Stariji konji su bili ili rasplodni ili radni koji bi završili u mesnici, a mi im dajemo nekoliko godina na slobodi gdje ne moraju raditi baš ništa, opisuje Drago.
Jedan se bavio modnim dizajnom i produciranjem, a drugi je bio vlasnik teretane, ali onda ih je ljubav prema konjima i prirodi preko noći pretvorila u farmere i konjušare. Viktor Drago i Jure Ahačič u Mariji Gorici kraj Zaprešića vode Utočište AA Zero gdje je nekoliko konja pod njihovom stalnom pažnjom i brigom.
"Ustvari je u Lušćanima kraj Petrinje jedan naš prijatelj započeo projekt s idejom da bi konji trebali biti slobodni u mirovini, onda se dogodio potres zbog kojeg smo preko noći morali potražiti novu lokaciju, doslovno smo pokucali na vrata vlasniku ove kurije i zemlje i prihvatio je konje i nas“, priča Viktor kojemu su konji neko vrijeme bili smješteni i u dvorištu dok nisu našli svoje mjesto u brdovitoj Mariji Gorici.
U utočištu se trenutno nalazi sedam konja i dva ponija na veselje djece iz obližnjih škola koja povremeno dolaze družiti se s njima i rješavati se strahova od ovih predivnih životinja.
"Stariji konji su bili ili rasplodni ili radni koji bi završili u mesnici, a mi im dajemo nekoliko godina na slobodi gdje ne moraju raditi baš ništa. Konji su posebna bića i nevjerojatno je kakve osobnosti imaju", priča Viktor, a Jure dodaje kako ništa nisu znali o ovim životinjam pa su zbog toga potražili i profesionalnu pomoć.
"Ja sam svakodnevno na liniji sa svojom mentoricom, nedavno je jedna stara kobila koja je bila potpuno dominantna odjednom postala submisivna i htjela se pariti, a konj koji je bio njezin podčinjeni je odjednom postao pastuh“, objašnjava Jure svakodnevne situacije koje se čine miljama daleko od njegove nekadašnje karijere osobnog trenera.
Sada ga zovu Zeleni Jure jer o njegovim uspješnim povrtnicama svi pričaju, ali tajna je, reći će, i u zdravom konjskom gnojivu koje je odličan humus za tlo. Pokušavaju biti samoodrživi, uzgajaju i kokoši hrvatice, imaju i svoj glistenjak. Kako imanje ima čak četiri hektara briga o životinjama, tlu i kuriji je neprestana pa tako obojica nisu već nekoliko godina bili na godišnjem odmoru.
"Tražimo ljude koji bi ovdje radili, ali ni na jedan oglas se nitko nije javio, to je jedna od zabluda da na selu ima radne snage i da su ljudi na selu povezaniji, ljudi jednostavno nema. Namjeravamo izgraditi neki smještaj tako da nam mogu izvana dolaziti volonteri i da proširimo priču o ovom utočištu“, najavljuje Viktor koji nekadašnja svjetla modnih pista kao modni producent nije skroz zaboravio i svoju umjetničku crtu njeguje kroz izložbe u staroj kuriji, posebne kao i njegova životna priča.
"Ovdje se bavimo i bajkama i volimo i demistificirati stvari i objasniti da je jedina prava vrijednost zemlja koja nas hrani i ona je ta mati o kojoj svi pričamo. Znamo da je tlo iscrpljeno, da su strojevi učinili svoje i mi pokušavamo starim alatima raditi, ne prskamo ništa, pokušavamo pokazati da svatko može biti uspješni vrtlar, ali se mora raditi svaki dan“, kaže Viktor.
Trenutno se financiraju iz donacija ljudi izvan Hrvatske koji su prepoznali njihov trud i za koje izrađuju nakit i sitnice poput hranilica za ptice. No, koliko je zahtjevna i financijski iscrpljujuća briga o starijim konjima pokazuje i nedavna objava o novim cipelama za lipicanca Vilija koji je dobio rupu u kopitu radi dreniranja apscesa. Svi koji žele podržati Utočište AA Zero to mogu kroz volontiranje ili donaciju, sve potrebne informacije naći će na njihovom FB profilu.
Fotoprilog
Tagovi
Autorica