Čudesno je kako se boje stapaju jedna s drugom i čine novu kolorističku kompoziciju. Upravo iz tih razloga moj rad je postao prepoznatljiv - po mnoštvu utkanih boja koje naposljetku čine jedinstvenu boju ručno izrađene tkanine, govori mlada dizajnerica Tina Miličević.
"Bavim se folklorom odmalena i otud moje zanimanje za etnologiju i etno motive. Tijekom školovanja u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna, primjenom tradicionalnih tehnika na nastavi Ručnog tkanja kod profesorice Vesne Pleše, intenzivno me počela zanimati ta tehnika i njeno osuvremenjivanje. Htjela sam od staroga stvoriti nešto moderno i primjenjivo u vidu današnje mode", saznajemo od Tine Miličević koja je i maturirala na istoimenom nastavnom predmetu.
Ljubav prema ručnom tkanju nije popuštala pa se uskoro upisala na Tekstilno tehnološki fakultet. Nastavila se time baviti i predstavljati svoj umjetnički izražaj kroz boje i motive koje sama stvara. "Kroz neke kolegije na fakultetu provukla sam tkanje kao light-motiv i istraživala mogućnosti uporabe i oblikovanja ručnog tkanja u suvremenoj modi. Tako sam došla do poziva za izlaganje/održavanje modne revije na Zagreb Design Weeku 2019. Iste godine sam upisala diplomski studij modnog dizajna na istoimenom fakultetu, a zadnje tri godine koliko studiram, svakog lipnja sudjelujem na natjecanju EtnoKreacija Hrvatske u Vinkovcima gdje 2017. osvajam drugo mjesto, a 2018. i 2019. treće mjesto. Tamo predstavljam tkanje i etno motive kao jednu cjelokupnu priču koja se veže na hrvatsku tradiciju odijevanja", doznajemo od 22-ogodišnje Tine.
Od odjevnih predmeta najčešće izrađuje haljine, tunike i suknje, a od modnih dodataka tu su šalovi i tote-bag's. "Svaki odjevni predmet je unikatan i zbilja je nemoguće napraviti dva ista. To je za mene najveća kvaliteta ručnog tkanja i razlog zašto uvijek nestrpljivo iščekujem dovršetak nekog komada. Čak i kada koristim istu tehniku i boje, ne dobijem dva identična proizvoda. Osim toga, svaki komadić tkanja je dragocjen i ne baca se, od više ostataka stvaram nove kombinacije", opisuje.
Nakon završetka studija planira ozbiljno prionuti poslu i izgraditi svoj mali modni brand, široj publici prikazati svoj rad te također proširiti asortiman na više modela navedenih odjevnih predmeta i modnih dodataka. "Za proces tkanja koji provodim kod kuće na tkalačkom stanu, mogu reći da zahtijeva mnogo truda i vremena. Niti su same po sebi osjetljive tako da je, rekla bih, potrebno i malo matematike u svemu tome. Kada radim pamučne stvari, a to su najčešće suknje i haljine, izrađujem ih od čistog pamuka koji sama prethodno bojim u željene boje. Ukoliko je pak riječ o nekim sintetskim vlaknima, njih kupujem prethodno bojadisane u određene boje. Na žalost u Hrvatskoj je industrija proizvodnje tekstilnih materijala toliko mala da gotovo i nema izbora, pa mi je u radu većinski zastupljena solucija bojenja pamuka", objašnjava Tina Miličević koja živi u okolici Velike Gorice, a njeni radovi se mogu naći na društvenim mrežama, Instagramu i Facebooku.
Osnovu također snuje sama kod kuće, a kada završi sve 'tehničke postavke' koje uključuju prematanje, snovanje i ostale procese, kreće sam proces tkanja. "Tkanje samo po sebi nije komplicirano koliko sama priprema. Inače, ovaj posao meni je odmak od urbane svakodnevice i svojevrsna terapija. Istinski me opušta, a s druge strane, vrlo je zanimljiv jer nikada ne znam kako će točno ispasti konačan proizvod pa mi je svaki pritkaj nove linije maleno otkriće. Čudesno je kako se boje stapaju jedna s drugom i čine novu kolorističku kompoziciju. Upravo iz tih razloga moj rad je postao prepoznatljiv - po mnoštvu utkanih boja koje naposljetku čine jedinstvenu boju ručno izrađene tkanine", zaključuje mlada dizajnerica.
Fotoprilog
Tagovi
Autorica
