Zadnje aktivnosti

Zadnje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Stari zanati
  • 01.02.2013.

Tradicija izrade peka u Potravlju

Iako stari zanati nažalost izumiru i na području Dalmacije (Zagore) jer ih od predaka sve manje nasljeđuju potomci, to se pak nikako ne može reći za obitelj Knezović u Potravlju kod grada Sinja. U tom naselju, u sastavu Općine Hrvace, djelo Jure Knezovića, naslijedili su mu sinovi Ivan i Filip te brat Dušan

  • 6.045
  • 446
  • 0

U Cetinskom kraju živi lik i djelo bivšeg najstarijeg lončara Jure Knezovića iz Potravlja koji je nedavno preminuo u kasnim godinama života. Zatim je umrla i njegova žena, Jurina desna ruka i životna suputnica i u izradi glinenih peka, bakara, vaza i inih predmeta, koja je bila nešto starija od svoga supružnika. Inače, Potravlje je oduvijek bilo (i ostalo) prepoznatljivo po proizvodnji i izradi glinenih peka, vaza, suvenira... zahvaljujući njegovim vrsnim i vještim majstorima najstarijih zanata - kovačima, zidarima, drvodjelcima..., dakako i u njegovanju tradicije, čuvanju cjelokupne baštine predaka.

Iako stari zanati, nažalost, izumiru i na području Dalmatinske zagore jer ih od predaka sve manje nasljeđuju potomci. No, to se nikako ne može reći za obitelj Knezović u Potravlju kod Sinja, jer su Jurino djelo nastavili mlađi mu brat Dušan, sinovi Filip i Ivan, kako bi se nastavila stoljetna tradicija. Kažu kako je nekada korisne glinene predmete u Potravlju proizvodilo gotovo svako kućanstvo, a riječ je, dakle, o barkama, pekama, loncima, lončićima za držanje hrane, ćupovima za mast i med, posudama za vino i ulje, vazama za cvijeće, dječjim štedionicama. U susjednom planinskom selu Zelovu na padinama Svilaje ljudi su proizvodili glinene lule, različite drvene igračke i predmete. Neslužbeno su najavljeni obnoviteljski projekti i te domaće radinosti, uglavnom kroz radionice sinjskog Muzeja Cetinske krajine u suradnji s muzejima u Hrvatskoj.

Knezovićeve peke, bakre, vaze i na američkom tržištu

Ti su proizvodi, kad je posebice o seoskom turizmu riječ, uvršteni u hrvatsku turističku ponudu pa se mogu vidjeti i na tržnicama, u prodavaonicama i najrazvijenijih zapadnih zemlja, a prije su dopirali i u Ameriku, Kanadu, Australiju, Novi Zeland... zahvaljujući turistima i Hrvatima koji tamo rade, noseći ih sobom i do najudaljenije točke kugle zemaljske, baš kao i hrvatskim pomorcima na prekooceanskim brodovima. A Jure Knezović je svojim kupcima često govorio kako se ispod glinene peke peče najslađi kruh ('kruh ispod peke') dok se u bakri od gline, koju je on također proizvodio, spremaju najukusnija zdrava jela. Tvrdio je, kako se u njoj 'vari mliko, kuva pura, riblji brujet; lešo janjetina, teletina i govedina, dakako pura i piletina'. Objašnjavao im je i proces proizvodnje svojih posuda napominjući kako smišljeno i racionalno otkida komade od gline i stavlja ih u drveno kolo ('čekrk') te ga, vrteći rukom, oblikuje u željeni oblutak i tako nastaju, tvrdi, njegove potpeke, peke, bakre, vaze.

Često je isticao kako se tim starim zanatom, koji je naslijedio od svojih predaka, počeo baviti još kao desetogodišnji dječak za Drugog svjetskog rata kad je bilo najteže živjeti i najopasnije raditi. No, iako stručnjaci ocjenjuju kako je proizvodnja i izrada Jurinih glinenih posuda i suvenira prava umjetnosti, danas se, nažalost, rijetko mogu vidjeti u vitrinama turističkih ureda i turističkih zajednica, galerija...Unatoč tomu, Knezović se dičio kako je kolijevka njegova zanata baš u Potravlju, kojim se desetljećima zdušno bavio, te da su eksponati njegovih djela uvršteni i u enciklopedije umjetnosti; opisana u mnogim knjigama i časopisima; izloženih u muzejima. Podsjetio bi i na činjenicu kako su se nekad njime bavili mnogi Potravljani, a danas je ostao smo njegov mlađi brat Dušan. No marljivi, stasiti Jure Knezović je radio glinene peke, bakre... i u poodmakloj životnoj dobi - do iznad 80-te. Tako je ostvario i svoju želju jer je još davno najavio kako će svoj posao, iako je zahtjevan, raditi dok se bude mogao kretati. U to autor ovog priloga i osobno uvjerio kad je i osobno posjećivao Juru Knezovića, u njegovoj radionici u Potravlju, pozorno gledajući majstora kako je svoje tijelo morao prilagođavati izradi predmeta - savijati kralješnicu, ruke i noge, prste na rukama, no njegova prednost bila je u toma što nije bio gojazan, nego elegantan, vitak.

Majstor Jure precizno, brzo i vješto oblikovao glinene posude

Lončar Jure Knezović nikad nije imao toliko vremena za razgovor, jer tako nije želio gubiti minute, nego je racionalno koristio gotovo svaki trenutak. Tijekom svakog radnog dana izradio bi po nekoliko bakara, peka, vaza i inih različitih glinenih posuda. Sve ih je radio spretno, precizno pri čemu je koristio i vodu gladeći rukama svaki predmet, te postupajući nježno prema njima dok bi ih okretao, premještao. Brzo i vješto je okretao drveno kolo ('čekrk') u svojoj radionici na katu obiteljske kuće u Potravlju, često pod budnim okom svoje žene Anđe, svojom životnom suputnicom. Pripovijedao nam je kako je u svom bogatu životu izradio na tisuće i tisuće glinenih peka različitih veličina ispod koje je najslađi pečeni kruh.

Ostala je zanimljiva i Jurina priča i o tome kako se priprema materijal za proizvodnju glinenih peka i bakara. Uvijek bi naglašavao kako mu najteže bilo naći i pripremiti materijal. Isticao bi kako bi najprije morao iskopati glinu na predjelu Zorica u Hrvacama, zatim iz zemlje izvaditi i vrstu kamena (zove se 'zlatni kamen') i to sve donijeti i dopremiti kući. Objašnjavao bi kako se kamen morao dobro stući, usitniti zatim i prosije. Uz to morale bi se pripremiti i dovoljne količine vode i to bi se sve nekoliko sati smiješalo prema određenim omjerima te gnječilo golim nogama, kao to i danas čine njegovi nasljednici.

Potom bi se glineno tijesto zamotalo u najlon kako bi se zadržala vlaga i mekoća te bi se sve ostavilo u hladovini, nikako na vrućini. Majstor Jure je sve radio prema kalupu, precizno. Oblikovane bi predmete odložio nekoliko sati u hladu, a kad bi bili tvrdi stavio bi ih peći. Pekli bi se na vatri oko dva sata, a čim bi se ohladili svoje bi proizvode transportirao na tržište, ne strahujući kako će se razbiti. Naime svatko u Potravlju za Juru Knezovića kaže kako je bio meštar svoga zanata te je svima služio uzorom, posebice potomcima u svojoj obitelji.

Izrada peka sastavni dio obrtništva

Jure je također isticao kako je njegov stari plemeniti zanat sastavni dio obrtništva te da spada u obiteljsko poduzetništvo. Naglašavao je kako ga je naslijedio od svojih predaka te da se proizvodnja kontinuirano prenosila s generacije na generaciju. Tvrdio je kako se u rodu Knezovića njeguje više od 300 godina te da je taj zanat u Potravlju stariji čak i od tradicionalne viteške igre Sinjske alke koja će u drugom desetljeću ovoga stoljeća, očekuju Sinjani i Cetinjani, proslaviti i tri stoljeća postojanja i trčanja, na spomen čudesne bitke pod Sinjskom tvrđavom 1715. godine. Svoje glinene bakre, peke, vaze... je u pravilu pekao na otvorenom, nakon toga bi ih kalio. Zapravo polijevao bi ih vodom s umućenim brašnom kako bi bili trajniji. S posebnim užitkom je govorio o svojim sinova, Filipu i Ivanu, najavljujući kako će i oni proizvoditi glinene peke i bakre ako im ikad zatreba, jer su i oni taj zanat dobro naučili od svoga oca u obiteljskoj radionici.

Sve što bi se proizvelo u Knezovićevoj radionici, uglavnom bi se prodalo u Sinju, Trilju, Splitu, Trogiru, Kaštelima, Solinu, Omišu, Imotskom, Makarskoj te na našim otocima - najviše za vrijeme turističke sezone. Glasoviti je potravski lončar dosta radio i po narudžbi, a njegove proizvode i danas sve više kupuju i inozemni turisti odnoseći ih na sve strane svijeta. Mogu se vidjeti gotovo u svim europskim i prekooceanskim zemljama, a uskoro će ih, očekuje se, biti i još više na inozemnom tržištu kad Hrvatska postane članicom Europske unije. Ivanom i Filipov otac Jure je uvijek govorio kako se taj zanat isplati uz sve teškoće, te da se od njega može lijepo živjeti.

Kad bih se ponovo rodila, ovo bih radila

Jurina žena Anđa je najviše prodavala glinene bakre, peke i vaze na sajmovima (pazarima) u Dalmatinskoj zagori, dok su njegovi sinovi te iste proizvode nudili u primorskim gradovima svake godine tijekom turističke sezone, dakako i na blagdan sv. Dujma (Duje) u Splitu, gradu podno Marjana. I oni bi manje-više bili zadovoljni prodajom i utrškom. Baka Anđa rođena i odrasla u Potravlju, u obitelji Kotromanović u kojoj su se također tradicionalno proizvodile i izrađivale glinene bakre, peke, vaze, suveniri...Pričala nam je kako je izradu tih predmeta najviše naučila od svoga oca i djeda, još kao djevojčica, a kad se udala nastavila je to raditi u svojoj drugoj obitelji. Govorila je kako se zbog toga nikad nije razočarala te da bi opet, kad bi se ponovo rodila, kopala glinu, donosila ju na leđima doma, u svoje Potravlje iz Hrvaca, te s mužem Jurom golim nogama gnječila, mijesila i pravila tijesto za peke, bakre, vaze...isticala je kako je to radila ne samo iz potreba, nego i ljubavi prema tradiciji.

Supružnici Anđa i Jure Knezović su, u memoriji svojih sumještana, rodbine, prijatelja, poznanika, kupaca i korisnika njihovih proizvoda, ostali čvrsti kao da su satkani od gline, kamene vrste, pržine, pijeska, vode i vatre; Svilaje i Kamešnice, marljivi i pošteni. I kad god im je bilo najteže, primjerice u danima Drugog svjetskog rata, i tijekom Domovinskog rata kad su im neprijatelji iz kuće odnijeli sve što su imali, čak i drveni 'čekrk', nikad se nisu predali. Uvijek bi iznova zasukali rukave i u svemu krenuli iz početka. Tvrdili su kako su uvijek imali sve što im je bilo potrebno, a svoje peke, bakre i vaze od gline radili su čak i noću - računajući kako je tada jeftinija električna struja. Ostali su zapamćene ne samo kao vrijedne, nego i plemenite, nesebične osobe; uzorni roditelji, a iznad svega skromni i racionalni, dakako i čuvari hrvatske tradicije i kulturne baštine. Zanimljiva je i Jurina poruka, malo kome poznata, kako se čovjek ne smije sramiti svoje prošlosti i tradicije, te bojati sadašnjosti i budućnosti.

Autor: Nedjeljko Musulin


Tagovi

Obitelj Knezović Peke Turizam

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

#wineandwalk 2022. u predivnoj Baranji 🍷🤗🌽