Osjećam potrebu što više te ljepote obnoviti pa da ostane i za naredne generacije. Dosta toga sam kupio, ponešto sam dobio na poklon od prijatelja i ljudi kojima te stvari više nisu trebale, a meni mnogo znače, kaže Mario Kiš.
Mario Kiš ima pravi mali etnografski muzej koji pokazuje bogatstvo šokačke tradicije!
"Otišao sam iz svog doma ratne 1991. kao prognanik iz mojih Bogdanovaca. Imao sam tada navršenih 5 godina. Tijekom ratnih godina bili smo smješteni po mnogim selima Slavonije gdje je bilo mirnije stanje. Dok sam odrastao, upijao sam priče moje bake Mande o kući koju je imala, narodnim nošnjama i svem' blagu što jedna šokačka obitelj posjeduje, pogotovo običajima koji danas gotovo da izumiru", doznajemo od Marija Kiša, čuvara šokačke tradicije, koji je vlastitu kuću odlučio urediti u tradicijskom stilu.
Kako bi zadržao dodir s tradicijom, Mario se upisao u folklor u Podravskim Podgajcima gdje je zadnje boravio. "Tamo sam u kući zatekao tkalački stan i polako s lokalnim ženama krenuo učiti raditi na njemu. Želja da naučim tu vještinu bila je jača od brojnih prepreka pa sam uporno radio na stanu dok nisam svladao potrebne tehnike", govori. Do danas je prikupio nekoliko tkalačkih stanova na kojima izrađuje dijelove narodnih nošnji.
"Po povratku u Bogdanovce ponio sam sa sobom i tkalačke stanove, a ovdje sam se još intenzivnije posvetio tkanju, narodnoj nošnji i običajima, jer nam je za vrijeme rata sve uništeno. Osjećam potrebu što više te ljepote obnoviti pa da ostane i za naredne generacije. Dosta toga sam kupio, ponešto sam dobio na poklon od prijatelja i ljudi kojima te stvari više nisu trebale, a meni mnogo znače", ističe.
Tako je nastala i ova njegova mala zbirka starina, gdje su kreveti opet namješteni kao nekad u doba drage bake, gdje još za stativa leti čunak i tkaju se otarci, ponjavci, torbice, taknice.
"Naša tradicija se nije ugasila, živi s nama i u nama. U mom selu nema više ni jedne stare kuće, sve su nove, zato sam i ponosan na ovu moju malu zbirku i ljepotu u kojoj svakodnevno uživam. Sve ćemo vratit, ali jedno nikad ne, uspomene što su nam nestale. I zato radim sve da ih sačuvam od zaborava", govori Mario Kiš, mali veliki čuvar slavonske tradicije uz napomenu "Još uvik sanjam one naše sokake široke, kuće molovane, avlije pometene, sobe šokačke naređene, pjesmu i igru našeg svita slavonskog“.
Fotoprilog
Tagovi
Autorica
Đuro Japaric
prije 3 tjedna
Samo neke je već obrao mraz , kod mene dio Čačanke rodne , tako da preporučam da se ne sadi u većem broju , jer je puno osjetljivija od primjera Više [+]
