Gljiva bukovača raste u tzv. grozdovima i hrani se celulozom iz komposta koji svaki uzgajivač može sam pripremiti. Ova vrsta gljive jednostavnija je za uzgoj i prodaju od šampinjona.
Prije dva desetljeća Dragoslav Pantelić iz Velikog Orašja (susjedna Srbija, op.ur.) odlučio je započeti proizvodnju gljiva. Sagradio je dva namjenska objekta i opredijelio se za šampinjone. Proizvodio ih je pet - šest godina, a onda se preorijentirao na bukovače. Zašto?
Šampinjoni rastu na pognojenim terenima, poput životinjskog izmeta na primjer i neophodan im je kemijski tretman dok bukovači uopće nije potrebno prskanje pa se smatra ekološkim proizvodom.
"Proizvodnju šampinjona sam napustio iz najmanje četiri razloga. Kompost sa zasijanim micelijem ne mogu sam napraviti već moram kupiti, a šampinjoni se moraju više puta tretirati protiv bolesti i štetnika. Također, neophodno je i pokrivanje zemljišta te je veća konkurencija na tržištu nego bukovače", objašnjava Pantelić zašto je odustao od proizvodnje šampinjona.
Podlogu, odnosno, kompost za zasijavanje micelija bukovače, Dragoslav priprema od pšenične slame koja mora biti potpuno žuta i čista. Konstruirao je i stroj sjeckalicu s kojom slamu usitni na dva do tri centimetra, a zatim je u velikim cisternama, na temperaturi od sto stupnjeva, pasterizira nekoliko sati.
"Poslije pasterizacije slama se ohladi na oko 20 stupnjeva. Ovo se u praksi često zanemaruje pa se negativno odražava na uspješno nicanje. Naime, micelij jestive gljive, bez obzira na vrstu ili soj, gubi vitalnost i neće se razvijati u uvjetima viših temperatura. Micelij zasijan na toplom kompostu "ubijen" je i zato se obavezno zasijava na ohlađeni kompost", naglašava Pantelić.
Zasijanim kompostom pune se PVC vreće. On se u njima dobro i ravnomjerno stiska i nakon punjenja tri četvrtine zapremine, vreće se dobro zategnu i uvežu. Zatim se sa svih strana izbuše i to u obliku križića na razmak oko 20 centimetara. Time je završen postupak pripreme komposta.
Vreće se potom unose u prostorije za prorastanje u kojem je temperatura 25 stupnjeva. Prorastanje micelija traje oko tri tjedna, tijekom kojih se formira bjeličasta pokorica u kompostu i na njegovoj površini. Tada se vreće prenose u prostoriju s temperaturom od oko 15 stupnjeva. Ako nema mogućnosti za drugu prostoriju, ista se mora ohladiti do te temperature.
Pantelić ima poseban objekt za plodonošenje, kapaciteta tisuću vreća. U njemu stalno održava temperaturu na 15 - 16 stupnjeva. Uz to, objekt se mora provjetravati i vlažiti polijevanjem podnog betona vodom, a od velike važnosti za dobro plodonošenje je i osvjetljenost prostorije. Potrebno je da vreće smještene na željeznim rafovima pola dana budu u mraku, a pola na svjetlu.
"Kroz izrezane otvore na vrećama brzo će se pojaviti prvo izraslina, a zatim i gljive u grozdu. Pravo vrijeme za berbu je kad se ivice gljive potpuno isprave. Kako bukovača plodonosi u grozdu, gotovo da nije moguće da svaki klobuk dostigne ovaj stupanj razvoja. Zato biramo najveći i beremo čitav grozd odvajanjem od osnove. Ukoliko na otvoru ostane nešto plodonosnog tijela, potrebno ga je čistim nožem potpuno odstraniti kako bi se na istom mjestu pojavio nov grozd", kaže Pantelić.
Prvi plodovi za berbu stižu za 28 dana. Od zasijavanja micelija pa do posljednje berbe obično prođe oko dva mjeseca i za to vrijeme gljive se beru tri puta. Obično, najviše plodova ubere se u prvoj turi, a u drugoj i trećoj znatno manje.
Ovaj povrćar svu proizvedenu količinu bukovače plasira obližnjem većem trgovačkom lancu po cijeni od 200 do 250 dinara kilogram (13 do 16 kuna). On naglašava da to nije posao od kojeg se može brzo obogatiti, ali može se sasvim pristojno živjeti.
Tagovi
Autor
