Izgradnja vrtnog jezerca

Mnogi vrtlari razmišljaju kako učiniti svoj vrt zanimljivijim, ljepšim i što boljim bijegom od svakodnevnice. Prisutnost vode, bila ona mirna ili žuboreća, pretvara vrt u mirna mjesta za odmor i osvježenje.

Umjetna jezera kao vodeni vrtovi na krasan način ukazuju na vrtlarevu kreativnost i znanje. Osim hortikulturne uloge, umjetna jezera pružaju dom za mnoge ptice, žabe, leptire i cvrčke.

Izgradnja umjetnog jezera danas je jednostavna i to zahvaljujući velikom izboru polutvrdih oplata koje se mogu nabaviti u specijaliziranim trgovinama. Ako se želi proći jeftinije, može se postaviti tvorničko jezero, a i sam proces nije previše zahtjevan. Potrebno je iskopati rupu koja odgovara obliku oplate i postaviti oplatu u nju. Nakon što je pričvršćeno, može se napuniti vodom, a za par dana mogu se postaviti prve vodene biljke.

Planiranje i postavljanje umjetnog jezera

Prije kupnje oplate za jezero, potrebno je isplanirati sav postupak. Odabere se mjesto na kojem će se izgraditi jezero te napraviti nacrt tog dijela vrta, odrediti oblik i najpogodniju veličinu. Dakako, potrebno je i uzeti u obzir i osnovne zahtjeve okoline kako bi se odabralo što prikladnije mjesto jer nisu sva mjesta u vrtu jednako prikladna za jezero. Kako bi vodene biljke što bolje rasle i spriječila pojava algi koje zamućuju vodu, jezero treba postaviti na sunčano mjesto.

Trebalo bi izbjegavati blizinu drveća, jer će suho lišće padati u jezero i u najgorem slučaju truliti te začepiti odvod za vodu. Najidealnije mjesto za postavljanje jezera je na otvorenom, udaljeno od drveća, zaštićeno zimzelenom živicom tako da vjetar ne raznosi lišće, prašinu i kukce koji mogu uništiti mali ekosustav jezera. Poslije toga, treba se uputiti u specijaliziranu trgovinu koja najviše odgovara ovom projektu.

Idealna ravnoteža

Ako se u jezero osim vodenih biljaka planiraju postaviti i biljke koje obogaćuju vodu kisikom te ribice, doći će do postizanja prirodne ravnoteže koja će spriječiti zamućivanje vode. Kako bi se očuvali pogodni uvjeti za život, moraju se uzeti u obzir dimenzije budućeg jezera.

Ako bi u jezeru bile ribe, biljke i voda, jezero mora biti najmanje 3.5 m² površine. Za manje jezero potrebno je postaviti umjetni sustav za filtriranje i obogaćivanje i kisikom. Dubina mora biti u skladu s površinom jezera jer ako je voda plića od 45 cm, ljeti će se voda pregrijati, a zimi, ovisno o geografskom položaju, se može i zalediti. Za sadnju biljaka uz rub jezera mora se napraviti greben iza kojeg će se moći smjestiti zemlja otprilike 20 cm širine i pedlja visine. Neki od tvorničkih modela već imaju greben.

Postavljanje jezera

Za postavljanje je potrebna polietilenska oplata, lopata, krupni pijesak, libela, letva za poravnavanje i nekoliko kolaca. Za odvodnju je dovoljna cijev i komad polietilena. Na željenom mjestu se lopatom iskopa rupa, pazeći na vanjsku podlogu na kojoj će biti smještene biljke za rub jezera. Letvom i libelom se provjerava je li visina na svim mjestima jednaka inače oplata neće dobro leći u iskopanu rupu.

Na tlu se iscrta kontura oplate i započinje s iskopavanjem, uvijek polazeći od vanjskih rubova prema središtu. Zatim se napravi kolac dužine jednake dubini jezera u sredini. Na kolac se postavlja letva i libela i provjerava se je li potrebno dalje kopati. Prije postavljanja oplate, potrebno je ukloniti sve kamenje da ju se ne probuši.

Ako oplata leži loše u rupi, potrebno je provesti dodatna prilagođavanja. Mogu se malo proširiti rubovi (najviše 5 cm) kako bi udubina bila šira. Nakon što je postignut zadovoljavajuć oblik rupe, zidove treba obložiti slojem pijeska širine oko 5 cm, da kamenje ne ošteti oplatu. Oplata se postavlja tako da bude dobro nivelirana. Kako bi dobro nasjela, zemlju koja se nalazi oko nje treba dobro nabiti. Oplatu treba obložiti pijeskom u tolikoj količini da odgovara razini vode u napunjenoj oplati. Time će se oplata prilagoditi obliku ležišta.

Biljke koje obogaćuju vodu kisikom

Ove biljke stabiliziraju vodeni ciklus i osiguravaju životne uvjete svim živim bićima koja obitavaju u vodi. Njihov metabolizam sprječava prekomjerno nakupljanje ugljičnog dioksida, te opskrbljuje hranom i pruža prebivalište ribama. Također, njihova prisutnost sprječava nakupljanje i razmnožavanje algi i mijenjaju njezin sustav. Najprikladnije biljke za jezera srednjih veličina su ove: kruta vošćika (Ceratophyllum demersum), vodeni krocanj (Myriophyllum aquaticum) i potočna čestoslavica (Veronica beccabunga).

Kruta vošćika je vrlo otporna biljka koja obogaćuje vodu kisikom i najbolje raste u jezerima hladne vode. Listovi vodenog krocnja su svijetlozelene boje i izranjaju iz vode. Ne prezimljuje pa se mladice moraju izvaditi i čuvati u malom (zaštićenom) jezeru do proljeća. Potočna čestoslavica je u srodstvu s kopnenom čestoslavicom, no ova je manja, ne rasprostranjuje se brzo i daje dobre rezultate u malim jezerima.

Također, biljke koje se još primjenjuju su i žabovlatka (Callitriche palustris) i klasasti krocanj (Myriophyllum spicatum).

Ostalo vodeno bilje

Za postizanje što boljeg staništa za život, vegetacija mora biti dobro usklađena. Plutajuće bilje stvara mali hlad jezeru i sprječava širenje algi. Vodene biljke niskog rasta, primjerice lopoči, u mirnoj vodi se polako razvijaju i najprikladniji su za mala i plitka jezera. Bijeli (Nymphaea pygmea alba) i žuti lopoč (Nymphaea x helvola) daju najbolje rezultate. Neke biljne vrste osim što stvaraju hlad, pružaju i stanište stanovnicima jezera.

Takav je primjerice vodeni zumbul (Eichhornia crassipes), koji nije prezahtjevan što se tiče njege. Močvarna rebratica (Hottonia palustris) u ljeti cvate svijetloljubičastim cvjetovima koji daju kontrast sa svjetlucanjem boje i zelenilom drugih biljaka. Indijski lotos (Nelumbo nucifera) jedan je od najljepših lotosa koji rastu u jezeru.

Močvarne vrste

Biljke koje su prikladne za uzgoj uz rub jezera su one biljke koje inače rastu u plitkoj vodi ili na močvarnom staništu. Te su biljne vrste najčešće trajnice koje nisu previsoke i velikih zahtjeva za tlo, pa takve ne trebaju puno njege. Preporučuje se uzgoj šaša (Carex) zbog svog zimzelenog lišća i visine koja je najviše 40 cm. Šaš ne zahtijeva puno truda za uzgoj. Zimska preslica (Equisetum hyemale) ima dugu i usku stabljiku pravilno raspoređenih resica.

Metiljeva trava (Lysimachia nummularia) je puzava biljka okruglih listova i žutih cvjetova. Obični borak (Hippuris vulgaris) dobro razvija korijenje na močvarnom tlu, ako se posadi na dubinu od 15 cm, narasti će i do 30 cm iznad vode. Vodena metvica (Mentha aquatica) ljeti cvate u lijepim plavim cvatovima ugodnog mirisa. Krabuljača (Mimulus guttatus) je jedna od najljepših jezerskih biljaka. Žutih cvjetova sličnih orhideji, jezeru daju otmjen izgled.