Najčešći prenositelj štenećaka je čovjek koji unosi virus mehaničkim putem, primjerice preko cipela.
Jedna od najopasnijih bolesti za pse je štenećak, a najčešće od njega stradaju štenci i mladi psi. Riječ je o virusnoj bolesti, a ako pas nije cijepljen, to se događa u razdoblju kada se štene odbija od sisanja. Kako pas odrasta, tako se i smanjuje mogućnost obolijevanja, ali ona ipak nije isključena.
Štenećak se javlja najčešće u hladnijem periodu, odnosno tijekom jeseni i zime, mada se može pojaviti i tijekom cijele godine. Kao okidač za bolest je prehlada, avitaminoza, pothranjenost ili crijevni paraziti. Ovaj virus nije ni malo bezazlen, brzo se širi, tako da zaraženi štenci često zaraze zdrave jedinke.
Štenećak se prenosi iskašljavanjem i kapljicama iz nosa, usta ili konjuktiva. Pređe li u kasniji stadij, virus se prenosi preko urina i fecesom. Trebalo bi napomenuti da su iscjedak iz nosa, kao i slina iz usta, vrlo infektivni, te se bolest manifestira 5-6 dana poslije infekcije.
Nije rijedak slučaj da su vlasnici začuđeni i pitaju se kako je moguće da štene ili štenad obole, ako još nisu izlazili iz kuće ili boksa, odnosno ako nisu još odvojeni od majke. Razlog je vrlo jednostavan, jer u ovim situacijama najčešći prenositelj je čovjek, koji unosi virus mehaničkim putem, na primjer, preko cipela.
Inkubacija kod pasa traje od tri do sedam dana. Najčešći simptomi su da štene, odnosno pas, postaje mrzovoljan i odbija hranu. Nakon toga mu raste tjelesna temperatura, koja doseže i do 41°C. Iz njuškice mu se javlja vodenast iscjedak, a sluzokoža očiju je crvena, odnosno krvava. Pogled i oči su mutne, a u kutovima očiju se nalaze krmelji.
Pošto je riječ o podmukloj bolesti, nakon ovih simptoma, odnosno poslije dva ili tri dana, dolazi do značajnog poboljšanja općeg zdravstvenog stanja psa i upravo ovaj boljitak zna zavarati vlasnike pasa, jer za dan do dva ponovo se javljaju poremećaji općeg stanja, samo sada sa znatno težim simptomima.
Sada virus štenećaka "napada" skoro sve organe pa, ovisno o tome kakvi simptomi prevladaju, može se govoriti o nekoliko najtežih slučajeva: kataralni, kožni, crijevni, plućni i živčani štenećak.
Kožni
Kod kožnog oblika štenećaka kod psa se pojavljuju karakteristične promjene na koži, najčešće na unutrašnjim stranama butina, na trbuhu, zatim na skrotumu. Kod kožnog oboljenja najprije se pojavljuju crvene mrlje na koži, da bi se kasnije stvorile vezikule odnosno čvorići ispunjene žućkastom limfom. Za nekoliko dana nastaju krastice.
Crijevni
Crijevni štenećak je karakterističan po upali sluzokože želuca i crijeva. Od simptoma pojavljuje se sušenje usta, jezik je bijel, zadah je često vrlo neugodan, odnosno smrdi. Pas počinje učestalo povraćati i imati dugotrajan proljev. Izmet je u ovom slučaju pjenušav i krvav. Pas ne uzima hranu.
Plućni
Kao što i sama riječ kaže, plućni oblik štenećaka odlikuje se težim promjenama na plućima i drugim dijelovima respiratornog trakta. Javlja se kašalj, teško disanje. Iz nosa curi iscjedak tamne boje.
Živčani
Radi se o živčanom tipu štenećaka, jer virus napada živce. Ovdje se inače radi o najtežem obliku bolesti. Pas naglo promijeni svoje ponašanje, najčešće postaje uplašen, zatim i agresivan i grize sve oko sebe. Glavu zavlači u kutove. Djelujući na živčani sustav, virus može izazvati paralize i pareze (oduzetost) ili prenadraženost. Oduzetost se prvo uočava u nesigurnom hodu. Tada se prvo javlja oduzetost zadnjeg dijela tijela.
Štenećak je teško izlječiva bolest. U slučajevima da ju pas preboli, često ostaju posljedice, kao što je gubitak osjeta mirisa, sljepoća, žuti ili crni zubi, nagluhost. Ovisno o nastalim komplikacijama, štenećak traje i do tri tjedna, a smrtnost je od 30 do 80 posto.
Najbolja zaštita pasa je cijepljenje. Prvo cijepljenje štenadi treba obaviti u starosti od sedam do devet tjedana, a s tri mjeseca starosti treba ponoviti vakcinaciju (revakcinacija). Kao vrlo dobra mjera pokazalo se cijepljenje kuja neposredno pred parenje, ili u prvoj trećini graviditeta. Takve ženke daju otporniju štenad.
Foto: Pixabay/werner22brigitte
Autor
