Milenko Šimšić i dalje čuva svoj krumpir u trapu ispod ambara.
U vrijeme kada nisu postojali rashladni uređaji, hladnjaci i zamrzivači, seljaci se se dosjetili kako duboko u zimu, pa i do proljeća, sačuvati povrće i voće, manje sirovo, a duže suho meso. Najjednostavniji način je bio da se iskopaju trapovi, duboko u zemlji i u njih ostavi ono što mrazevi ne mogu uništiti.
Trap su, sinovi vlasnika kuće, ako ih je imao, kopali na posebno odabranom mjestu u dvorištu blizu kuće kako bi se, ono što se u njega skladištilo, lakše donijelo do prostorija u kojima su ukućani boravili.
Ovaj dio dvorišta morao je biti "ocjedit", da se ne pojavljuje voda u kišnom periodu ili vremenu kad se otapaju veliki snijegovi, često i u "rustu", zemljišta bogatom kamenjem koji se pri kopanju osipa i kruni. Milenko Šimšić iz višegradskog sela Žlijeb, smještenog ispod stjenovitog masiva planine Dikave u susjednoj BiH, priča da su trapovi nekada bili na nekom malom brežuljku.
"Iskopala bi se rupa u zemlji, dubine i do dva metra, onda se obložila lučevim daskama, popatosila bi se, a postavljeno je nekoliko direka koji su držali krovnu konstrukciju. Krov je obavezno bio 'na dvije vode' kako bi se voda lakše slijevala i ne bi prodirala u unutrašnjost trapa", prisjeća se Šimšić.
U davna vremena nije bilo ni najlona i nepropusnog materiala pa je često, tko je imao, stavljao krov od lima razvaljenih bačvi. Sve je to zatrapavano velikim slojem zemlje, one koja je iskopana prilikom kopanja trapa.
"Posebna pažnja posvećena je bila izgradnji što manjih vrata, tek tolikih da bi se mršav čovjek mogao u njega zavući. Bila su od drveta, a za vrijeme velikih mrazeva na njih bi domaćice stavljale izanđale ručno tkane deke od vune, koja su bila dobar izolator", kaže ovaj domaćin.
Tako izgrađen trap bio je spreman da u njega domaćin skladišti prvenstveno krumpir. Temperatura je ovim skladištima stalna od 12 do 15 stupnjeva Celzija tako da krumpir ostane nesmrznut i do naredne sadnje.
"U posebnu pregradu su se ostavljale i jabuke, i to u slamu koja ih je dodatno oblagala. U njega je ostavljana i repa i tikva, ali ona ne bi dočekala proljeće jer su njom hranjene domaće životinje", dodaje Šimšić.
Čuvaju jabuke u brdskim tunelima - uštede više od 30 posto struje
On ističe da se u trap moglo stavljati i meso tijekom ljeta da bi se bar na neko vrijeme sačuvalo od visokih temparatura i ne bi pokvarilo.
Svako vrijeme nosi svoj napredak. Tako su se i trapovi godinama modernizirali. U selu Žlijebu domaćini su kasnije trapove pravili ispod salaša, ambara, sušara za meso tako što ispod njih iskopaju rupu, oblože je kamenom ili izbetoniraju.
"U jedan takav moj rođak je mogao uskladištiti i dvije tone krumpira što je za to vrijeme bilo pravo čudo", govori ovaj domaćin koji i dalje čuva svoj krumpir u trapu ispod ambara.
Njegova kuća je jedina "živa" u ovom selu. Ostale su same, domaćini pomrli, a djeca odselila u gradove. Padaju stare ograde, zarastaju njive, raslinje niče po livadama. A stari dobri trapovi se obrušavaju u dvorištima napuštenih seoskih kuća i pitanje je vremena kad će se samo spominjati da su tu nekad bili.
Tagovi
Autorica
Zaokret d.o.o.
prije 2 tjedna
Više informacija na: https://mojnovac.hr/product/3-konferencija-biznis-je-na-selu/
Đuro Japaric
prije 2 godine
Trap iz teksta nema veze sa trapovima u Slavoniji ! Rađeni su na ravnoj zemlji kao krtičnjaci , složilo se voće , povrće , repa , na to stavila slama pa onda zemlja , okolo bi se iskopalo udubljenje radi moguće vode ! Moji roditelji sagradili su podrum sa ispustom vode kroz cijevi i sada je u njemu krupir za moje potrebe i nekih ljudi koji nemaju podrum ! A u Sl. Brodu imam podrum preko 10 m kvadratnih , samo je topal za krumpir !