Zadnje aktivnosti

Zadnje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Stari običaji
  • 30.12.2013. 08:00

Božićni i novogodišnji običaji hrvatskog sela

Kako se na hrvatskim ruralnim prostorima obilježava najveći kršćanski blagdan?

  • 4.363
  • 390
  • 0

Tijekom cijelog prosinca, odnosno od početka Došašća, posebice u danima uoči Božića, u hrvatskim selima dalmatinskog krša, dakako i u svim ruralnim sredinama Lijepe naše, bilo je živo i ove godine, baš zahvaljujući djeci koja su unijela dašak života u blagdansko božićno (i novogodišnje) ozračje, s kojom su se i odrasli više radovali. U skladu božićnih običaja - na Badnjak se u hrvatskom selu ustajalo rano, uređivale su se kuće i okućnice. Pripravljala su se jela kako je tko imao i mogao, primjerice u Dalmaciji uglavnom uz miris bakalara, a u kontinentalnoj Hrvatskoj uz miris fiš-paprikaša. Svatko je u svojoj kući, obitelji imao zaduženje, muškarci su pripremali badnjake od hrastova ili česminova drva, panjeva ili maslinovih grana te mahovinu, a kuće, pojate, štale su se izvana kitile bršljanom, lovorom i maslinom, baš kao nekoć.

Kovači - prizor iz živih jaslica

Ponegdje se u obiteljske kuće selima i slama unosila te se rasprostirala po podu, postavljale jaslice, kitila božićna drvca odnosno borovi, jelke, palile svijeće čemu su se, dakako, najviše radovala djeca. U takvu ambijentu hrvatskog sela i ritualu blagdanskog ozračja potomci su, poput njihovih predaka, dočekali i božićali Božić gotovo u cijeloj Dalmaciji i Hrvatskoj - uglavnom prema starim običajima. Opet su se za stolom okuple male i velike obitelji, rodbina, prijatelji, znanci, susjedi iz domovine i iz inozemstva, zajedno blagujući, radujući se, smijući se i pjevajući božićne pjesme. Slično je bilo posvuda ne samo u kućama i selima te ulicama okićenih i osvijetljenih božićnim drvcima, borovima i jelkama, gdje su se ljudi zajedno darivali radujući se, želeći sreću i zdravlje jedni drugima, mir i dobro, dakako i bolju budućnost svima. "Ovogodišnji Badnjak i Božić u Dalmatinskoj zagori bili su gotovo proljetni dani. Očekivali smo bijeli Božić, koji bi najviše obradovao djecu, ali se naša želja nije obistinila. Ove je godine u Imotskom kraju, posebice u Zabiokovlju (Cisti, Zagvozdu, Lovreću, Studencima, Aržanu, Slivnu), zapažen velik broj automobila s inozemnim registracijama, posebice iz zemalja Europske unije. Zapravo hrvatski božićni (i novogodišnji) običaji tek su dio kompletne tradicije hrvatskog puka. Uz slavlje Božića razvili su se, podsjetimo, i mnogi običaji poput kićenja božićnog drvca na Badnjak, odlaska na misu polnoćku, pjevanja tradicionalnih božićnih pjesama, darivanja.

Prološki Betlehem

No vrijeme pripreme, prije Božića je trajalo oko mjesec dana, uz prevladavanje osjećaja i iščekivanja nada i čežnje, posebice u danima sv. Barbare, sv. Nikole, sv. Lucije. Djeca su se posebice radovala i oduševljavala sv. Nikoli kad su dobili darove u čizmice na mahovini odnosno slami u jaslicama podno urešene jelke u obiteljskom ambijentu. U nekim selima Lijepe naše prigodno su se slavili i 'Ditinci', Mladenci, Materice i Očići u tri tjedna do Božića, primjerice u vrgoračkom kraju. Seljaci su isticali kako su brojni pučki običaji oduvijek za cilj imali kako postići i dobar urod poljoprivrednih kultura, unaprijediti selo i zdravlje težaka. Upućeni su podsjećali kako je upravo Badnjak bogat različitim običajima poput svečanog uređenja blagdanskog stola, pripremanja božićne hrane i odlaska na misu polnoćku, istićući kako je Božić blagdan kada djeca i odrasli s puno radosti, žara i nade, zajedno u svečanom ozračju, raspoloženju slavi Isusovo rođenje u krugu svoje obitelji. "To mi je jedna od ljepših uspomena u sklopu božićnih običaja, no danas su djeca ipak zakinuta u odnosu na moje djetinjstvo. Stariji bi se trebali malo zapitati zašto je to tako. Čini mi se kako se Božić danas pretvorio u obliku nekakvih šoping-centara i na to koliko je vrijedan čiji poklon. Blijedi slika i okupljanja oko stola i zajedničko druženje, kao nekoć. Bilo bi svima toplije, ljepše i korisnije kad bismo svi zajedno više osjećali Božić, makar to bilo samo uz kruh i paštetu. Pokloni i ne moraju biti skupi, samo neka su od srca i ljubavi. Naime, pokloni su najljepši, najdraži ako su napravljeni rukama darovatelja, a to može biti i lijepa razglednica s dvije tople riječi. Uopće nije bitna njegova vrijednost, cijena. Djeca su to danas izgubila uvijek pitajući: Što ćeš mi kupiti za Božić?", komentira jedna Kaštelanka. Dodaje kako bi mogli izumrijeti i stari božićni običaji na hrvatskom ruralnom prostoru izumiranjem sela uslijed iznimno loše demografske slike u nekim sredinama poput Zagore, Like, otoka).

Josip i Marija traže štalu u Betlehemu

Kaže kako i kolendanje - stari običaj čestitanja Božića u Dalmaciji na blagdan sv. Stjepana - sve više blijedi, izmiče, ali nije posve nestao u primorskim mjetima primjerice u Dubrovniku i okolici, te na otoku Braču, i još ponegdje. Sve govori kako kolendanje u današnje vrijeme ipak sve više zamjenjuju koncerti i božićne pjesme. "Badnjak je dan pripreme za proslavu Božića, obteljskog blagdana, kada se oko stola okupljaju rodbina, prijatelji, znanci, susjedi koji jedu ribu - u Dalmaciji bakalar, a u Slavoniji fiš-paprikaš te inu ribu. Naime, svako naseljeno mjesto u Dalmaciji ima svoje pripreme te ine osobitosti. Nekoliko dana prije Božića u mojoj obitelji u Vedrinama kod Trilja, gdje sam rođena i odrasla, redovito su se pripremali badnjaci odnosno tri debela drveta koja se na Badnju večer prilažu na otvoreno ognjište. Badnjaka je bilo debelih i tanjih. Prigodom polaganja badnjaka na ognjište obvezno su nazočili svi članovi obitelji radujući se tom činu, popraćen molitvom i polijevanjem vinom po mogućnosti iz bukare od smrekova drva. Ljudi iz susjednih zaseoka zajednički su polagali badnjake - od kuće do kuće. Inače, na Badnji dan u sumrak bršljanom smo kitili kuće, pojate, štale gdje se držalo blago i sve smo škropili blagoslovljenom vodom uz molitvu. Nakon toga smo iz pojete u naramcima donosili što ljepše slame te ju prostrli po cijelom podu kuće u kojoj bi gorjela vatra, i tako bi to ostalo do blagdana Tri Kralja.

Zbor anđela u prološkim živim jaslicama

Gotovo je nemoguće opisati radosti djece, njihove igre na slami, kojima bi se često pridružili i odrasli. Nekoć se u dalmatinsko-zagorskim kućama za Božić nisu kitila božićna drvca, nekako sve do druge polovice 20. stoljeća, odnosno do masovnijeg odlaska ljudi iz toga kraja na rad u zapadno-europske zemlje«, kazuju nam upućeni na sinjskom, imotskom i vrgoračkom području, od kojih su mnogi nakon mise polnoćke na Božić čestitali jedni drugima s radošću: "Dobro ti došlo sveto porođenje Isusovo!" A ljudi nisu toliko ni svjesni koliko su im dragocjeni trenuci provedeni s djecom. Odrasli, odnosno roditelji gotovo i ne primjete kako im djeca brzo rastu te im izmiču iz naručja, užeg obiteljskog kruga i vidokruga. A naši sugovornici su nekoć također bili djeca i rado su nam pričali kako su im božićni blagdani i stari običaji ostali u najdražoj uspomeni. Njihove uspomene na djetinjstvo su uvijek vesele, radosne, nasmijane baš kao i dijete kojem se i danas tako radujemo tijekom božićnih blagdana. No božićne uspomene su i prigoda da prošlost oživi te da se kroz pripovijest pretoči u stvarnost.

Janjci i magarac u štalici proloških jaslica

Takve božićne životne crtice iz svog djetinjstva svojoj djeci, sada poprilično odrasloj, priča gospođa Marija koja je rođena i odrasla u Vedrinama, a godinama stanuje u kaštelima. Oživljava uspomene iz djetinjstva, koje su vezane za božićne običaje svog rodnog kraja. "Svaki Badnji dan je u mojim rodnim Vedrinama bio itekako sadržajan, zanimljiv, uzbudljiv, nezaboravan, osobito kad sam kao curica sa stricem pripremala badnjake za Božić. Stric je nama djeci govorio: Ja ću nositi velik badnjak, a vi dva mala!'Inače, običaj je da muškarci, najčešće domaćini u obitelji nose badnjake te da ih prilažu na ognjište, a ne mi curice. Kako nije bilo muških potomaka, to su ponegdje činile žene, baš kao mi curice u obitelji u kojoj smo rođene. Ali to nije usamljen slučaj. U svakom slučaju, to je tako lijep doživljaj koji je urezan u moje sjećanje, baš kao i božićni običaj koji je do danas ostao u Dalmaciji - od obitelji do obitelji, kuće do kuće, mjesta do mjesta kad se pjevaju i božićne pjesme", poručuje gospođa Marija, koja ovogodišnje bozično ozračje doživljava u Kaštelima uz zvuk valova i miris fritula, poput stanovnika u dalmatinskom priobalju i na otocima. "A ja sam u Dubravi, tihom zaseoku na Mosoru, Badnjak obilježila također na starinski božićni običaj. Na Badnji dan sam ustala oko 5 sati, kao i svakog jutra, namirila svoje ovce. Zatim sam otišla u crkvu te se pomolila. Skuhala sam bakalar i s obitelji ručala za zajedničkim stolom, te okitila bor", riječi su jedne marljive žene s Mosora, a slično je izjavila i jedna Pirovčanka:

Štalica - prizor u prološkim živim jaslicama

"U kući smo svi za jednim stolom, a tako bi trebala biti i svaka obitelj barem tijekom božićnih blagdana, ako se ikako može; međusobno se poštovati, pomagati, skupljati, a majka držati svoju djecu oko sebe kao kvočka piliće. Čini se kako ipak nedostaje izvorni ugođaj, pučki predbožićni ritual kao nekoć. Izgleda kako se danas ponegdje više pozornosti daje slavljenju Božića uz jaslice i Božićno drvce."

A u Prološcu kod Imotskoga Božić je već četrnaestu godinu proslavljen na poseban način. U srijedu navečer s početkom u 17 sati (25. prosinca) Proložani su uprizorili po redu 14. žive jaslice - prološkog Betlehema - jedinu takvu spektakularnu predstvu ne samo u cijeloj Hrvatskoj nego i u Zapadnoj Europi, prvi put u Europskoj uniji. Naime tekstom iz Svetog pisma, izvođači su uveli nazočne u igrokaz Rođenje Isusovo. Na otvorenome, na površini oko 1500 metara četvornih u presušenom koritu rijeke Suvaje usred općinskog središta, podno starovjekovnog kamenog mosta, u igrokazu je sudjelovalo oko 200 kostimiranih glumaca amatera iz Prološca i okolice. U pohode Svetoj obitelji i ove godine je došlo mnoštvo ljudi, vjernika i hodočasnika iz Hrvatske i inozemstva, njih više no što Proložac ima stanovnika. Malog Isusa iz Svete obitelji ove godine je glumio šestomjesečni Leon Mršić izazvavši neočekivano velike simpatije i dugotrajan pljesak cijelog gledateljstva, baš kao i svi izvođači. U HKUD-u Proložac ističu kako se u cijelom prikazu Isusova rođenja svake godine mijenja samo glavna uloga. No prema riječima predsjednika HKUD-a Proložac Milana Maršića Kubale, članovi toga HKUD-a i mješovitog župnog zbora sv. Mihovil Arhanđel u župi Proložac kojim je revnala časna sestra Filipa Smoljo, uvježbavali su program oko tri mjeseca, u čemu ih je podupiralo gotovo cijelo mjesto. Nazočni su se uvjerili kako su glumci Živih jaslica i ove godine predočili Isusovo rođenje u štalici, uz žive domaće životinje, zapaljene vatre na ognjištima na kojima se i hrana pripravljala.

Pastirica uz vatru u živim jaslicama

"Ove godine nas je pratilo uglavnom lijepo vrijeme, a prijašnjih godina nas je na istoj lokaciji šibao iznimno hladan vjetar i niske, zimske temperature ispod ništice, ali nam to ništa nije smetalo. Svih proteklih godina, osim ove, radili smo i glumili i na snijegu, i na kiši, jakoj buri. Mladi ljudi iz svih zaselaka Prološca, s kojima sam i ja, i naš Đelo, pripremili smo velebni scenski prostor na otovorenome u koritu Suvaje osmislivši svaki detalj, kako bismo na Božić mogli unijeti dah osvježenja odnosno dodatno veselje u svakog posjetitelja Živim jaslicama. Ove je godine u tom našem zanimljivom, privlačnom prikazu sudjelovao rekordan broj kostimiranih glumaca amatera, a užurbano se pripremao i naš veliki mješoviti pjevački zbor. Tim smo akcijama donekle digli i atmosferu ne samo u Prološcu i okruženju tog našeg općinskog središta. Tako smo djelovali sve do Božića, a onda smo na Božićni blagdan scenski prostor ispod našeg satrovjekovnog kamenog mosta preobrazili u neka davna biblijska vremena", priča Milan Maršić Kubala, za kojega kažu kako je baš on duša cijelog projekta svih godina.

Kuharica sprema hranu u jaslicama

Kubala napominje kako su prološke Žive jaslice jedini takav prikaz Isusova rođenja ne samo na području Dalmacije. Organizatori i amaterski glumci kažu da su se i ove godine maksimalno trudili, kako bi sve bilo kao u biblijskoj priči, te kako bi gledatelji odnosno posjetitelji priredbe moglii uživati u igrokazu i scenskom prostoru. Posjetitelji ističu da je posebice bio atraktivan i izazovan Marijin dolazak na magarcu u Josipovoj pratnji, a čuli su i glas anđela Gabrijela koji je navijestio Rođenje Isusovo. Svetu obitelj, Mariju i Josipa, i ove je godine glumio bračni par s područja župe Proložac. Marijan Župić Vukas je i u ovogodišnjim 14. prološkim Živim jaslicama glumio kralja Heroda, baš kao i svih proteklih godina. "Imam odoru koju su specijalno za mene skrojile i sašile časne sestre u Imotskome. Svoju ulogu sam uvježbavao nekoliko mjeseci i to mi svake godine, poput ove, iznova pričinjava posebno zadovoljstvo. Uloga je zanimljiva i zato što svaki put ima novih detalja koje moram uvježbati", zaključuje Vukas. Dakle, prikaz Žive jaslice podno stoljetnog kamenog mosta, dio žive prometnice Imotski-Studenci-Lovreć, izveli su članovi HKUD-a Proložac odnosno izvođači dramskog programa, dakako i članovi župnog pjevačkog zbora sv. Mihovil i njihovi sumještani.

Tri kralja u živim jaslicama iz 2008.

Sve govori kako je i ovogodišnja predstava bila na dostojnoj razini, uostalom kao i svih prijašnjih trinaest godina kako se priređuje taj igrokaz. Organizatori i glumci su maksimalno vježbali kako bi uprizorili što vjerniji igrokaz na velebnom uređenom scenskom prostoru na otvorenome. Rekoše nam kako su članovi dramske sekcije HKUD-a Proložac i članovi mjesnog župnog zbora ove godine u kamenitu ambijentu na otvorenome tijekom sat vremena odigrali gotovo sve što se zbivalo u biblijskom Betlehemu, dakako prema izvornoj biblijskoj priči. Djeca su bila u ulozi anđela, a stariji Proložani su glumili kraljeve - Heroda, primjerice i pastire koji su palili svijeće, čuvali i strigli ovce; čuvali kravu i magarce. Nakon poklona kraljeva svečani je igrokaz u prološkom Betlehemu završio zajedničkom pjesmom Radujte se narodi! Naime u sklopu pastirskog sela na scenskom prostoru kamenita korita Suvaje bila je ugrađena stolarska radionica, kovačnica, bunari za vodu; postavljene drvene posude za vodu i pralje te pletilje, drvene krosne za tkanje, ručni žvrnjevi - svi sadržaji koji čine biblijsko pastirsko selo. Bilo je također zanimljivo pratiti i pripremanje hrane u pastirskom selu te sve što je bilo potrebno stanovnicima u tom prirodnom scenskom prostoru koji Proložani odmilja zovu svojim Betlehemom.

Badnjak u Gljevu kod Sinja

Scenski igrokaz se odvijao pod reflektorima, a prološke Žive jaslice se mogu gledati i na Internetu. Svi ističu kako je vrhunac Božićnog slavlja u Prološcu bio i veličanstveni vatromet na kraju predstave, za što živi to mjesto u Zabiokovlju. Scenski prostor, pastirske vatre, štalice i radionice u njima, kostimi, zbor župne crkve sv. Mihovila, nadahnute riječi župnika fra Vinka Gudelja - sve je to dočaralo trenutke Isusova porođenja. A Kubala kaže kako je ideju za Žive jaslice dao Proložanin Paško Rimac, koji redovito sudjeluje u izvedbi tog zahtjevnog dramskog prikaza. Proložani se slažu kako je prikaz Rođenja Isusova najradosnija zajednička svetkovina u kojoj sudjeluje cijelo mjesto, gdje se jedanput godišnje okupe mladi i stari, roditelji i djeca, prijatelji i poznanici, znani i neznani, bolesni i nemoćni kako bi svi bili jedna velika obitelj - kako su se, uostalom, osjećali i više godina. Ovogodišnje 14. žive jaslice došle su gledati i skupine inozemnih turista, baš kao i svih prijašnjih godina, koji borave u destinacijama i hotelima negdje na Makarskoj rivijeri, u Splitu i okolici. Turistički djelatnici tu manifestaciju uvršćuju i u ponudu zimskog vjerskog seoskog turizma ističući kako je ona značajna ne samo za imotski kraj i Zagoru. "Vjerujemo da će se Žive jaslice trajno održavati (i održati) ovdje u Prološcu. Daj nam, Bože, zdravlja, pa nek' ostane ovako. Proložani uistinu žive za tu priredbu, živopisni prikaz Isusova rođenja prema biblijskoj priči", dodali su Ante Bajić i Dubravko Tolić.

Mali Isus u prološkoj štalici

Mještani Prološca, dakako i oni iz šire okolice, hvale dramsku sekciju prološkog HKUD-a, koja se potvrdila Živim jaslicama poput profesionalnih glumaca. Takve su ih do sada doživjeli i Dubrovčani i turisti na Stradunu ispred crkve sv. Vlaha, naglašava Frankić: "Čestitam svim izvođačima odnosno članovima HKUD-u Proložac i članovima župnog mješovitog zbora sv. Mihovil na postigntom uspjehu, na njihovu trudu i za sve ono što čine ne samo za nas. Toliko se žrtvuju da bi nam Božić učinili bližim, radosnijim i ljepšim", rekao nam je Josip Župić. "Žive jaslice znače mnogo ne samo za naše malo misto. Moj sin Marijan od 2000. godine glumi Heroda, kći pjeva u zboru, a i moja unuka je do sada nastupila ne samo u ulozi anđela", otkriva nam Iva Župić.


Tagovi

Badnjak Sveta Tri Kralja Filipa Smoljo HKUD Proložac Ivan Talaja Ante Bajić Dubravko Tolić Iva Župić Josip Župić