Drago mi je da su se ljudi osvijestili, žao mi je što se to nije već prije dogodilo kad su se seljaci bunili radi cijene mlijeka, kad su svinjogojci izlazili na ceste, kad se nepravedno dijelila zemlja, kaže Nikola Borić.
Već godinama Nikola Borić, poznati zagovaratelj održivog i samodostatnog življenja koji je prije deset godina započeo život u šumi Papuka, u svojim objavama spominje da će glavni svjetski problem biti nestašica hrane i vode.
Visoke cijene zbog kojih ovih dana Hrvati bojkotiraju trgovačke lance, samo su dio globalnog problema koji se, kaže Nikola, ne može promijeniti na bolje. Jedino rješenje je da svatko sam za sebe pokuša biti što više samodostatan i manje se oslanja na kupnju, a više na ono što će svojim rukama stvoriti.
"Drago mi je da su se ljudi osvijestili, žao mi je što se to nije već prije dogodilo kad su se seljaci bunili radi cijene mlijeka, kad su svinjogojci izlazili na ceste, kad se nepravedno dijelila zemlja. Sada je nažalost prekasno jer globalni trend je rast cijena hrane u nebo, ali mislim da je velika stvar što smo se ujedinili i probudili se i to će odrediti jedan drugi smjer i razvoj situacije iako neće smanjiti cijenu hrane“, komentira nadajući se da će to osvještenje barem okrenuti kupce prema domaćim malim proizvođačima i skraćivanju opskrbnog lanca.
Nedavno je opet na društvenim mrežama objavio kako partnerica mu Zorana i on uspijevaju biti čak 80 posto održivi što se čini nestvarnim u vremenu konzumerizma.
"Kupujemo otprilike jednom mjesečno jer volimo, primjerice, kavu, pa kupujemo i alkoholni ocat i suncokretovo ulje te higijenske potrepštine, ali dosta stvari sami proizvodimo i razmjenjujemo za ono što nemamo. Odem i u pekaru kad sam već u Virovitici, pa i u poznati lanac brze prehrane jer mi je to neko zadovoljstvo, ali to su ti stari obrasci ponašanja bez kojih se može“, priča Nikola.
Shumska farma Nikole Borića: Svinje preruju zemlju, kokoši zagrnu sjeme, pčele opraše
Na svojoj farmi uz voće, povrće i samoniklo bilje ima pravu malu životinjsku zajednicu koju čine konji, ovce, koze, kokoši, patke, guske, svinje, pčele, čak i ribe, ali sve to je za njihove potrebe i za staru dobru trampu koja se, u današnje vrijeme niske vrijednosti novca, čini itekako smislenom.
"Mi se stalno educiramo kako bi bili što više samodostatni. Zorana je nedavno napravila kremu od svinjske masti. Jednostavno pokušavamo imati što manje razloga za odlazak u grad“, spominje te dodaje "naravno to što smo samouki znači i da moramo puno učiti na vlastitim greškama, tako nam je prva kuća izgorjela, a nedavno se isto dogodilo i našim susjedima, mladim ljudima koji su preko noći izgubili sve“.
I u takvim, za neke, bezizlaznim situacijama, ovi šumski ljudi, čini se, ne gube entuzijazam pa su odmah krenuli u pomoć susjedu. Tko želi može i dalje pomoći OPG-u Medna gora tako da se javi njima ili Nikoli.
Dio objave s njegovog profila Život u šumi prenosimo radi inspiracije za sve one koji razmišljaju o odlasku iz grada. Premda, reći će, Nikola, i u gradu se može donekle oduprijeti kupnji uzgojem vlastitog povrća na balkonu ili u stanu. Podsjeća da u Americi milijarderi s razlogom kupuju zemljišta jer imati svoje kvadrate za uzgoj hrane je prvi korak prema nekoj vrsti neovisnosti.
"Skoro pa kompletna hrana za naše kućanstvo je s farme ili pak šuma i livada, dok neke stvari poput ulja, soli i agruma te ribe uzimamo ili mijenjamo sa našim prijateljima iz okolice ili pak malim OPG-ovima sa mora.
Od travnja priroda nas časti samoniklim biljem, gljivama, voćem i povrćem te čajevima i lijekovima, a i zimnica i sokovi već su na jesen krasili svojim šarenim bojama police špajze, podruma i tavana.
Kod nas voda je besplatna također, izvorska za piće, a tehnička iz bunara, energenti su nam također besplatni, peć je na drva kojih u šumi ima pregršt. Dućan je rijetko i minimalno, zadnji puta smo bili prije 3 tjedna i to uglavnom za kavu, rižu, začine kojih nemamo te sredstva za čišćenje i higijenu koje nismo još uspjeli sami napraviti.
Zorana sama radi većinu krema, pastu za zube, sapun, parfem, deodorans, a umjesto omekšivača u veš mašini koristimo naš domaći jabučni ocat i koju kap eteričnog ulja.
Benzin teško ili nikako nećemo moći sami raditi, mogao bi se raditi biodizel od otpadnog ulja iz friteza i kuhinja restorana, ali pošto je zabranjeno takvo gorivo zato smo nedavno kupili konje koji će preuzeti veliki dio posla vozila na fosilna goriva. Ista stvar je s odjećom i obućom ali barem preko zime Zorana sama izradi sve što može od vune, kao ovu vunenu debelu jaknu sa slike.
Oko nas u Slavoniji sve više i više dolazi mladih obitelji iz Zagreba, ali i inozemstva. Ljudi su polako shvatili da je život u gradu, pogotovo u ovoj situaciji i onom što nas očekuje neodrživ.
Cijena jela, stočne hrane, žitarica, goriva, građevinskog materijala, čelika, prijevoza robe i dobara... otišla je u nebo bez ikakvog opravdanog razloga, a plaće su ostale iste.
Dvoje ljudi s bistrom glavom i dvije zdrave ruke mogu napraviti čuda, od svoje kuće od prirodnih materijala koji ih okružuju pa do hrane i osnovnih sredstava za život, a udruživanjem sa malim krugom istomišljenika odjednom sve postaje dostupno."
Fotoprilog
Tagovi
Autorica