Lovci na divlje svinje u Zagori

Prve nedjelje u studenome ove godine članovi Lovačke udruge Tovarnica iz Tijarice imali su itekakvu, po mnogima neočekivano dobru lovinu kakvu tog jesenskog dana još nisu zabilježile mnoge slične udruge ne samo u Dalmaciji. Na predjelu Jelinka i Medovca, brda u Cetinskom kraju, odstrijelili su pet divljih svinja u pogonu sa svojim lovačkim psima. Najvrjedniji odstrel imao je vrsni, precizni sinjski lovac Vlade Delija, čiji je vepar bio težak čak više od 150 kilograma te se cijeni rijetkim kapitalcem, kojim se manje-više svi diče.

Nezapamćena lovina članova LU Tovarnica iz Tijarice

Svi se sjećaju i lovine mladog lovca (debitanta), člana iste udruge, Mirka Kise, koji je prije dvije godine ustrijelio vepra teškog čak 160 kilograma. Kaže kako je precizno pogodio u kralježnicu tvrdeći kako je njegov trofej poticaj mladim lovcima. Dodaje kako se on pridružio lovačkoj družini tek nekoliko tjedana prije no što je zabilježio veliku lovinu. Uz tog kapitalca lovci su tada ubili i mladu divlju svinju koju je teško ranio također mladi lovac Mirko Kiso, potom ju, kažu, dokrajčio lovac Ivan-Iko Bravić. Svi lovci ističu kako im je taj dan bio iznimno dinamičan, rekreativan, ali ujedno i naporan, te je ostao zapamćen i po neočekivano čestoj pucnjavi, dakako i zato što su psi itekako odradili svoj posao u prirodi na triljskom području.

Zapravo, riječ je o triljskoj lovačkoj udruzi koja se drži jednom od najaktivnijih i najuspješnijim lovačkih društava u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Aktivnost njegovih članova posebice se prepoznaje u realizaciji projekata o brizi i zaštiti divljači. To su dokazali i protekle zime i tijekom ovogodišnjeg dugotrajnog sušnog ljeta. Naime unatoč vremenskim, snježnim nedaćama, hladnoći i iznimno niskim temperaturama na buri, te beskišnom ljetu i ekstremno visokim temperaturama, nažalost i požarima, ipak su uspjeli zaštititi fond divljači u svom potkamešničkom kraju. Koliko članovi LU Tovarnica brinu o prehrani divljači u prirodi itekako potvrđuje i izgradnja, postavljanje hranilica, kaljužišta... na mnogim lovnim terenima gdje love. Osim zaštite divljači lovci, inače i kao ljubitelji prirode, redovito provode i mjere zaštite okoliša.

Lovci provode mjere zaštite divljači u prirodi

Sve je to evidentirano u pismohrani Lovačke udruge Tovarnica u kojoj završetak lovne sezone za njezine članove ujedno znači i početak brige za divljač u prirodi. Riječ je o terenima kojima gospodari ta udruga. Jednog vikenda zabilježili smo tek jednu njihovu hvale vrijednu akciju, inače iz niza sličnih zajedničkih aktivnosti članova te udruge u prirodi odnosno na Padinama poviše Graba podno planine Kamešnice. Jedna od lovnih skupina traktorima je uzorala zapuštene dolce, ledine, livade, oranice zasijavši ih ječmom, pšenicom, djetelinom za divljač.

Zapravo, 15-ak članova udruge je svojim radom, poljoprivrednom mehanizacijom i doniranim materijalom oplemenila desetak njiva u dolcima, te uredila i obnovila više solišta, pojilišta, i podigla nekoliko čeka. Zahvaljujući brizi lovaca, članova LU Tovarnica, o divljači svi kažu kako će lovna sezona ovogodišnje jeseni i tijekom zime 2012. i 2013. biti bogatija, nekako izdašnija od prethodnih. Takva druženja u prirodi svaki put obvezno završe domjenkom, dobrom spizom odnosno jelima poput gulaša od divlje svinje s gljivama te umakom, pečenom mlađom divljom svinjom, veprovim butom na lovački način također lovačkom delicijom, dakako uz pjesmu, smijeh i šalu, 'lovačke priče', a u svemu ih iz blizine prate njihovi lovački psi, vjerni pomagači i prijatelji u prirodi, koji također uživaju. U svim gastronomskim pripravcima jela od divlje svinje, inače divljači, valja poštovati proces i postupak omekšavanja inače žilavog mesa. O tome svjedoče i fotografije sa stranica privatnih i albuma lovačke udruge.

Druženja lovaca u prirodi uz domjenak (delicije), pjesmu, smijeh, šalu i priče

Također su zanimljive i priče s lovcima o veprovima, napose o tome kako znaju plivati, doduše ne na duge staze, iako mnogi stručnjaci tvrde kako nema teorije kako bi nekakva divlja svinja plivajući morskim pučinama mogla s kopna dospjeti, primjerice na otok Brač i na kvarnerske otoke Lošinj, Krk, Cres...No to što je nekoć na Krku bilo šume, ne mora značiti niti biti dokazom kako je baš tom području bilo stanište veprova. Mnogi Hrvati iz Dalmaciji, koji desetljećima rade i žive na Novom Zelandu, kažu kako i u toj otočnoj zemlji ima šumovitih predjela, i, gdje postoje odlični uvjeti za divlje svinje. Dodaju kako je Tasmanija, savezna australska otočna država, šumovitija, ali da ni na tom području nikad nije bilo veprova.

Mnogi ovih dana, baš kada je lov na veprove u Dalmaciji u punom jeku, komentiraju kako divlje svinje na hrvatske otoke (Brač, Hvar, Lošinj, Cres, Krk...) nikad same nisu došle, tvrdeći kako su ih ljudi doveli, dopremili na te prostore. Ali neki teoretičari-stručnjaci, pak, tvrde kako divlje svinje znaju plivati. Pri tom podsjećaju i na činjenicu kako brački i podvelebitski kanal dijele otoke od kopna, šaleći se kako hrvatski otoci svojedobno nisu bili nedostupni ni za veprove. Kažu kako su ne tako davno dvije divlje svinje odnekud došle i šetale na rivi, kupalištima, plažama, grobljima, ispred vrtića, škola kada je bilo itekako dramatično na jednom od kvarnerskih otoka. Mnogi se sjećaju kako je gradonačelnik Malog Lošinja prije više dvije godine uoči proljeća, 19. travnja 2010., najavio kako će, zbog divljih svinja u njegovu gradu, čak proglasiti izvanredno stanje ili pak elementarnu nepogodu.

Izvanredno stanje na Malom Lošinju zbog divljih svinja

Činilo se, naime, kako su na kvarnerskim otocima - Cresu, Lošinju i Krku - uoči proljeća glavnu riječ vodile samo dvije svinje i jeleni lopatari, kako je i zabilježeno. Mnogi kažu kako su se uvezene životinje brzo prilagodile novom prirodnom ambijentu te da su se saživjele i sa stanovništvom tih predjela Lijepe naše. Stanovnici kvarnerskih otoka su često isticali kako su divlje svinje danonoćno napadale tamošnju stoku, narušavaju ekosustav tog područja, tvrdeći kako ni potezi za rješavanje navedenih problema nisu bili na visini zbog svađa lokalnih političara, ovčara i lovaca, ali i zato što su mjerodavne institucije prebacivale odgovornost s lokalne na regionalnu i državnu razinu.

Iako su ovčari i ekolozi digli glas, a nadležne institucije radile svoj posao kako bi divlje svinje trebalo udaljiti s kvarnerskih otoka, tim više što veprovi i ovce nikako ne mogu obitovati skupa na istom prostoru, ta akcija nije uspjela. Mjerodavni ističu kako divljih svinja i jelena lopatara ima toliko na tom području, kojima se ni broja ne zna, a dodatni je problem u tome što ih sami lovci ne mogu potamaniti. Svi ističu kako im to nije cilj, dok lovci love turistički, uglavnom vikendom, a rijetko za radih dana, čime potiču i lovni turizam na Kvarneru. Neki kažu kako su za dobivenu divlju svinju dobivali po 200 kuna od Županije, a lovci iz Lošinja još po 300 kuna iz proračuna svog grada. Poznato je kako su lovci na Krku prve dvije divlje svinje ustrijelili još u srpnju 2001. godine, dok neki tvrde kako je, primjerice, samo 2009. na otocima Cresu i Krku ubijeno 1200 veprova i jelena.

Krdo od osam svinja u listopadu ove godine protutnjalo ulicama Karlovca

Podsjetimo i na činjenicu kako je nedavno krdo od 8 divljih svinja - dva golema vepra teška od po 200 kilograma i još šest manjih divljih svinja težine od po 50 kilograma - protutnjalo ulicama Grada Karlovca. Stručnjaci poručuju kako to neće biti usamljeni slučaj, tim više što potrebe divljači ne mogu zadovoljiti postojeći sadržaji u prirodi i s obzorom na dugotrajno ovogodišnje beskišno, sušno ljeto što je u prirodi itekako umanjilo potencijalne ishrane za divljač. Zato, dodaju stručnjaci, nije čudno što su se i medvjedi približili rubovima naselja, baš kao i vukovi, osim veprova koji poljoprivrednicima i u dalmatinskom zaleđu uništavaju sve na njivama - ratarske i povrtlarske kulture u dolcima i ogradama.

Autor: Nedjeljko Musulin