I drvo ima dušu. To najbolje zna Ivan Trupković, koji se cijeli život bavi oblikovanjem drveta.
"I drvo ima dušu", kaže Ivan Trupković iz sela Sirač pokraj Daruvara. Njegova djela smo u Daruvaru po prvi puta vidjeli na Vinodaru prije dvije godine. Njegovu kuću je lagano pronaći - sa svih strana je okružena drvenim skulpturama životinja, likovima iz bajki, gljivama i biljkama. Mnoge od njih u radionici čekaju svoga gospodara koji će im udahnuti život. U dvorištu još leže stabla koja čekaju obradu.
Iako Ivan dolazi iz Hrvatskog zagorja, iz sela Zasadbreg pored Čakovca, njegov životni put ga je zaobilaznicom odveo preko Ljubljane do Sirača, gdje je upoznao svoju suprugu. Prvo je radio u građevinarstvu - po dolasku u Sirač počeo je raditi kao radnik u šumi. Završio je srednju šumarsku školu, a šumarsko zanimanje uvijek ga je zanimalo - možda zato što je prema šumama i drvu uvijek imao topao odnos.
"Sa rezbarenjem sam počeo u sedmom razredu osnovne škole, kada sam izrezbario glavu čovjeka, koja je sada izložena u muzeju u Varaždinu", rekao nam je Ivan, koji se vratio na prerađivanje drva nakon 20 godina, zahvaljujući posjetu Mariji Bistrici 2008. godine, gdje je bio inspiriran drvenim skulpturama koje je tamo imao priliku vidjeti. Odmah nakon povratka kući odlučio je izrađivati drvene skulpture.
"Počeo sam sa uređenjem drvenih vrtnih konstrukcija - sjenica, zatim sam napravio križ u lokalnoj mrtvačnici. Moja prva skulptura je bila Žena koja razmišlja, a od tada se pojavljivala jedna skulptura za drugom", rekao je majstor. Od tada se na njegov račun zapisuju desetci zanimljivih drvenih kipova, koji uljepšavaju prostor.
Javnosti se Ivan prvi put sa svojim tvorevinama predstavio 2010. godine na Danima šljiva u Siraču, gdje je sudjelovao i sljedećih godina. Ivan je 2010. godine sudjelovao i na Svjetskom natjecanju u rezbarenju u Zagrebu, gdje je sa svojim radom zainteresirao mnoge. U samo tri dana ondje je izradio skulpturu žene u toplessu - Jarunsko čudo. Godinu dana kasnije se njegov rad mogao vidjeti na Danima šuma u Gudovcu, gdje je - ne samo izlagao, nego i stvarao. Nastale su tako skulpture drvosječe i medvjeda. U istoj godini je svoj rad prezentirao na simpoziju centra Rudolfa Steinera u Daruvaru, na kojem je isklesao balerinu, a 2012. godine u mjesnoj crkvi i Isusov grob i ispred vatrogasnog doma 3,8 metara visoku skulpturu od stoljetne lipe (stablo je imalo prosjek debla 1,7 metara). Skulptura je bila gotova za 60 sati!
Ivan nema od svog rada ni kune prihoda, vodi ga ljubav prema drvetu, "Najviše me košta prijevoz na događaje i očuvanje skulptura od vlage. Sudjelovanje na jednoj manifestaciji košta 10.000 kuna. Bez pomoći sponzora to ne bih mogao. Svaka skulptura ima svoju cijenu, ali ne i kupca", rekao je sa uzdisanjem Ivan.
"Kada to ne bih volio, sigurno ne bih takvo što radio. Ovdje na siračkom području izrađujem skulpture od drveta samo ja. U Daruvaru se s time bavi Svatoš, u Grđevcu Lončar, u Koprivnici Kolarević i u Virovitici vlasnik hotela u središtu grada, ali ne znam kako se zove, mislim da ima češko prezime." Drvo Ivan izrezuje sa četiri motorne i električne pile, koje je za tu svrhu kupio, a one koštaju i do pet tisuća kuna. Isto tako koristi brusilice, rašplice, čekiće, dlijeta i druge alate za rezbarenje.
"Uglavnom koristim drvo od oraha i hrasta, ali i druge vrste. Ponekad odmah vidim što ću od debla napraviti. Nekad drvo leži u radioni nekoliko mjeseci i čeka što će od njega biti. Moram najprije dobiti ideju, što ću s njime. Nakon što skulpturu napravim, namažem drvo sredstvom protiv štetočina, onda ide glazura i lakiranje", rekao je majstor, u čijoj obitelji se rezbarenjem nikad nitko nije bavio. Ivan je to sve svladao sam. Želio bi svoje znanje prenijeti na djecu i unučad. Iako ima četvero djece i desetoro unučadi, rezbarenje i stolarija za sada je privukla samo jednog unuka Andriju.
A Ivanovi planovi? Za Božić bi htio napraviti jasle u prirodnoj veličini. S velikim križem se želi prijaviti u Guinnessovu knjigu rekorda. Kip bi trebao biti visok 2,5 metra, s istim razmakom ruku, sa podstavom bi trebao biti visok devet metara. Jednog dana bi volio prisustvovati kiparskom natjecanju u Sloveniji ili Austriji. U Hrvatskoj se takvo natjecanje za sada ne održava.
Trupkovići se na svom obiteljskom imanju bave poljoprivredom, ali u budućnosti bi se htjeli baviti i seoskim turizmom. "Svoje gospodarstvo zamišljam kao turistički park sa skulpturama, gdje bi se nalazilo sve potrebno za odmor posjetitelja. U potrazi sam za prikladnim mjestom." Stoga držimo palčeve – sretno!
Povezana biljna vrsta
Tagovi
Autorica