Stomatolog, golubar i garažni vinar u jednom!

"Ovo je drveni sat za mjerenje brzine i registraciju dolaska golubova s utrke, stariji je od 70 godina, istinski raritet!" Dok je ovako pričao o nekoj drvenoj kutiji koju kao da je to jutro kupio na Sajmu antikviteta u Tvrđi, Mladenu Süberu, mom susjedu iz Zagrebačke ulice u Osijeku i, vjerojatno, ponajboljem hrvatskom garažnom vinaru, brci su se opasno smijali. I nije me iznenadio, jer znam da sve što radi uistinu radi sa strašću.

Ta kutija, koju bi vjerojatno negdje tek škicnuo pogledom, pokazatelj je pedantnosti kojom se Mladen baca u svoje hobije. On danas svoj umirovljenički život proživljava u prekrasnoj malenoj vinariji, odnosno ukopanom podrumu podno 10 hektara nasada cabernet sauvignona, sauvignon blanca i muškata žutog u Erdutu. A nekad je mir od zvukova bušilica u svojoj stomatološkoj ordinaciji tražio u uzgoju dudova svilca, kojeg je naručivao iz Konavala, te, čak 30 godina, u - golubovima! Listonošama!

Golub se uvijek vraća kući

"Vidite ovo dvorište, ono je nekad bilo ograđeno i tu su se poslije Drugog svjetskog rata držale svinje, a svaka kuća je imala po neki golubinjak u kojem je bilo po šestero golubova", priča mi Mladen u ugodnoj hladovini sjenice koja mu je dugo bila nedosanjani san, a koju je tek nedavno izgradio u stražnjem dvorištu svoje kuće na mjestu gdje je do prije tri godine bila volijera za stotinjak golubova.

Od golubova se rastao tek nedavno i nije mu bilo lako, jer - "velika je to ljubav"! Za one koji budu uživali u njegovim vinima, kojima ne pristupa ništa manje strastveno nego golubovima, pokazatelj o Mladenovoj "boljoj prošlosti" bit će saznanje da je ovaj vinar nedavno postao prvi počasni predsjednik osječkog kluba uzgajivača golubova listonoša te da je među rijetkima koji se može pohvaliti prestižnom titulom velemajstora golubarstva, kao i da su brojni njegovi golubovi zaslužili priznanja poput asa, super asa i starog asa.

Mladen Süber: Velemajstor golubarstva

"Još kao dječak, pubertetlija, na tavanu sam znao držati golubove, skineš jedan crijep i napraviš ulaz kroz koji oni izlaze i vraćaju se natrag, pariš ih, uzgajaš mlade. Nedaleko Osijeka, oko Sombora, nema kuće gdje i danas ne drže golubove. Ne znam, možda ih uzgajaju i zbog hrane, a vjerojatnija je ta ukrasna dimenzija koju stvaraju golubovi, kao i mnogi drugi kućni ljubimci. I svoje prve golubove sam baš tamo kupio. Da biste mogli baviti se golubovima, morate biti netko tko voli životinje. To je uvjet bez kojeg se ne može dalje uopće raspravljati o golubovima", priča Mladen.

Te svoje prve golubove iz okoline Sombora, s kojima je krenuo u ozbiljnu golubarsku priču dugu 30 godina, Mladen je kupio nakon što je jednog dana, vraćajući se s posla, svratio u dvorište Muzičke škole, gdje se održavala klupska izložba svega što ima veze s golubovima listonošama, i bio fanatično zaintrigiran svime što je tamo vidio. Vrlo brzo su golubovi dobili i prigodnu volijeru. Jedan dio je uredio za aktivne letače, ženke su dobile posebnu buksu, kao što su mladi golubovi i matično jato također imali svoj odvojeni životni prostor.

"Trebalo mi je tri godine shvatiti važnost genetski izvrsnog jata i zbog toga sam u početku bio prilično neuspješan. Onda sam se tek obratio Anti Hercegu, predsjedniku kluba uzgajivača golubova listonoša iz Osijeka, koji je često odlazio u Belgiju i od tamošnjih najboljih svjetskih uzgajivača kupovao mlade, i od njega kupio one čuvene janssen listonoše. Čim sam počeo s njima sudjelovati na natjecanjima, doživio sam snažan uzlet i postao čak i državni prvak na srednjim, dugačkim i all round utrkama."

Mladen i danas, kad golubovi više ne gugutaju u dvorištu kuće, strastveno prepričava svaku utrku na kojoj su sudjelovali njegovi ljubimci. A utrka nije bilo malo, jer se godišnje čak 13 puta morao upućivati na različite lokacije diljem Europe i od tamo se brzo vraćati natrag, jer - golubovi su znali biti brži od njega u autu.

Golubovi prelete i do 40.000 kilometara godišnje

"Ekipu ti čini 10 najboljih golubova koji lete svake nedjelje i koji u tim utrkama godišnje prelete i 40.000 kilometara! Procedura je sljedeća: subotom dolazimo na kamionom u kojem su specijalni boksovi i u koje donesemo i stavimo svoje golubove. Ja sam znao nositi i po 70 golubova na utrku! Golubove registriramo elektronskim prstenovima, a u nedjelju u 6 sati ujutro ih se pušta - jednom polugom se otvore sva vrata na kamionu u kojem ih bude nekoliko tisuća, istodobno svi izlijeću i šibaju prema Osijeku. Svaki uzgajivač ima geodetski izračunatu točku na kojoj se nalazi.

Tako onaj uzgajivač iz osječkog Donjeg grada, primjerice, ima dalje za letjeti, a kod Donjeg Miholjca ima kraće za letjeti. Onda, mi imamo antenu na ulazu. Čim golub dođe i napravi krug iznad golubinjaka sleti i prođe pored antene koja mu registrira onaj elektronski prsten i prikaže točno vrijeme dolijetanja u sekundu. Samo 33% prvih golubova od ukupnog broja koji je poletio, dobije bodove, a oni, pak, po redoslijedu i brzini kojom su doletjeli. Na kraju sezone se svi ti bodovi obračunaaju, rangiraju se, tako da sam uspio biti i prvak Hrvatske!

Ni Mladen Süber, koliko god obožavao golubove listonoše, nikada nije dokučio tajnu tako dobre orijentacije koju imaju te ptice.

"To je svakome još uvijek velika enigma. Pazite, mi golubove na natjecanje vodimo u kutijama i oni ne znaju gdje idu niti su u mogućnosti pratiti vožnju kamiona kroz prozor. S druge strane, siguran sam da će svaki golub koji je izašao iz moga gnijezda, gdje god ga ostavim, makar i u Budimpešti, iskoristiti prvu priliku koja mu se stvori da pobjegne i vratiti se meni u Osijek! Oni su nevjerojatno privrženi mjestu gdje su se izlegli, kao i svojem partneru."

Golub brži od interneta?!

Naravno, bilo je slučajeva da mu se golubovi ne vrate, jer bi putem stradali u nevremenu ili bi ih, pak, upucali lovci. Mladen je imao jednom situaciju da mu se od 75 golubova, koje je poslao na utrku, vratilo njih tek 30!

No, u konačnici mogu reći da se golubovi stvarno uvijek vraćaju kući. Barem oni koji prežive let...

Tu fascinantnu sposobnost golubova listonoša je jedna južnoafrička internetska kompanija iskoristila kako bi javnosti ukazala na problem brzine interneta u toj zemlji. Htjeli su dokazati i pokazati da im je brže po golubu listonoši poslati neke podatke nego preko Telkoma, glavnog operatora internetskih usluga u zemlji. Tako je tamošnja novinska agencija izvijestila da je jedanaestomjesečni golub Winston, sa zakačenom za nogu karticom s podacima, za sat i osam minuta preletio 80 kilometara udaljenost između ureda kompanije Unlimited IT pored grada Pietermaritzburga i Durbana. S druge strane, za internetski prijenos podataka s te kartice bilo je potrebno dva sata, šest minuta i pedeset i sedam sekundi, tijekom kojih je Telkomova internet veza skinula samo četiri posto podataka.

Bogatiji imaju konje i natječu se u konjičkim utrkama, dok su golubovi trkaći konji malog čovjeka! Osim upornosti, jer će pod svaku cijenu doći na cilj, od njih puno možemo naučiti o privrženosti i vjernosti.

Autor: Željko Garmaz