Uvijek je u selu barem jedna bila spremna za udaju, a djevojka, kad je odlazila iz kuće, morala je ponijeti najmanje šest jastuka, dvije perine i jastučiće, jer nije mogla doći praznih ruku, čuli smo na Čepinskom čijalu.
Zima je stigla već na pola. Stoga je pravo vrijeme za pripremu jastuka i perina za sljedeću sezonu, jer uvijek u selu ima jedna djevojka koja je spremna za udaju.
"Čijanje perja, stari je slavonski običaj koji se prakticirao tijekom hladnijih zimskih večeri. Tada bi se okupljala čitava zajednica: žene bi čistile, pjevušile i pričale, dok su muškarci - uz rakiju, kartali i zabavljali se. Ovaj običaj je nekada bio pravo seosko druženje, a sada je postao zaboravljeni, ali dragocjeni dio naše tradicije", istaknula je Doris Zubaj, predsjednica KUD-a Ivan Kapistran Adamović na otvorenju 23. Čepinskog čijala u prostorijama Centra za kulturu Čepin.
Nekoć je svako dvorište u selu bilo puno gusaka i pataka.
"A posebno je puno dvorište morala imati žena koja je imala kćeri za udaju. Jer im je morala prirediti štafir odnosno miraz. Znači, morali su se truditi, guske su se čupale i tri puta godišnje da bi što više perja skupili, kako bi ga mogli održati“, priča nam Helena Žeravica, članica KUD-a od njegovih početaka.
Djevojka, kad je odlazila iz kuće, morala je ponijeti najmanje šest jastuka, dvije perine i jastučiće, jer nije mogla doći praznih ruku. Izraz "čijalo" ima duboko ukorijenjeno značenje u slavonskoj tradiciji, a sam čin čišćenja perja bio je više od obične kućanske obaveze. Bio je to ritual povezan s održavanjem i pripremom svakodnevnih životnih potrepština.
"Perje, posebno ono od gusaka i pataka, bilo je izuzetno cijenjeno u prošlim vremenima jer je bilo osnovni materijal za izradu udobnih jastuka, pokrivača i perina, bez kojih je zima na selu bila neizdrživa“, dodaje Žeravica.
Članovi KUD-a su odigrali igrokaz na pozornici, sve je bilo "kao nekad“. Pozvane su bile prijateljice (druge), komšinice, ujne, tetke, zapravo sve žene koje su bile vične poslu. Iako u izvedbi KUD-a iz Čepina, čijalo je ove godine, zapravo organizirao - muž. Stigao je čak i brat iz Njemačke, sa svitom.
A kakvo bi to slavonsko okupljanje bilo da nije bilo i muške pjevačka skupina. Jeli su se salenjaci, kiflice, gužvara i drugi slavonski specijaliteti.
"I znate šta se onda na takvim sijelima, prelima i "čijalima“ radilo? Ogovaralo se uvijek onoga tko nije bio. A da bi se napravio jastuk, trebalo je dvije kile perja, a za perine čak osam do devet kila“, dodaje Žeravica.
U tim trenucima nastajali su razgovori, šale, pa čak i pjesme. Bilo je to vrijeme kada su se pričale priče iz prošlih vremena, kad su se slagale "slavne“ dogodovštine, a rad je postajao manje naporan uz društvo.
"Ove godine naš KUD slavi 25. rođendan. Drago nam je da evo već četvrt stoljeća čuvamo tradiciju. Stoga, željela bih vam najaviti i dva važna događaj,a to su Čepinsku suncokreti u rujnu, te veliki slavljenički koncert koji planiramo 15. studenog“, istaknula je Zubaj.
Fotoprilog
Tagovi
Autor