• Tradicijska gradnja
  • 10.12.2019. 09:00

Povratak tradiciji, Siniša Pocrnčić gradi stambene objekte od drva, slame i gline

Prirodna gradnja podrazumijeva korištenje materijala koji se nalaze svuda oko nas. U azijskim prašumama gradit će se bambusom i trskom, u dubokim kanadskim šumama drvetom, u kršu Dalmatinske zagore kamenom, a na sjevernom polu - ledom, kaže Siniša Pocrnčić.

Foto: arhiva Siniše Pocrnčića
  • 2.065
  • 936
  • 0

Siniša Pocrnčić gradi stambene objekte od drva, slame i gline te održava radionice kojima želi popularizirati takav način gradnje. Nedavno je sudjelovao kao predstavnik prirodnog graditeljstva iz Hrvatske na Balkan Earth konferenciji o zemljanoj arhitekturi u Titelu u Vojvodini. Konferencija je okupila više zemalja regije i predstavila događanja na temu gradnje prirodnim materijalima s naglaskom na zemlju i tradicijsku gradnju.

"Iz godine u godinu raste svijest o potrebi veće energetske učinkovitosti stambenih objekata, ali i o važnosti korištenja prirodnih i zdravih materijala prilikom gradnje. Znanja o gradnji zemljom u zadnjih više od pola stoljeća gotovo su zatrta, no dolazi nova generacija mlađih ljudi koja ta znanja vraća u život. Gradi se od jeftinih i lako dostupnih materijala s kojima može raditi gotovo svatko“, objašnjava Siniša koji planira daljnji rad na podizanju svijesti o građenju s prirodnim materijalima. S kolegama iz regije, ali i šire, još se intenzivnije povezuje, a želja mu je podići edukaciju na viši nivo.

Nema štetnog utjecaja na zdravlje

"Prirodna gradnja podrazumijeva korištenje materijala koji se nalaze svuda oko nas i specifični su od lokacije do lokacije. U azijskim prašumama gradit će se bambusom i trskom, u dubokim kanadskim šumama drvetom, u kršu Dalmatinske zagore kamenom, a na sjevernom polu - ledom. Više je aspekata kroz koje možemo gledati na važnost takvog načina gradnje i o toj temi već je pisano“, navodi i objašnjava da je osnovna funkcija građevina koje gradi sklonište te zaštita fizičkog integriteta i zdravlja.

Povratak prirodnim materijalima 

Građevine od prirodnih materijala, u pravilu, nemaju nikakve štetne utjecaje na ljudsko zdravlje. Bilo direktne, bilo indirektne. Od toga da, kaže, nema toksičnih kemikalija, nema nezdravog zraka, nema velikog ekološkog otiska u proizvodnji materijala za gradnju, što indirektno itekako utječe na ljudsko zdravlje, pa do toga da neki kažu da sam boravak u takvim prostorima ima pozitivan utjecaj i na psihičko zdravlje stanara.

Ekonomsko i socijalno osnaživanje lokalne zajednice

"Kad smo već kod ekološkog otiska, sljedeći razlog ZA gradnju prirodnim materijalima je utjecaj na prirodni okoliš. Koriste se lokalno dobavljivi i vrlo malo tehnički procesuirani materijali, vrlo često i sa samog gradilišta (kamen i zemlja od iskopa, drvo od krčenja). Znači, nema zagađenja izazvanog transportom, nema utroška fosilnih goriva na preradu materijala, nema skupe ekstrakcije sirovina i nema proizvodnje tehnološki jako složenih materijala. Sama tehnologija građenja također ne zahtijeva puno energije za pokretanje nekih teških strojeva. Dakle, građevine od prirodnih materijala puno bolje vrše funkciju zaštite i održavanja ljudskog zdravlja“, zaključuje Pocrnčić te ističe i ekonomsko osnaživanje lokalne zajednice.

Naime, umjesto uvoza skupih i tehnološki zahtjevnih materijala gotovo svi materijali za takvu vrstu gradnje mogu se proizvesti lokalno i bez potrebe za ogromnim investicijama. Takvom gradnjom mogu se baviti ljudi iz okolice i uz relativno malo edukacije mogu odraditi poslove od temelja do završetka.

Važan je i sociološki aspekt. Uobičajeno je da se kod gradnje prirodnim materijalima misli na proces u kojem se puno posla odrađuje samogradnjom i uključuje osobni angažman investitora, budućeg stanara. Ako gledamo kroz povijest, tradicijski, takva gradnja se, do unazad par desetljeća, odvijala uz pomoć rođaka i prijatelja, a nerijetko i uz pomoć cijeloga sela.

"Na našim područjima taj običaj nazivao se 'moba' i koristio se, osim u gradnji, i kod ostalih većih poslova na imanjima. Takav način međusobne suradnje i pomoći pri rješavanju egzistencijalnih problema, što krov nad glavom svakako jest, stvara čvrste socijalne veze među ljudima u zajednici i mislim da je ogromna greška što se sustav (država) uglavnom direktno ili indirektno bori protiv toga“, smatra.

Iz svega navedenog, dodaje, prilično je jasno da gradnja prirodnim materijalima, kad je to god moguće, treba biti imperativ.

Zašto prirodna gradnja još uvijek nije imperativ?

"Sustav u kojem živimo spomenute prednosti prirodne gradnje ne vidi kao pozitivne i, uglavnom, na široj skali, ne potiče razvoj istih pa ih čak i suzbija. Meni je to skroz razumljivo. Sustav je dizajniran na način da je jedino mjerilo uspjeha količina financijskog kapitala, i to u rukama nekolicine pojedinaca. S takvim pravilima igre teško je očekivati da će snaženje lokalnih zajednica i razvoj socijalne povezanosti među ljudima biti prioritet. Osim toga, ako ljude educirate i dozvolite im da grade sami, da si sami proizvode materijal za gradnju, izolaciju i drugo, nema ovisnika o bankarskim kreditima, nema potrebe za gomilom činovnika koji će donositi gomilu propisa, a najgori grijeh je da izbijate profit iz džepova korporacija“, otkriva i žali jer se radi o globalnom sistemu.

To su, dodaje, najveći problemi koji stoje na putu revitalizacije gradnje prirodnim materijalima i nisu specifikum naše države, već je to globalna pojava. Iako ima država u kojima je prirodna gradnja na puno višem nivou i postoje određeni pomaci u mentalitetu i regulativama, i dalje su ti pomaci uglavnom posljedica djelovanja pojedinih entuzijasta i eventualno nevladinih organizacija.

Tradicijskom gradnjom bavi se desetak godina 

Na lokalnoj razini (kako hrvatskoj, tako i u okruženju) situacija je takva da se gotovo na prste mogu prebrojati ljudi koji pokušavaju napraviti pomake na tom polju.

Neophodan kvalitetan sustav edukacije

"Kao posljedica takvog sustavnog pristupa imamo situaciju da ne postoje podržavajući zakonski okviri, a ni sustav kvalitetne edukacije za gradnju prirodnim materijalima. Tradicijska znanja su u velikoj mjeri izgubljena, a nova se teško stječu. Ustvari, osim nekoliko radionica godišnje vrlo upitne kvalitete, i ne postoji konkretna edukacija. Tu mislim na korištenje zemlje, slame, trske, ovčje vune i sl. kao građevinskih materijala. Što se tiče gradnje drvetom, tu je situacija malo bolja jer se još uvijek školuje određeni broj tesara, eventualno stolara i šumarskih tehničara, ali i s time imamo problem jer su to kod nas izuzetno deficitarna zanimanja.

Vidim više potencijalnih rješenja ovakve situacije. Da odmah navedem najmanje vjerojatno, a to je da će se dogoditi promjene unutar sustava i da će na odgovorne pozicije doći ljudi koji će prepoznati važnost primjene prirodnih materijala u gradnji i onda krenuti u organizaciju edukacije, a nakon toga i ostalih preduvjeta za razvoj takve gospodarske aktivnosti. Zašto je to najmanje vjerojatno? E pa zato jer trenutno to nije ni izbliza profitabilno kao neke druge grane konvencionalnog građevinarstva, a ne postoji drugi 'vanjski' faktor koji bi vršio pritisak da se počne raditi na tome“, kritički se osvrnuo na trenutnu situaciju u sektoru građevine.

Ideja smanjenja ekološkog otiska i komercijalizacije prirodne gradnje

Drugo rješenje, a odnosi se na spomenuti vanjski pritisak, je da će se na globalnom nivou, uslijed evidentnih problema izazvanih klimatskim promjenama i zagađenjem prirodnog okoliša, morati nešto početi poduzimati da se smanji ekološki otisak koji građevinska industrija ima (podaci su raznoliki, ali građevinska industrija je po svemu među najvećim zagađivačima). "Pitanje je vremena, ali po mojoj procjeni, unutar sljedećeg desetljeća imat ćemo smrtne slučajeve kao direktne posljedice klimatskih promjena i zagađenja i tada više neće biti pitanje hoćemo li nešto poduzeti, nego koliko brzo i ima li to više ima smisla“, navodi i predlaže sljedeće rješenje.

"Treće pak rješenje, a na tom tragu su i moje aktualne aktivnosti, je pokušati prirodnu gradnju učiniti i komercijalno zanimljivom. S jedne strane razvojem usluga i proizvoda koji mogu svojim svojstvima i cijenama konkurirati postojećima, a s druge strane podizanjem svjesnosti o prednostima prirodnih materijala i popularizacijom.

Nastavlja s radionicama, a nedavno zaplivao i poduzetničkim vodama

U zadnjih 10 godina, koliko se bavim gradnjom prirodnim materijalima, mislim da mogu reći da sam sudjelovao u gradnji većine kuća izgrađenih od slame i žbukanih glinom u Hrvatskoj, tako da na tom iskustvu baziram vjeru u poslovni pothvat u koji sam se upustio. S obzirom na situaciju u Europi, Sjevernoj Americi, a i Rusiji, siguran sam da je došlo vrijeme da se i na ovim prostorima ljudima ponudi i ta alternativa pa sam shodno tome pokrenuo tvrtku StraWood Tech koja će se time baviti.

Isto tako, već par godina, vodim radionice prirodne gradnje kroz koje ljudima pokušavam prenijeti svoje prikupljeno znanje i iskustvo - od rada s drvetom i bazičnih drvenih konstrukcija izrađenih ručnim alatima pa do zidanja slamom i žbukanja zemljanim žbukama“, govori Pocrnčić. 

Putem radionica podučava o gradnji prirodnim materijalima 

Polaznici tih radionica i predavanja su uglavnom mladi ljudi koji su se na neki način već upoznali s tematikom, vrlo često motivirani željom da i sami kvalitetno riješe svoje stambeno pitanje. Kada vide da su te tehnike gradnje i materijali u razvijenim zemljama poput Njemačke, Velike Britanije, Francuske, Austrije ili Sjedinjenih američkih država već ušle u 'mainstream' i da stanovanje u takvim objektima više nije nepoznanica, krenu istraživati i otkriju da i ovdje postoji netko tko se time bavi.


Fotoprilog


Tagovi

Siniša Pocrnčić Prirodna gradnja Kuća od slame i gline StraWood Tech


Autorica

Blanka Kufner

Blanka je završila Upravno pravo i Menadžment u turizmu, a posebno ju zanimaju teme vezane uz ruralni i održivi turizam te sve što se tiče ekologije i očuvanja prirode. Misao vodilja: "Čovjek pripada prirodi, a ne priroda čovjeku - prirodu nismo naslijedili od predaka, nego posudili od unuka."

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Jučer servisiran i opran, danas otvorena sezona berbe kukuruza! :) #jesenstižedunjomoja