• Ana Jergović
  • 15.12.2019. 07:30
  • Ličko-senjska, Otočac

Ana Jergović, lička šaptačica konjima

Zaljubljenica u životinje Ana Jergović, konje drži preko 15 godina i trenutno ih ima 6, zaposlena je na farmi krava i planira imati vlastitu - još veću!

Foto: Arhiva Ane Jergović
  • 1.705
  • 907
  • 1

Ana Jergović iz Otočca, mlada zaljubljenica u životinje, svakodnevno radi na farmi krava, drži veći broj pasa, no ističe kako konje doslovno obožava. Ako dođete u Gacku dolinu, nemojte se iznenaditi prekrasnom prizoru mlade djevojke koja uživa u slobodi jahanja kroz predivnu ličku prirodu. Vidjeti ih se može i u nekim glazbenim spotovima.

"Konje držim već preko 15 godina i trenutno ih imam 6. Sve je krenulo iz čiste ljubavi prema životinjama, no s vremenom sam odlučila poduzeti konkretnije korake tako da sam položila licence pa se mogu prijavljivati na natjecanja. Okušala sam se na njih nekoliko, ali i shvatila da to nije ono što želim jer mi ne treba tuđa potvrda. Imam ih za sebe, ne moram nikome dokazivati njihovu vrijednost, dovoljna je ljubav i privrženost koju osjećam prema konjima, a i oni prema meni. Ne volim nikakvo forsiranje, životinje se vole i smatram da ih ne treba ni na što tjerati", doznajemo od mlade Otočanke koju bi se lako moglo prozvati i ličkom šaptačicom životinjama.

Ljubav prema životinjama u njoj raste od najranije dobi

Ana je sa životinjama rasla. Već je kao sasvim mala djevojčica dolazila s njima u doticaj kod svoje bake, a onda je, sa 7-8 godina, iskazala želju za jahanjem. "Uživala sam s konjima i poželjela imati vlastitog. Roditelji su razumjeli moju žarku želju tako da su mi jednoga dana odlučili kupiti prvog konja. A danas imam svakojakih", govori. Jedino materijalne koristi nema, no kaže da joj nije potrebna jer toliko ljepote i životne radosti dobiva od životinja o kojima brine da joj je to sasvim dovoljno. Ne može se novčano izraziti ta vrijednost i nema želju komercijalizirati svoj hobi. "Jedina želja mi je da, kada se ujutro probudim, prvo kroz prozor vidim njih i to je sve", dodaje.  

Jedina želja mi je da, kada se ujutro probudim, prvo kroz prozor vidim njih, kaže Ana

Ana je uskoro velikom ljubavi prema konjima 'zarazila' svoje prijatelje tako da su se i oni počeli njima baviti. "Jedno vrijeme nas je u ekipi bilo poprilično tako da smo čak pripremali i predstave s konjima. Za naše sugrađane smo održali predstavu naziva 'Winnetou' s ljubavnom tematikom", prisjeća se.

Snažnu vezu konja i čovjeka teško je riječima opisati

"Naše prijateljstvo intenzivno traje nekih 10-ak godina. Ana se prva počela baviti s konjima na našem području, a i mene je to jako privlačilo, stalno sam htio biti u njihovoj blizini. Što se tiče jahanja, u to me gurnula ona, sjećam se kako joj je bilo zabavno gledati me dok se mučim na konju", prisjeća se Anin prijatelj Mario. Kroz smijeh kaže da je to bila 'živa komedija'! Tada su još bili djeca, priča o vremenu od prije 14-15 godina. Danas se oko njegovih konja, osim Marija, brinu njegov brat i šogorica.

"S obzirom da radim s ljudima, potreban mi je odmak od svega. Onog trena kada zajašim konja, nestaju sve misli, sve brige, otvara mi se jedan sasvim drugi svijet. Ne znam kako odgovoriti na pitanje kako se tada osjećam - ne mislim zaista ni o čemu, ne osjećam, samo uživam. Nemojte krivo shvatiti, ali čini mi se da dok sam na konju uopće niti ne postojim", opisuje Mario.

Ana i Mario s prijateljima ponekad odu na kupanje na Gacku i tada posebno uživaju. Kažu da je to divan spoj ugodnog s korisnim jer se i druže, i jašu, i brinu o svojim ljubimcima. Dok konji odmaraju, 'ekipa' pipremi roštilj i uživa. A i njihovi ljubimci odmaraju i uživaju na zelenim ličkim pašnjacima. "Da bi ljudi shvatili koliko su čovjek i njegov konj povezani, moraju to doživjeti, ne znamo kako tako nešto opisati riječima. Konj i jahač funkcioniraju kao jedno", opisuje dvoje prijatelja.

Druženje s drugim jahačima je velika radost

Ana sama brine o svojim konjima, a ako je nema, uskoče prijatelji. Također drugima ujahuje konje i s njima radi kad ju zamole. "Ljudi koji period života provedu baveći se sportskim konjima, drugačije reagiraju na životne okolnosti - djeluju staloženije, mirnije, nauče kontrolirati svoje reakcije na stres. S takvim konjima ništa se ne postiže na silu i oni zapravo nauče čovjeka kako se živi. Kada su u pitanju životinje i njihova dobrobit, Ana ne zna reći ne. Ona je izuzetna osoba i prijateljica s kojom se rado družim, a stalna tema naših razgovora su konji, naravno.

Zaposlena je na farmi i kaže - jednom će imati svoju, još veću 

U svakom trenutku spremna je pomoći i dati sve od sebe kad su prijatelji i životinje u pitanju. Tada ne postoji loše vrijeme, krivo doba dana ili druge prepreke. Ujutro, popodne i uvečer spremna je pomoći, bez obzira čime se tog trenutka bavila", doznajemo od Damira Jurkovića, uzgajivača punokrvnih arapskih konja iz Gacke doline i Aninog prijatelja.

Prije dvije godine krenula je na tzv. daljinska natjecanja (Endurance) gdje jaše 50-ak i više kilometara. Najduže je jahala 64 km, ali čini joj se da to nije prava stvar za nju. "Prolazi se više puta kroz ista područja tako da što se dulje jaše, to je zapravo manje zanimljivo. Kroz ta natjecanja sam vidjela koliko je hrvatska priroda lijepa, ma u kojem dijelu Lijepe naše se nalazila. Osim toga, najviše uživam u jahanju na svom konju u društvu ljudi toliko sličnih sebi", govori.

Članica je konjičkog kluba Garić registriranog u Garešnici i kaže da je do toga došlo sasvim slučajno. "Na Endurance utrkama sam upoznala mnogo divnih ljudi. Jedna od djevojaka je rodom iz Kosinja u Lici, povezale smo se i kroz razgovor je došlo do ideje da osnujemo svoj klub. Članovi kluba su iz cijele Hrvatske. Najljepše u svemu je druženje s jahačima, često se posjećujemo i ostajemo jedni kod drugih po nekoliko dana, a i duže", navodi.

Uživa u radu na farmi krava, a planira imati vlastitu - još veću

Farma na kojoj radi smještena je u selu Čovići. "Volim raditi na farmi jer volim općenito raditi sve što treba oko životinja. Fizički je ponekad teško, ali kad znaš da te životinje ovise o tebi, dal' ćeš ih nahranit ili ne, onda više nije teško. Uvijek pokušavam biti pozitivna i vesela kada dođu neki teži dani. A najteže mi je kada moram prodati ili maknuti neku životinju iz štale jer se jako vežem za njih, toliko da ih sve razmazim", kaže.

Nije nikada razmišljala o odlasku iz Like, a kamoli iz Hrvatske. "Vjerujem da svatko tko se ne boji rada može u Hrvatskoj dobro živjeti. Danas mladi bježe od poljoprivrede misleći kako je to ponižavajuća djelatnost, a pogotovo tako misle za mljekarstvo i rad oko krava. Ja, općenito, gdje god dođem, s ponosom kažem čime se bavim. Zaručnik i ja kupili smo imanje nedaleko Otočca s dosta zemlje oko kuće te planiramo tamo preseliti, tako da se i nadalje vidim u istom poslu", doznajemo od ponosne Ličanke.

Trenutno ima šest konja 

U budućnosti se nada velikoj farmi i kaže da mladi moraju uživati, ali i primiti se posla. Ana Jergović od napornog rada ne bježi, ali zato ima ispušni ventil, a to je bijeg u prirodu u dobrom društvu - najčešće na jednom od svojih konja.


Fotoprilog


Tagovi

Ana Jergović Konji Zaljubljenica u životinje


Autorica

Blanka Kufner

Blanka je završila Upravno pravo i Menadžment u turizmu, a posebno ju zanimaju teme vezane uz ruralni i održivi turizam te sve što se tiče ekologije i očuvanja prirode. Misao vodilja: "Čovjek pripada prirodi, a ne priroda čovjeku - prirodu nismo naslijedili od predaka, nego posudili od unuka."