Pomoć u vrtu: Zašto je pauk prirodni pesticid, a zmija odličan deratizator?

Vrtlari stalno po društvenim mrežama objavljuju fotografije kukaca i drugih beskralježnjaka s uvijek istim pitanjem – hoće li to naštetiti mojem povrću i voću i je li u pitanju nešto opasno.

Obratili smo se zato biologinji Ivi Čupić koja već pet godina kroz svoj profil na društvenim mrežama, Samsa critters, pokušava uvjeriti one u strahu od kukaca, pauka i zmija da su to, pogotovo u Hrvatskoj, uglavnom bezopasne, ali prije svega korisne životinje. Štoviše, same vrtlare, tvrdi Iva Čupić bi njihova pojava trebala veseliti.

"Pauci su ono što čovjek najčešće gleda kroz prizmu 'prirodnog pesticida', koji je naravno najučinkovitiji u nekim oblicima permakulture. Raznolikost biljnih vrsta podržava i raznolikost pauka, od kojih su neki generalisti i jedu sve, a neki se pak hrane specifičnim plijenom", objašnjava.

Zmije ukazuju na zdravlje ekosustava

Kao netko tko je još u djetinjstvu satima tražio kukce i paučnjake po obiteljskom vrtu i vinogradu, za Ivu je bilo prirodno da se nastavi baviti istraživanjem beskralježnjaka, ali i gmazova i vodozemaca. Svi oni su danas ugroženi radi smanjenja prirodnih staništa, klimatskih promjena, ali i neznanja.

“Zmije su nam korisne jer velik broj vrsta kontrolira populacije glodavaca, ali i ukazuju na zdravlje ekosustava. Primjerice odličan deratizator na kontinentu je bjelica (Zamenis longissimus) koju često možemo vidjeti po vrtovima”, ističe.

Kroz vrtlarsku sezonu strahovi se stalno javljaju, pogotovo za početnike u vrtlarenju. Negdje u proljeće se tako mnogi iznenade pronalaskom ličinki u kompostu. No kompost, objašnjava Iva, ne postoji bez beskralježnjaka, barem ne kvalitetni.

“Ono što ljudi najčešće nazivaju 'crvima' su obično ličinke kukaca - od crne vojničke muhe Hermetia illucens do raznih vrsta porodice Scarabaeidae poput zlatnih mara. Iako su zlatne mare poželjne u kompostu, odrasli kukci često su nepoželjni u većem broju radi toga što mogu oštetiti cvijet”, reći će biologinja.

Trčci se hrane puževima golaćima

Kad se sve posadi kreće borba s puževima golaćima. Oni su isto nečija hrana iako bi vrtlari voljeli da malo brže nestaju s predatorskog “tanjura”. Uz ježeve i sljepiće, njima se hrane i trčci, a kako izgleda ova vrsta kukaca možete vidjeti u Ivinom videu.

@samsa_critters Trči trči trčak #biologija #kukac #kukci #kornjaš #priroda #životinje #zanimljivo ♬ New Home - Austin Farwell

“Ono što ljudi često tjeraju iz vrta su i razne vrste osa, koje su predatori i hrane se često gusjenicama, kao i trčci Carabidae. Uz to, ose su i oprašivači te važan dio stabilnog ekosustava”, reći će biologinja koja svojim poznatim “Šetnjama s biologinjom” na društvenim mrežama stalno pokušava objasniti zašto su neke od vrsta bezrazložno na lošem glasu.

Iako ne stigne odgovoriti na sve upite za identifikaciju životinja i dalje poziva da je označite ako imate koju nedoumicu jer razbijanje mitova i uklanjanje predrasuda njezina su vječna motivacija.

Crne udovice u Zagrebu?

“Nedavno sam prijateljici pomogla koje informacije da prenese grupi zabrinutih stanara jedne zgrade u Zagrebu, među kojima je jedna stanarka digla ogromnu paniku oko "crnih udovica" koje je primijetila u zgradi. Naravno, crnih udovica nije bilo, nego je našla i uslikala drugu vrstu iz iste porodice, koja se može često naći u stanovima, a u potpunosti je bezopasna za ljude”, priča Iva dodajući kako je danas teško ljude u nešto uvjeriti kad misle da je ispravno ono što im je Chat GPT odgovorio.

Crvena buba s crnim prugama nije štetnik - zašto ju ne treba uništavati?

Ono što je sigurno, osim da crnih udovica nema u Zagrebu, jest da su pauci odlični i za hvatanje stjenica koje su prava pošast u vrtovima. No, opet i među stjenicama ima onih koje ne jedu plodove nego druge kukce te onih potpuno bezopasnih poput prugastih stjenica.

U Hrvatskoj imamo isključivo vrste pauka koje će gristi tek kada se stisnu, kaže Iva, dakle ugriz je zadnja linija obrane. “To je značaj i crne udovice, i tu je 'sreća u nesreći', uz iznimno jak otrov, ona je izrazito skrovita vrsta koja će se na naš dodir mreže zavući u svoje skrovište. Ljudi najčešće nisu niti svjesni da je primjerice desetljećima imaju u vrtu, a da je nikada nisu niti vidjeli, što govori dovoljno o njezinoj nevoljkosti da dolazi u interakciju s ljudima”, ističe ova šaptačica divljim životinjama koja odavno ne priča samo s paucima već i sa zmijama, daždevnjacima, bogomoljkama, stršljenima zapravo svime što gmiže, puže, leti, plete, skače...

Što više privučemo u vrt čini raznolikost, zaključuje Iva Čupić, i to ćemo dobiti zdraviji biološki sustav i pogodno stanište za prirodnu kontrolu onih vrsta koje se hrane plodovima.

^{Tekst realiziran u sklopu serijala Krtica - sufinanciranog iz Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija}