rakije i vina. Svoje mjesto će u obitelji imati i pisanice, sve prema tradicijskim Uskršnjim običajima. Tijekom Velikog tjedna se i ove godine spremamo za proslavu Uskrsa, najvećega i najznačajnijega katoličkog blagdana kada će nas uz dah proljeća i dodatno osvijetliti Uskršnji blagdani. To će biti Tjedan molitve, odricanja posta. Na Veliki petak ćemo rezati pršute, ali ih nećemo jesti. Na Uskrs ćemo biti doma, zajedno s obitelji, jer to je i obiteljski blagdan kada ćemo svi blagovati, radovati se i uživati, baš kao i sve obitelji u Hercegovini“, rekla nam je ushićeno ovih dana Ivana Herceg iz hercegovačkog Podprologa, inače rođena Metkovčanka, ističući kako se u Hercegovini štuje tradicija i poštuje katolička vjera, ocjenjujući kako je to u današnje vrijeme itekako dobro.

Fra Hrvatin Gabrijel Jurišić

U Zagori i Hercegovini se itekako štuje vjerska tradicija – Uskršnji običaji

Poljičani ističu kako tradicijski Uskršnji običaji u bivšoj Poljičkoj kneževini, od davnina imaju iznimno značajnu ulogu u životu njihova puka. Kažu kako su ti običaji vrlo stari te se od najstarijih vremena prenose s koljena na koljeno. S tim u vezi imaju i zaseban jelovnik u danima Uskršnjih blagdana koji, tvrde, i nije puno bogatiji od svakidašnjeg, suvremenog. Mijese i peku pogače te ih nose na blagoslov, dok je sam čin njihove izrade zahtjevan. „Korizma započinje na Pepelnicu ili Čistu srijedu te je korizmena prehrana u našem kraju oduvijek bila uobičajena, jednostavna i siromašna. Najviše se sastojala od kiselog kupusa te graha, boba, leće, od čega se kuhalo varivo – odvojeno ili pomiješano s pšenicom ili krumpirom, sve začinjeno solju i maslinovim uljem.

Prtocesija na otoku Hvaru

Uz to, često se kuhala i pura ili palenta, dok su se u obične korizmene dane konzumirale slane srdele te riba sušena na suncu. I riba je gotovo svakog dana bila na jelovniku. U svečanim danima tijekom korizme spremao bi se bakalar, pekle pršutare ili fritule, ali sve od beskvasnog tijesta, tek uz nešto grožđice, pržene na maslinovu ulju te posute šećerom. Blagoslovljene maslinove grančice bi se zataknule ispod strehe na kući, iznad svete slike, stavile na raspelo. No stavljale bi se i u zemlju u polju ili u vrtu, sa svrhom da osigura zdravlje, sreću, zaštitu i dobar urod poljoprivrednicima. Na Veliki petak Poljičani su se uvelike suzdržavali od jela, osim spremljena bakalara. Često se govorilo: Koliko se na Veliki petak vina popije, onoliko krvi u žile navrije“, govore vremešniji Poljičani, podsjećajući kako je o njihovim običajima pisao i pjesnik Drago Ivanišević.

Više od tisuću vjernika i hodočasnika u procesiji

Uskršnji običaji vrlo stari u bivšoj Poljičkoj kneževini te se prenose s koljena na koljeno

U današnje vrijeme hrana se tu sklopu katoličkih Uskršnjih pučkih običaja ne nosi na blagoslov u crkvu na Uskršnje jutro, a nekoć nije bilo tako. Naime domaćin kuće bi, kad bi blagoslovljenu hranu donio doma, najprije izgovorio: „Blagoslov kući, svaki smrad iz kuće!“. Zapravo, kuća je morala biti čista, bez prašine, pepela, paučine. Obitelj bi nakon toga doručkovala za zajedničkim stolom, dok bi kosti koje bi ostale poslije jela zakopali u zemlju, a nikako bacati. Jeo se samo slatki kruh, blagoslovnica, i to ona koja je blagoslovljena samo u Uskršnje jutro. Na svetoj misi bi se slavilo Kristovo uskrsnuće i pjevale pjesme u Isusovu čast.

Uskršnja procesija na otoku Hvaru

Etnolozi su istražili kako i Skradinjani svake godine također njeguju Uskršnje običaje spremajući se za kršćanski blagdan Uskrs. Naime, temeljite pripreme im počinju tjedan dana prije katoličkog blagdana s radošću, iščekujući kad će svanuti jutro Uskrsa. U danima posta oduvijek su jeli samo beskvasni kruh i blitvu, a redovito su se i ispovijedali, poput vjernika u inim dalmatinsko-hercegovačkim župama. No Veliki tjedan u Kalima na otoku Ugljanu i okolici započinje Cvjetnicom. Tada se u tom kraju pletu masline u križ u koji se upliću cvjetovi ciklama. Na Veliki četvrtak nastane apsolutni muk crkvenih zvona, a početak sv. mise najavljuje se krčalima.

Imotska muka Isusova - posljednja večera

Na taj dan dvanaestorici izabranih se peru noge, a na Veliki petak oko crkve ide svečana procesija s feralima. Poznato je, naime, kako Sveti tjedan započinje Velikim tjednom, prije Uskrsa, kada kršćani tijekom osam dana slave i najveće tajne kršćanstva: Isusovu muku, Smrt, Pokop i Uskrsnuće. Cvjetnica je uvod u to slavlje. To je blagdan svijeća, maslinovih, palminih i inih grančica na sv. misama.

Svi vjernici s nestrpljenjem očekuju ovogodišnje Uskršnje jutro

Teolozi pak ističu kako je Uskrs najveći i najstariji kršćanski blagdan kada vjernici u cijelom svijetu slave spomen Kristova uskrsnuća, njegove pobjede nad smrću te nad grijehom. Tumače kako se Uskrs nekoć slavio svake nedjelje, a od 2. stoljeća proslavlja se jedanput godišnje nakon prvog proljetnog punog mjeseca, odnosno između 21. ožujka do 25. travnja, a podrijetlo mu je u židovskom blagdanu Pasha.

Uskrsna sirnica

Naime dok su Židovi Pashom slavili Božja djela koja je on pokazao, posebice izlaskom Izraelaca iz egipatskog ropstva, kršćanska vjera se usredotočuje na Isusovo Uskrsnuće, odnosno prijelaz iz smrti u život.Vjernici u Kristu Uskrslom vide svjetlo istine, snagu i smisao života, dakako i nadu koja otvara vječnost. Život se s Kristom iz temelja mijenja. Prilagodimo li Uskrslog Krista kao veliku nadu, onda brzina kojom prolazi život, naše svakodnevne žurbe, sve radosti i žalosti, sve tuge, trpljenje i bolesti. sve će poprimiti drugo značenje. Uz veliku nadu svaki je početak osmišljen, a završetak, ma kako on izgledao – blagoslovljen“, poručuje kardinal Bozanić. Dakako procesije vjernika, posebice 'križonoše', čine iznimno značajan segment Uskršnjih običaja, u kojima sudjeluje na tisuće osoba, odnosno građana i svećenika. To potvrđuju Uskršnja procesija 'Za Križen' u središnjem dijelu otoka Hvara, u Baškoj Vodi, Žive slike 'Muka Isusova' u Imotskom, sinjskom Svetištu Čudotvorne Gospe Sinjske, Splitu. Naime, ove je godine uoči Cvjetnice u svim mjestima i katoličkim crkvama Cetinskog kraja i Dalmatinske zagore, te Hercegovine, zapažen zaseban pučki ritual pripreme za predstojeće vjerske katoličke događaje. Tako ni ove godine nije izostao Uskršnji pučki običaj da se, primjerice, blagoslovljene maslinove grančice stavljaju ne samo u kuće, nego i u štale, pojate, dakako i na njive kako bi 'intrada' bolje rodila, osim sv. misa u Crkvi Čudotvorne Gospe Sinjske i procesija, Križni put, ispovijedi, pričesti, krizma.

Blagoslovljene maslinove grančice se stavljaju u kuće, štale, pojate, na njive

No, uprizorenje jubilarnih 15. Živih slika 'Muke Isusove' na Cvjetnicu, u 20,00 sati u Imotskome ove je godine također bilo iznimno sadržajno, te masovnije posjećeno nego proteklih godina. Glavni glumac u 'Mukama', koji je glumio Isusa Krista, bio je Tomislav Martić, a u predstavi je sudjelovalo oko 500 osoba, odnosno aktivnih glumaca amatera te u logističkoj pripremi.

Uskršnja jaja obojena lukom

Uprizorenje su iz neposredne blizine pratili i predstavnici, novinari gotovo svih medijskih kuća, ne samo iz Hrvatske. Svi su se mogli uvjeriti kako se njeguje taj Inače, Uskršnji običaji imaju značajno mjesto u proslavi događaja tijekom Velikog tjedna, posebice Uskrsa. A procesija 'Za Križen' na otoku Hvaru će na Veliki četvrtak u 22,00 sata, baš kao i svih proteklih oko 5 stoljeća - kako se redovito održava u središnjem dijelu otoka. Kreće se noću u smjeru kazaljke na satu što je također zanimljivo, a duga je oko 25 kilometara obuhvaćajući čak šest župa: Jelsu, Pitve, Vrisnik, Svirče, Vrbanj i Vrbovsku. Na čelu procesije je križonoša, najčešće bosonog, koji nosi križ s raspelom pokriven crnim velom te sobom ujedno nosi i zanimljive priče ne samo iz povijesti toga otoka. Križ nositi i biti u pratnji ne može svatko, nego samo članovi Bratovštine koji imaju sve sakramente. Križonoša za procesiju sam bira dvojicu pomoćnika koji ga prate, nosače velikih voštanih svijeća, pjevače i predvodnika. Svi su obučeni u tunike njihove Bratovštine bijele boje.

Uskršnja radionica

Očekuje se kako će se službenom osoblju procesije i ove godine pridružiti vjernici i hodočasnici s cijelog otoka Hvara i Dalmacije, dakako i mnoštvo turista. Posebnost procesije je u tome što iz svih navedenih mjesta kreće u isto vrijeme, ali se na putu nitko od križonoša nigdje ne može susresti. Još jedna posebnost procesije je i u tome što ona uvijek završava tako što se križonoša, nakon cijele noći hodanja sa svojim pomoćnicima, onako umoran i snen zatrči s Križem preko Pijace prema svećeniku nakon čega se, uostalom kao i u svakom od šest mjesta, vraća u crkvu iz koje je krenula procesija. Također ima još jedna posebnost vezana za tu Uskršnju procesiju 'Za Križen'.

Sinj u znaku Uskrsa i maslinovih grančica

Zapisano je kako ju 1943. ni neprijateljska talijanska vojska nije uspjela zabraniti. I tada je održana, ali u potpunu mraku, bez fenjera, sa znatno manje hodočasnika uslijed ratnih opasnosti na otoku Hvaru. Godinu poslije, Uskršnju procesiju je zabranila neprijateljska njemačka vojska, ali je nakon toga 1944. ipak održana u izbjegličkom logoru El Shattu kamo je prognano oko 3.000 Hvarana koji su u zbjegu hodočastili od šatora do šatora, nadomjestivši tako imena svojih seoskih crkava u okupiranoj domovini. U upravi Bratovštine ističu kako se Uskršnja procesija 'Za Križen' redovito održavala u bivšoj državi. O svemu se može doznati iz knjige fra Bernardina Škunce pod naslovom 'Za Križen na otoku Hvaru', u kojoj objašnjava kako je i zašto Uskršnja procesija 'Za Križen' ušla u popis svjetske nematerijalne baštine UNESCO-a, kao i fenomen njezina trajanja.

'Muka Isusova' u Imotskom i Uskršnja procesija 'Za Križen' na otoku Hvaru

To nam je ovih dana potvrdio i fra Hrvatin Gabrijel Jurišić, umirovljeni profesor sinjske Franjevačke klasične gimnazije i dugogodišnji urednik časopisa 'Kačić', pisac i publicist, te glumac amater i ugledni kulturni djelatnik i građanin Sinja. Za 2013. godinu dobitnik je Nagrade za životno djelo Splitsko-dalmatinske županije koja mu je prigodno uručena u ponedjeljak,14. travnja ove godine, dakle uoči ovogodišnjih Uskršnjih blagdana. Riječ je o svećeniku znanstveniku, dakako i poznavatelju ruralnih sredina i pučkih običaja koje je upoznao i kao župnik, ali i sudionik u mnogim ne samo akcijama vjerskog značenja.

Cvjetnica - blagoslovljene palmine grane

Imamo dvije vrlo važne komponente za naš katolički Uskrs – u Hrvatskoj, Francuskoj, Južnoj Americi i Japanu. Uvijek imajmo u vidu kako je Isus Krist kao čovjek došao nama svima pomoći kako bismo bili više ljudi, više braća; bili sretniji i zadovoljniji te da imamo perspektivu bitnoga života. To je osnovna ideja Uskrsa. E, sad je pitanje kako tu ideju Uskrsa primijeniti na konkretni život u Hrvatskoj, Španjolskoj, Italiji ili Poljskoj te Rusiji. Svaki će čovjek i kršćanin sve učiniti da se ta životna ideja i perspektive, poštovanje Boga i ljudi u izgradnji boljeg poretka - oživotvori i oplemeni. Ako se oko toga budemo trudili, onda će naš život biti puno lakši, bogatiji, ljepši. Zatim će doći, recimo, i neki cvjetić koji ćemo staviti na rever poput neke značke. I to će tek tada biti Uskršnji pučki običaj koji će za Božić, Uskrs i ine naše blagdane biti poput zdrave hrane, odijevanja, pjesme, da nešto više napravimo kako bi Uskrs bio i društveno, i politički, i kulturno, i sportski, i turistički bio sadržajniji, prihvatljiviji, ljepši, draži, radosniji“, tumači fra Hrvatin tvrdeći:

Vrlo važne komponente za katolički Uskrs – u Hrvatskoj, Japanu, Americi, Italiji

Osobno smatram kako su naš Uskrs i Božić, baš kao i mnogi drugi kršćanski blagdani, temeljni stupovi koji nas drže tijekom cijele godine, i kao inspiracija. A što ima veličanstvenije od radosti Uskrsnog jutra nakon Muke Velikog petka? Naime, ja sam rođen u Baškoj Vodi, župi koja ima šest podbiokovskih sela na Makarskoj rivijeri, gdje je glavni religiozni događaj tijekom cijele godine procesija Velikog petka. Ona se, naime, na Veliki petak ujutro oko 6 sati uputi iz sela Basta, odnosno iz tamošnje stare crkve iz 15. stoljeća. Zatim križonoše, noseći križeve prema tradicijskom Uskršnjem običaju, idu u procesiji u Krvavicu, Bratuš, Promajnu, a u Bašku Vodu dođu oko podneva gdje budu vjerski obredi u baškovodskoj crkvi. Nakon što se okrijepe, isključivo posnom hranom, Uskršnja procesija kreće u malo podbiokovsko pitoreskno selo Topići, zatim se ponovno vraća u Bast.“

Ističe tek jednu župu u kojoj je služio kao mladi župnik, a riječ je o župi sv. Ilije u Metkoviću. Kaže kako je na toj župi doživio veličanstvenu procesiju, a tu je djelovao i izvanredno dobar mješoviti crkveni pjevački zbor. Pozornost su privlačile i žudije u odori, čuvari Isusova groba, koji bi se obukli i opremili poput rimskih vojnika.

No poruka Uskrsa bi bila: sve ono što je Gospodin Isus Krist učinio za sebe osobno, što je bio nepravedno osuđen, što je odluku o tomu prihvatio prolivši svoju krv te što je umro razapet na Križu. I što je poslije toga uskrsnuo!. Isus nam šalje poruku kako su naš rad i život, ali i naši neuspjesi, nepravde koje doživimo, često i neopravdano osuđeni, a prava koja imamo nitko nam ih ne da. Eto, to je naš Veliki petak, to je naš Križ, Križni put, ali vjerujemo kako to sve nije konačno. Neka koji bilo Vrhovni sud donese presudu, ne mora biti prava, odnosno pravedna. Jer, konačni je sud – Sud Božji! Vidjeli smo i naučili kako su tijekom povijesti mnogi diktatori – od cara Dioklecijana, prije Nerona, do Napoleona, zatim sve do modernih diktatora 20. stoljeća, primjerice Staljina, Hitlera, Musolinija... – mislili kako sve mogu učiniti što hoće. Ali je povijest pokazala tko sve o njima danas vodi brigu, koja su im nedjela, tko im se sve divi te što su oni. Najčešće ih pamtimo po zločinima koja su učinili. Prema tome, pravda je u Božjoj ruci te će Uskrs i Kristovo uskrsnuće dobrote, poštenja, istine i pravde, sigurno pobijediti“, optimističan je fra Hrvatin Gabrijel Jurišić.

Uskrs i Kristovo uskrsnuće dobrote, poštenja, istine, pravde – sigurno pobjeđuje!

Posebnu draž za djecu predstavljaju pisanice, odnosno bojama ukrašeno jaje. Prema pučkom običaju bojanje pisanica se odvija u vrijeme Uskrsa – u obiteljima, vrtićima, likovnim radionicama - a simboliziraju novi život i Isusovo uskrsnuće. Najčešće se koristi crvena, bijela, žuta, zlatna, ružičasta, ljubičasta i zelena boja. Na pisanicama je također zastupljena i kombinacija boja poput bijelo-crne, crvene i crne, crvene i bijele. Pisanice, po mnogima, simboliziraju Uskrs, dakao i prijateljstvo, život i povezanost novog rađanja života, dok katolički Uskrs ima iznimno značajnu mjesto u pokretanju i razvoju turizma i prvi put ove godine kako je Hrvatska 1. srpnja 2013. postala članicom Europske unije, jer s Njime u u našoj zemlji kao po nekom pravilu uvijek započinje nova turistička sezona. Turistički djelatnici bi više željeli kad bi Uskrs započinjao ranije kako bi više utržili novca, no taj naš veliki blagdan 'šeće' kako bi svim kršćanima ugodio i ispunio njihove želje.


Tagovi

Uskršnji običaji Uskrs Procesija Posljednja večera Veliki četvrtak Veliki petak Velika subota Cvjetnica Pučki običaji Maslinove grančice Proljetno cvijeće Vjenčići Ciklame Ritual Pasha Palmine grančice Umivanje u cvijeću Pogače Šunka Vi

Izdvojeni tekstovi

Izdvojeni oglasi