• Vuna kao malč
  • 18.05.2021. 12:00
  • Primorsko-goranska, Strilčić, Krk

Marko Jakobović: Filcana vuna odličan je malč, ali je do nje u Hrvatskoj teško doći

Počelo je tako da su je jedne godine, u kombinaciji s kompostom i sječkom, položili oko starih voćki. Urod je bio nevjerojatan.

Foto: arhiva M. Jakobovića
  • 3.025
  • 736
  • 0

"Nema boljeg malča od filcane vune za nas otočane. Vuna je lokalni resurs koji treba što bolje iskoristiti“, kaže nam Marko Jakobović iz Strilčića na otoku Krku pojašnjavajući da su je jedne godine, u kombinaciji s kompostom i sječkom, položili oko starih voćki. "Urod je bio nevjerojatan“, opisuje te dodaje da nikada prije ne bi pomislio da na Krku šljive mogu tako roditi. Od težine su se lomile grane, a isto je bilo s trešnjama, višnjama, jabukama, kruškama.

U Hrvatskoj filcanu vunu nisu uspjeli nabaviti pa su je uvezli iz Slovenije. No, kako im je namjera koristiti lokalne sirovine, od uvoza su odustali te sada malčiraju sirovom koju skupljaju od otočana. "Teže je nego s filcanom jer se radi o velikim komadima koje moramo rezati“, govori.

Vuna se baca, a izvrsna je kao malč

Vuna je slabo iskorišten resurs pa postoji i sve veći problem odlaganja. Njeno korištenje u cilju malčiranja jedno je od mogućih rješenja tog problema. Kako napominje, vuna pramenke nije mekana pa prema tome niti podobna za odjevne predmete, ali može imati puno drugih namjena. On je polaže na puteljke između gredica u povrtnjaku da izbjegne hodanje po blatu, a i lakše se prolazi 'karijolom', veli. U poljoprivredi se najčešće koristi radi spriječavanja rasta korova i zadržavanja vlage u zemlji.

"Zadovoljni smo, ali najsretniji bi bili kada bi netko u Hrvatskoj radio filc od nje jer nam takav proizvod pojednostavljuje posao“, ističe. Nastavlja da poznaje još ljudi koji bi je koristili pa je to možda dobra poslovna prilika jer "tržište sigurno postoji". Mnogi još nisu upoznati s takvim načinom malčiranja, a smatra da bi bila korisna posebice za masline.

Marko Jakobović 

Osim toga, teško se razgrađuje kada je u velikim hrpama na koje se inače odlaže kao otpad. Ponekad se i pali pa je zagađenje još veće, upozorava. Njegova obitelj ima dogovor s otočkim ovčarima da ošišanu vunu ne bacaju nego je ostave njima.

Zemlju obrađuju bez kopanja

Inače, Marko, njegova djevojka Petra i otac Mato, zemlju obrađuju bez kopanja. "Radi se o metodi popularno zvanoj 'no dig'. Zarasli teren šišamo 'na nulu', otkos odstranjujemo, pa zemlju pokrivamo kartonom. Preko kartona stavljamo kompost koji sami proizvodimo. Od susjeda uzimamo kozji gnoj, a naših par kokica ga čeprkaju i čiste“, opisuju. Za nekih pola godine do devet mjeseci, uz povremeno okretanje, dobiju fini kompost koji u debelom sloju (10-15 cm) nanose na karton. "Na to direktno sijemo i sadimo“, govore i uvjeravaju nas da ovaj sistem izvrsno funkcionira.  

Na nekim dijelovima su orali i frezali, dakle klasično obrađivali zemlju, ali se pokazalo da je bolje bez prevrtanja. "Zemlja je rahlija i s vremenom je postala bogatija organskim tvarima i dušikom“, obrazlaže troje otočana kojima je cilj u radu što više pratiti prirodu. Za primjer navode zemlju u šumi gdje ima puno različitih slojeva. Na vrhu je lišće, ispod toga hranjivi humusni sloj, a još dublje glina. Ako moćne biljke kao što su stabla mogu stotinama godina rasti na takvom tlu, znači da je dovoljno pratiti prirodu i oponašati je, smatra Marko.

Inače, upoznao je nedavno osobu koja planira proizvoditi organski kompost. Skupljat će organski otpad u Rijeci i okolici, a trenutno traži teren gdje bi mogao kompostirati i kasnije prodavati.

Velik interes za zdravom hranom

"Navršio sam 30 godina i sam sebi rekao da ako sada ne napravim prekretnicu u životu, neću nikada“, doznajemo nešto o tome kako je odlučio krenuti s proizvodnjom hrane. Shvatio je da što dulje čeka, bit će mu teže. "Poljoprivreda nije lagan posao, svi znamo koliki je to izazov“, nastavlja i dodaje da je istraživao razne opcije i metode te se odlučio za ekološki uzgoj.

Proučavao je permakulturu, biodinamiku i regenerativnu poljoprivredu. Nije dovoljno, kaže, samo održavati trenutno stanje, potrebno je zemlju regenerirati. Također je važno brinuti o ljudima i cijeloj zajednici te poticati promjene. "Već dugo kao društvo idemo u krivom smjeru, prakticiraju se metode koje su dugoročno neodržive i štetne za prirodu pa prema tome i nas ljude“, pojašnjava svoje motive.

Za sada proizvode povrće za vlastite potrebe, ali su u postupku otvaranja OPG-a jer imaju puno upita. Postoji, otkriva, veliki interes ne samo od strane restorana, već i od privatnih osoba. Najčešće im se javljaju ljudi sa zdravstvenim tegobama koji traže hranu uzgojenu na potpuno prirodan način jer na nju gledaju kao na lijek. Uzgajaju 30-ak vrsta rajčica, paprike, patliđane, razne salate, začinsko bilje, batat, krumpir, blitvu, špinat, kelj, ciklu, mrkvu, daikon, rotkvice.. Trude se imati različite sorte pojedine vrste povrća.

Vratio se u Hrvatsku kako bi se bavio poljoprivredom

Navode dalje da im ljudi vole doći u posjetu vidjeti što i kako proizvode. "Volimo se družiti s istomišljenicima i razmjenjivati iskustva“, otkrivaju. Uživaju raditi sa zemljom, ali i s ljudima jer tko god dođe i kuša njihovo povrće, oduševi se. "Reakcije na ove okuse i mirise su izvrsne te nam takvi susreti daju motivaciju za dalje“, povjeravaju nam.

Kažu da u Rijeci postoji grupa solidarne razmjene gdje su članovi zainteresirani za njihove proizvode, a oni su u grupi trenutno aktivni kao potrošači. Članovi podržavaju druge male proizvođače i smatraju da bi zajednica upravo na taj način trebala funkcionirati.

Vuna je veliki problem kao otpad, a može izvrsno koristiti 

Inače, Marko je do svoje tridesete živio u Beču, a u Hrvatsku se vratio prije nekoliko godina upravo s ciljem da se ovdje bavi poljoprivredom. Odlučio je oživjeti zapušteno imanje veličine jedan ha koje je u vlasništvu njegovih roditelja. Prije je radio u ugostiteljstvu pa ima dosta iskustva i znanja vezano za prehranu. Primijetio je da je kvaliteta hrane sve niža, a cijene više. Osim toga, dio njegove obitelji je iz Slavonije pa je cijeli život imao doticaj s kvalitetnom domaćom hranom i bogatim okusima. Svjestan da toga ima sve manje, uočio je priliku u neiskorištenom zemljištu na Krku kako bi počeo s proizvodnjom ukusnih i zdravih namirnica.

"Proizvodnja hrane ima veliki potencijal, a stil života poljoprivrednika smatram kvalitetnim. Može se i dobro zaraditi što je pogotovo vidljivo na primjerima iz inozemstva“, uvjerava nas Marko Jakobović koji očekuje da će se sve više tražiti lokalno, zdravo, kvalitetno. Nastavlja da je važno konstantno se educirati te navodi da je pohodio tečaj permakulturnog dizajna i u praksi pokušao ostvariti naučene principe. Za kraj poručuje mladima da se ne boje pokrenuti neku svoju priču i neka iskoriste blagodati koje pruža naše podneblje. On je tih prednosti itekako svjestan.


Fotoprilog


Tagovi

Marko Jakobović Filcana vuna Malčiranje


Autorica

Blanka Kufner

Više [+]

Završila je Upravno pravo i Menadžment u turizmu, a posebno ju zanimaju teme vezane uz ruralni i održivi turizam te sve što se tiče ekologije i očuvanja prirode. Misao vodilja: "Čovjek pripada prirodi, a ne priroda čovjeku - prirodu nismo naslijedili od predaka, nego posudili od unuka."

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Maglovita i brdovita Slavonija.

No, danju se sunce probije; i šteta ga ne iskoristiti, pogotovo kada je zrak pročišćen i imamo tu sreću - živjeti u ovako lijepoj zemlji koja ne obiluje zagađenjima.

Vaši Planovi za vikend?