Kako se Beč nosi s klimatskim promjenama?

Beč je poznat po raznim aktivnostima u borbi s klimatskim promjenama, a o kakvim je projektima riječ i koliko su uspješni najbolje je otkriti kroz šetnju gradom u društvu klimatskog turističkog vodiča Marka Iljića, jednoga od osnivača udruge "Austria Guides For Future“.

"Moja se obitelj doselila ovamo iz Hrvatske kad sam imao devet godina, ali rado pratim sve što se događa u Hrvatskoj. Tijekom COVID-a nekoliko mojih kolega i ja osnovali smo udrugu klimatskih vodiča i ponudili gradu programe vezane uz klimu, ali i arhitekturu, povijest, biologiju i geografiju koju sam i diplomirao. Volim pričati o gradu u kojem živim i o kojemu puno znam“, uvodno će Marko prije polaska na turu posebnim naseljem Wohnpark Alt Erlaa, građenim od 1975. do 1986. prema dizajnu arhitekta Harryja Glücka.

Ovo naselje, zapravo grad u malom, sastoji se od tri stambena bloka s 3.180 stanova od kojih svaki ima balkon ili lođu. U kompleksu su vrtići, škole, ambulante, stomatolog, mali trgovački centar, kulturni i sportski centar, javni bazeni u sredini i na vrhu svakoga nebodera. Sve je to okruženo zelenilom, na nekoliko koraka od metroa. Ne čudi da je čak 96 posto stanovnika u nedavnoj anketi izrazilo zadovoljstvo životom u ovom naselju socijalnih stanova.

Kad na balkonu raste šuma

U proljetne dane svi se balkoni zelene, grmovima, ali i stablima, jer Glück je osmislio takve žardinjere da u njima rastu male šume. A između blokova od 14 katova su 140 metara široki parkovi kojima bezbrižno skakuću vjeverice i djeca mirno voze romobile, jer automobilima je pristup zabranjen.

"U sljedeće dvije godine bit će renaturaliziran potok Liesingbach koji teče obližnjim kanalom. Vjerujemo da će to donijeti novu bioraznolikost ovom dijelu Beča“, objašnjava Iljić dodajući kako je Glück još tada pametno smjestio garaže ispod zgrada, a ne ispod parka, kako ne bi smetale biljkama zagrijavanjem i ispušnim plinovima. No naselje se stalno mijenja prema što većoj održivosti, pa je u dječjem parku, na primjer, postavljen kompostni toalet, a u planu je i novi centralni sustav grijanja, ali i hlađenja, kako bi zgrade smanjile ugljični otisak.

I najnovija gradska četvrt SeestadtAspern koja je na rubnom dijelu grada, u 22. okrugu, gradi se s namjerom da postane grad unutar grada, ali, reći će Iljić, zasad se čini da su tamo premalo dijelova namijenili zelenilu.

"Kako smo do 2019. godine na vlasti imali stranku Zelenih, skoro deset godina u Beču su se razvijali i pokretali razni održivi i ekološki projekti. Oko deset ulica su danas, na primjer, tzv. mjesta dijeljenja kretanja: automobili smiju voziti najviše 20 kilometara na sat, ne postoje nogostupi, svi se kreću istim prostorom, pješaci i vozila“, spominje i dodaje kako su u međuvremenu i druge političke stranke preuzele taj model kretanja.

Pitka voda dostupna na svakih 500 metara, za hlad se sade gledičije

U Beču je pravilo da na svakih 500 metara postoji javna slavina za pitku vodu, na zelenim otocima sade se trajnice, a svaki novi dio gradi se po principu grada spužve. To znači da se različitim slojevima ispod površine pokušava zadržati voda za biljke, ali i pročistiti i sačuvati podzemna voda. U sedamdesetima u Beču je bilo godina kad ni jednoga ljetnoga mjeseca temperatura nije bila viša od 30 stupnjeva, a samo prošle godine takve temperature zabilježene su u čak 52 dana.

"Ti vrući otoci pokušavaju se smanjiti sadnjom stabala, gledičije su se pritom pokazale odlične jer brzo rast,u a krošnja im je prozračna i stvara odličan hlad. Kad se gradila središnja zgrada Austrijske banke (Bank Austria) izbušeno je 500 bušotina za geotermalne dizalice, dubine 120, 150 metara. Za nekoliko godina u prvom okrugu svi će biti priključeni na taj sustav i grijanja i hlađenja. Tako će se ukloniti i klimatizacijski uređaji koji troše previše struje“, kaže Iljić, dodajući kako su javne ustanove već priključene na takve sustave.

Različite nevladine udruge sastavile su mrežu ulica s naznačenim temperaturama kroz godinu i samo je pitanje vremena, vjeruje Iljić, kad će i to biti jedan od faktora biranja mjesta za stanovanje.

"Automobili zadržavaju ljeti toplinu jer se ispod njih beton ne hladi. Zato grad sufinancira parklete, odnosno pretvaranje parkirališnih mjesta u mjesta za sjedenje i druženje. Stanari mogu postaviti klupice i stolove i zauzeti dva, tri parkirališna mjesta za svoju zgradu. Moraju samo donijeti stručni nacrt i grad će im sufinancirati projekt“, spominje još jednu od neobičnih ideja Beča, grada i savezne pokrajine koji je nedavno donio svoj Zakon o klimi, neovisan o saveznom zakonu. Zaključili su da savezni zakon, koji je u pripremi, ne pomaže samom gradu koji se zbog izgradnje i betonizacije suočava s brojnim problemima radi visokih temperatura.

Gradski med i briga o ribama

Ideja da puno malih projekata stvara promjenu na bolje ostvaruje se i u pravu na besplatno savjetovanje o tome koje biljke posaditi na balkonima, a u nekim dijelovima građani dobivaju i besplatni kompost. Oni, koji su prošli edukaciju o kompostiranju, pune kontejnere biljnim otpacima i nakon nekog vremena koriste kompost. Zanimljivo je i da je testiranje meda proizvedenog u gradskim košnicama pokazalo da je zdraviji nego onaj izvan grada. "U Beču nema prskanja pesticidima pa je vjerojatno zato gradski med zdraviji, iako pčele skupljaju pelud i sa cvijeća u blizini gradskih prometnica“ , objašnjava Iljić.

Kako bi se ljeti zgrade rashladile, predlaže se postavljanje tegli s penjačicama koje će s vremenom zazeleniti zgradu, a nove zgrade grade se s potpornjima za penjačice. Svako novo stablo ima vreću za navodnjavanje i nerijetko je pune i sami građani koji žive u blizini.

Takozvane vruće otoke Bečani pokušavaju smanjiti zelenim otocima s trajnicama, u parkovima se prakticira odgođena košnja radi hrane za oprašivače, a ljeti se temperatura pokušava smanjiti rashladnim stupovima koji izbacuju hladnu paru.

Puno se radi i na brizi o Dunavu pa tako sad u dunavskom kanalu ima 40-ak vrsta riba, a može se u njemu ponovno i kupati, jer je voda druge kategorije. "Nekad se kupovala riba izravno iz kanala, jer su tamo bile tržnice, tko zna možda se one opet vrate“, sanjarski će Iljić.

U gradu postoje čak četiri spalionice i premda se Beč na taj način uspješno brine o svom otpadu, činjenica je, kaže Iljić, da te spalionice nemaju dovoljno otpada za rad pa to nadoknađuju korištenjem plina. "To je paradoks, jer stalno se građane osvještava da smanjuju otpad, a zapravo on treba spalionicama, tako da reklama 'mi spaljujemo smeće, a vi dobivate toplu vodu', nije bez nedostataka“, dodaje taj klimatski vodič.

Članovi udruge Austria Guides For Future nedavno su bili i na edukaciji o solarnoj energiji jer to je sljedeći korak na koji se pokušava nagovoriti što više Bečana. Procjenjuje se da bi pet četvornih kilometara solarnih ploča bilo dovoljno da cijelom Beču osigura energiju. Zagrebu koji je, možda ćete se iznenaditi, površinom zapravo veći od Beča, trebalo bi manje, jer je njegov nastanjeni dio manji od austrijske prijestolnice.