Armenski krastavac (Cucumis melo flexosus) botanički gledano pripada u dinje, no zbog svoje dvostruke primjene ploda (kao krastavac u mladosti, kao dinja u zreloj dobi) ubrajamo ga u najukusnije vrste krastavaca
Najbolji za jelo kao krastavac su malo veći i zreli plodovi duljine 25-30 cm. Boja ploda u tom stupnju zrelosti je bijelo zelena.
Daljnjom zriobom plodovi dobivaju svijetložute nijanse, uz istovremeno odigravanje svojstvenih biokemijskih procesa zrenja, zbog čega unutrašnjost ploda postupno postaje sve slađa i aromatičnija. Plodovi u potpuno zrelom stanju dokazuju kako je riječ o pravoj, ukusnoj i slatkoj dinji. Pri potpunoj zrelosti plodovi su duljine od 40-60 cm, promjera 5-10 cm, izbrazdane površine i lagano savinutog „vrata“. Ukoliko se uzgajaju na konstrukciji, plodovi su ravniji, ljepši i čišći.
Za proizvodnju presadnica, sjeme armenskog krastavca sije se od sredine ožujka do konca travnja. Sjeme se može sijati u veće čašice od jogurta (dno valja izbušiti na nekoliko mjesta zbog drenaže) napunjene kvalitetnim humusom. Siju se po dvije sjemenke na dubinu od 1 cm.
Nakon sjetve supstrat se dobro navlaži, a čašice drže na svijetlom mjestu pri temperaturi od 22 do 28 C. Do trenutka nicanja potrebno je održavati stalnu, ali umjerenu vlažnost supstrata. Presadnice prije sadnje u vrtu treba postupno privikavati na vanjske uvjete. Nakon što prođe opasnost od kasnih proljetnih mrazova, od druge polovice svibnja, presadnice se sade u bogato nagnojene kućice na razmak 1,5x1,5 m. Osim presadnicama, moguća je izravna sjetva sjemena ove vrste na otvorenom, ali tek u svibnju i lipnju.
Uzgojne mjere koje se primjenjuju kod običnog krastavca vrijede i za armenski krastavac. Uzgoj je moguć uz konstrukciju, ali i na tlu. Armenski krastavac odlično reagira na zalijevanje i prihranu. Biljka je dosta otporna i rodna. Plodovi ove vrste izuzetno su ugodnog slatkastog okusa i gotovo nikada nemaju gorčine. Veći prinosi, krupniji plodovi, bolja otpornost i zdravstveno stanje plodova dobiju se ukoliko armenski krastavac cijepimo na smokvolisnu tikvu po principu opisanom kod bijelog krastavca u prošlom broju Gospodarskog lista (11/2011). Cijepljene biljke armenskog krastavca preporučuje se posaditi uz nekakvu konstrukciju. Armenski krastavac može se uzgajati i kao ukrasna, korisna biljka u velikim posudama (žardinjerama) na svijetlom mjestu na balkonu ili uz okućnicu. Uz konstrukciju, obilno zalijevanje i povremenu prihranu, urod neće izostati. Ovako uzgojeni primjerci (izdvojeni iz vrta) nisu u tolikoj mjeri podložni napadu biljnih bolesti i štetnika i mogu se preporučiti amaterima-početnicima. Kao i ostale vrste krastavaca, armenski krastavac najviše napadaju plamenjača i siva plijesan. Vitalne i zdrave biljke, s mnogobrojnim plodovima teškim i više od 4 kg mogu se uzgajati uz potpornu konstrukciju i u velikim žardinjerama na balkonu. Na kraju treba istaknuti kako je armenski krastavac biljka koja svojim izgledom, a posebno okusom ploda koji se može konzumirati u različitim razvojnim stadijima, najprije kao krastavac, a kasnije kao najukusnija dinja, zaslužuje najbolje mjesto u svakom vrtu.
Autor: Dr. sc. Damir Drvodelić
Izvori
Tagovi
Partner
Zagreb,
Hrvatska
tel: 01/3843-555,
e-mail: prodaja@gospodarski-list.hr
web: http://www.gospodarski-list.hr/