• Zagreb daju za Šestanovac
  • 29.04.2020. 11:00
  • Splitsko-dalmatinska, Šestanovac

Lana (7): Sve što nije vezano za seosku trpezu, neka mi ne donose na stol!

Dvije šestanovačke nevjeste sa stalnom adresom u Zagrebu, u Zagoru dolaze i po nekoliko puta godišnje. Sa supruzima vrijedno orezuju masline, sade povrće i, kažu, uživaju. A malena Lana - šefica, je posebna priča. Nemojte da me ne spomenete!, poručila nam je.

Foto: Mladen Nejašmić
  • 559
  • 91
  • 0

Vrijeme je rezidbe maslina. Zahtjevan je to posao predodređen uglavnom za ljude primorskog dijela Lijepe naše jer ako ćemo pravo oni su se među njima rodili i po nekakvoj logici imaju urođeni instinkt za odlučivanje o njihovoj "sudbini“.

Međutim, za tridesettrogodišnju fetivu Zagrepčanku Dunju Vukušić, inače šestanovačku nevjestu, to je samo mit. Vrijeme je, kaže, da prestanemo s uvriježenim mišljenjem kako je taj posao isključivo namijenjen za ljude s mora i kamenjara jer je upravo ona eklatantan primjer da to i nije baš tako.

Ova medicinska sestra nekoliko puta godišnje sa suprugom Mariom i sedmogodišnjom kćerkom Lanom dolazi na imanje svog svekra Ivice i njegove supruge Marine, također Zagrepčanke, kako bi uživala u sezonskim poslovima. Sve vezano za selo za nju predstavlja svojevrstan izazov. Ne boji se nikakvih fizičkih poslova, ali oni oko oblikovanja maslinovih stabala nekako su joj najviše pri srcu. Tako je bilo i ove godine. U taj Zabiokovski vilajet zajedno s obitelji stigla je prije prvih slučajeva pojave koronavirusa u Hrvatskoj i nije od onih koji su u zadnje vrijeme odlučili zamijeniti grad za selo. Uglavnom je u krugu svoje obitelji i da je po njenom, veli, nikada se ne bi ni vratila u metropolu.

Da je posla, nikad se ne bih vratila u Zagreb

"Dođemo najmanje dva do tri puta godišnje i to uglavnom kada se treba što raditi. Gdje provodim godišnji odmor, ne trebam vam ni govoriti. Ne bojim se posla, to me odmara i opušta. Da suprug i ja imamo ovdje nekakav siguran posao ni trenutka se ne bi razmišljala da dođem živjeti tu u Šestanovac. Da mislim ozbiljno, govori i to da svaki put kada prolazimo kraj punkta Hitne pomoći u Šestanovcu, stanem i prvo što tamošnje djelatnike pitam, ima li posla za mene. U pravilu nikada nisu odgovorili negativno, ali što možemo kada se o tome odlučuje na višem nivou.

Dunja i Marina Vukušić

Nego, vratimo se mi maslinama. Pošto uvijek dolazim u vrijeme rezidbe, pomalo sam naučila i taj posao. Svekar i suprug nadgledaju, a svekrva i ja čistimo. Još malo i neće nam biti ravnih. Kada izučimo zanat počet ćemo pomagati i ostalima u selu", veselo će Dunja, dajući nam do znanja kako nikada nije imala prilike uživati na selu.

Roditelji su joj iz Zagreba pa je, kaže, krumpir, pome, paprike, vidjela samo na Dolcu, a od prije nekoliko godina spomenute povrtlarske kulture nezaobilazni su "asortiman“ na obiteljskom stolu. No, ovog puta zeleni i žuti plodovi stižu iz njenog vrta u Šestanovcu. Ne mari za daljinu ni za tih četrstotinjak kilometara od Šestanovca do Zagreba, jer će u "vlaškoj“ netko od susjeda priskočiti kada bude trebalo zaliti ili malo urediti vrta.

Imaju šezdesetak stabala maslina, uskoro sade još 30

Trenutno imaju šezdesetak oblica i lećina, a uskoro će biti posađeno trideset novih. U fazi su finalnih radova: pilaju se grane, trsi drača, a za odvoz "repromaterijala“ sa starim Goldoniem opet je zaslužna Dunja koja već najavljuje i poslove vezane oko sadnje i okopavanja krumpira.

"Srećom, već ranije sam upisala godišnji i slobodne dane jer bi u suprotnom morala ostati raditi s obzirom da se epidemija s koronavirusom očito zahuktala. Otišla sam na vrijeme, inače teško kasnije uz sve te dozvole i propusnice. Čujte, ja ovdje uživam i svaki dan proveden u ovom zelenilu. Pogotovo sada u proljeće, za mene je nešto neopisivo. Cijela obitelj je tu, a kolika je naša ljubav prema ovom kraju dovoljno vam govori da smo čak i od učiteljice naše Lane prije obustave nastave tražili da joj dopuste nekoliko slobodnih dana. Sve smo podredili selu i seoskim tekućim poslovima, pa i školu", kaže Dunja Vukušić.

Jasno, veći dio poslova povuku njen suprug Mario i svekar Ivica, netom stasali umirovljenik koji namjerava uskoro i trajno zamijeniti zagrebačku adresu s onom u Šestanovcu pa je i to zalog da će se i nadalje zeleniti u vrtu obitelji Vukušić. Za koju godinu će u mirovinu i svekrva Marina tako da će se stvoriti predispozicija za trajni povratak. I ona to iščekuje sa nestrpljenjem.

Nemojte da me ne spomenete jer sam ja šefica. Cijelom svom razredu sam rekla da ću biti na internetu. Svi moraju pratiti. To je najmanje što mogu učiniti jer svakome od njih sedamnaest i mojoj učiteljici, da je ne zaboravim, nosim po jednu maslinovu grančicu, kaže Lana. 

"Volim ovaj kraj i ove ljude. Čist zrak, domaća hrana, jednostavno raj na zemlji. Uskoro će suprug još malo renovirati staru kamenu kuću i što nam više treba", pita nas Marina.

Sjajna Lana koja uživa u radovima na selu

Ipak najveća radost u obitelji je sedmogodišnja Lana polaznica prvog razreda osnovne škole u Remetama. Ona se i po desetak dana prije odlaska u "vlajland“ priprema za boravak u tom mjesečevom krajoliku. Zahtjevni radovi u masliniku zahtijevaju i određenu radnu odjeću, a na njenoj jasno stoji tko je šef(ica) u polju i kući.

Razredu i učiteljici nosi maslinovu grančicu

"Tata mi je kupio manduru i to je to. To što na njoj piše, to je i istina. Nego mi recite kako se zove ta vaša novina ili portal za koji pišete, samo da znam da popratim kada dođem u Zagreb. Nemojte da me ne spomenete jer sam ja šefica. Cijelom svom razredu sam rekla da ću biti na internetu. Svi moraju pratiti. To je najmanje što mogu učiniti jer svakome od njih sedamnaest i mojoj učiteljici, da je ne zaboravim, nosim po jednu maslinovu grančicu", ponosno će Lana sa željom da nam ispriča sve o sebi pa i ono kako kada odraste želi biti gradonačelnica Zagreba i da bi na tom mjestu zamijenila Bandića.

Ako ne uspije u Zagrebu, kandidirat će se za općinsku načelnicu u Šestanovcu i kako ona najviše voli jesti janjkovu glavu i da su joj rođendani u igraonicama bez janjetine, a s nekakvim plastičnim tortama, bez veze. Voli ona masline, krumpire, koze, patke i sve što je vezano za njene Donje Vukušiće. Kaže da ima i prijatelja u selu. Istina one malo starije od kojih je naučila sve seoske trikove preživljavanja, a među njima prednjači Slobodan Eremut i njegova supruga Neda koja je zaslužna što je malena šefica iz Zagreba, uz janjetinu, zavoljela jesti divljač i pancetu.

"Sve što nije vezano za seosku trpezu, neka mi ne donose na stol", odrješito kaže,


Fotoprilog


Tagovi

Dunja Vukušić Mario Vukušić Rezidba maslina Ljubav prema selu


Autor

Mladen Nejašmić

Više [+]

Novinar mnogih domaćih tiskovina i internetskih portala. Obrađuje razne teme ruralnog dijela života Dalmacije - kako priobalja tako i zagore.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Ispred zgrade osječkog Fakulteta agrobiotehničkih znanosti upravo se održava '3. sajam OPG-ova' sada... Pročitaj cijelu bilješku »