Ponekad sanjam veliku livadu punu divljih slatkih jagoda

"Ja bih se razboljela da svakodnevno ne radim. Cijelo ljeto provodim u svojim vrtovima, uzgajam razno povrće i cvijeće i uživam u tomu", kaže 76-godišnja Ljubica Baborac iz Donjih Bogićevaca u Brodsko-posavskoj županiji.  

Vodi nas kroz dva velika vrta u kojima proizvodi puno različitog povrća.

Sije i sadi krumpir, grah, crveni luk i češnjak, više vrsta paprike, rajčicu, salatu, dinje, lubenice, patlidžan, tikvice, mrkvu, peršin i drugo. Zapravo, naglašava, sve ono što uspijeva na ovoj plodnoj zemlji. "Ovog proljeća posadila sam i neke tikve koje narastu do težine od 25 kilograma. Na njih se mogu cijepiti lubenice. Sadim i vrlo kvalitetni i cijenjeni grah kukuruzar koji se na ovom području sve manje sadi, jer se mora okopavati", priča, otkrivši kako je lani proizvela stotinjak kilograma toga graha te niskih grahova zelenčića i šarenog.

Višak podijeli onima koji nemaju

Zanimljivo je da ova vrijedna žena ništa ne sadi za prodaju, uglavnom za sebe i djecu, ali proizvede uvijek mnogo više nego što treba.

"Višak dijelim onima koji nemaju, šteta bi bilo da ovo sve propadne", kaže pokazujući 5 dugačkih redova sa raznim sortama paprike. Vrtovi su vrlo uredni, sve svoje gredice sadi i sije "pod špagu", redovito okopava i plijevi, pa korovima kod nje nema mjesta.

"Nikada po danu ne spavam, meni ne smetaju ni ove ljetne vrućine do 35 Celzijevih stupnjeva, pa mogu raditi u vrtu i po suncu usred dana. Zimu i hladnoću ne volim. Imam troje djece, njihove obitelji obradovale su me sa devetero unučadi i ja njima i sebi volim proizvesti svježu i zdravu hranu, sve domaće i prirodno. Godinama skupljam, sijem i sadim sjeme starih i kvalitetnih sorti povrća i cvijeća. Evo, ovo je  sjeme domaćeg poriluka", pokazuje nam tri cvjetne glavice od kojih će imati dovoljno sjemena i za svoj vrt i za poklon drugima.   

Privržena zemlji i poljoprivredi odmalena

Na pitanje otkud ta velika ljubav i privrženost zemlji i poljoprivredi, kaže, od rođenja. Nikada ju ne napušta, na zemlji i sada u poodmaklim godinama radi s jednakim žarom kao i u mladosti.

"Zavoljela sam zemlju od najranijeg djetinjstva. Roditelji su bili veliki zaljubljenici u poljoprivredu, tako su i mene odgajali od malih nogu. Učili su me da se samo radom u životu može nešto stvoriti. Zemlju i prirodu obožavam. Moja obitelj imala je u Bijeloj Stijeni, to je selo u brdskom dijelu uz cestu između Okučana i Lipika, velike livade i voćnjake. Ja i sada ponekad sanjam veliku livadu punu divljih slatkih jagoda. Čudim se kako u snu osjetim i mirise te ljepote", zanijela se u priču moja sugovornica.  

Nekada je u selu sve vrvjelo od života

Kada se 1961. godine udala, Ljubica i njezin suprug Boško ozbiljno su se posvetili poljoprivredi u Donjim Bogićevcima. Tada su bilo poznati proizvođači povrća koje su na veliko prodavali i u Zagrebu, Sisku, Ljubljani, Celju, Mariboru, Novom Mestu, Prijedoru i zbog kvalitete postizali dobru cijenu.

"Što god čovjek voli nije teško. Ja to jako volim i uživam u svojim vrtovima radeći i prateći kako sve to buja, cvjeta i rađa. Volim povrće, voće, stoku i cvijeće. Sve to obožavam", priča domaćica koja provodi u vrtu veći dio vremena, a navečer sanja cvjetne livade po brdima oko sela u kojemu je odrasla. U to vrijeme u selu je, kaže, bilo puno ljudi, mladih i djece, i svi su puno radili. Onda su se kukuruz, grah i povrće uglavnom okopavali, nije bilo prskanja herbicidima i insekticidima. Unatoč teškom radu, na poljima oko i kroz selo svakodnevno se orila pjesma, narod je bio veseo, vilo se kolo.

"A sada da netko zapjeva kroz pusto selo ono malo naroda što još živi reklo bi da je lud. Imali smo mnogo zemlje, volova, konja, krave, svinja, gusaka, pataka. Sve je vrvjelo od života", prisjeća se težačkog života kada su se mještani u večernjim satima okupljali i družili na sijelima, prelima, komušalima i čijalima perja.

Recept za sreću je - ljubav

"Obožavam sve starinske vrste cvijeća: perunike, božure, kadife, lijepe kate, cinije, ivančice, ruže, ali one starinske što mirišu. Imam jednu koju sam posadila kada sam se udala i nju još održavam i njegujem. Od njezinih latica mogu se pripremati ukusni sokovi. Volim i ljekovito i začinsko bilje: kaloper, bosiljak, matičnjak, neven, metvicu, koprivu", nabraja dodavši kako je potonja vrlo pogodna za pripravke za prihranu bilja i zaštitu od lisnih ušiju, ali i za pripremanje zdravih obroka, variva, sokova i čajeva.

Ljubica kaže i da je ljubav najjača od svega na svijetu: prema životu, prema ljudima, prema prirodi. Uz veliku ljubav čovjek je sretan onim čime se bavi, ništa mu nije teško. "Mili mi se to raditi, ta pozitivna energija me održava na životu", otkriva recept za sreću vrijedna žena koja puno čita o poljoprivredi, prirodi, ali ju zanimaju i geografija, povijest, a osobito arheologija.

Vjerojatno zbog toga što na gospodarstvu u Bijeloj Stijeni ima arheoloških nalaza uz koje su vezane zanimljive priče i legende.