Škola jahanja na Gospinom brdu

Vrativši se iz Švicarske u kojoj je radio tridesetak godina, poduzetnik Stjepan Boršoš sa suprugom Trudi, rođenom Švicarkom, posvetio se uzgoju konja na požeškom Gospinom brdu. Nakon pokušaja bavljenja seoskim turizmom, jer im se dio objekata nalazi izvan grada, bračni par Boršoš odlučio se posvetiti uzgoju alpskih haflingera registriravši Konjički klub i školu jahanja.
Danas na imanju od 25 tisuća kvadrata imaju 13 konja, jednog toplokrvnog pastuha i pet hladnokrvnih kobila sa ždrebadi.
- Vratio sam se 2002. godine, mada još nisam stekao uvjete za švicarsku mirovinu, a za bivše države nisam razmišljao o povratku. Tek osamostaljenjem Hrvatske počeli smo razmišljati o povratku, a kada bih danas mogao odlučivati, najvjerojatnije se ne bih vratio. Birokracija naprosto ubija svaku volju za poslom i poduzetništvom. Uložili smo dosta novca u imanje i osim velike ljubavi prema konjima, do sada nas je spašavala jedino švicarska ušteđevina, priča Stjepan dok se supruga Trudi samo nasmijala.

Prve kontakte s konjima obitelj Boršoš imala je u Švicarskoj prije više od 20 godina kada su kćeri vodili u školu jahanja. Još tada Stjepan se dosjetio da bi tako nešto bilo dobro napraviti i u Hrvatskoj prionuo poslu i uredio vlastiti ranč. Za alpske haflingere odlučio se jer su mirni, na nogama vrlo stabilni konji koji se u brdskim predjelima Austrije i danas koriste za vuču, a nisu plahe životinje poput arapskih konja.

Konjički klub Gospino brdo ima 60-ak članova koji su ovdje naučili jahati, a veliki dio interesenata koji povremeno dolaze su djeca.
- Konji su jako mirni, a prva stvar kod obuke je ta da se naučimo popeti i sići s konja. Zatim slijedi pravilno držanje uzda i pravilno držanje nogu jahača koji prvih desetak sati obvezno provodi uz obučenog vodiča. Jahanje izvan ograde slijedi tek nakon što jahač stekne samopouzdanje. U našem klubu ne postoji dobna granica pa nas posjećuju i šezdesetgodišnjaci mada je najveći interes za konje kod djece.

Autor: Hrvoje KUSIK