"Hteo sam da svojoj porodici obezbedim siguran posao, a ponosan sam na činjenicu da sam zasad podigao bez kredita, isključivo svojim novcem" kaže Miloje Stanimirović, mladi proizvođač lešnika iz Loznice.
Poslednjih godina u lozničkom kraju sve je više zasada leske. Razlog tome najviše je period eksploatacije ovog voća, ali i činjenica da ne traži puno agrotehnike u kasnijim godinama uzgoja. Ipak, prilikom podizanja zasada treba voditi računa, jer greške načinjena na početku kasnije se ne mogu otkloniti.
Miloje Stanimirović iz Loznice, želeo je da svoju zemlju iskoristi na najbolji mogući način. "U našem kraju malina je najpopularnija. Ni to nije loše, ali ja sam želeo da ne zavisim od otkupljivača i hladnjačara, nego da svoj proizvod prodam kad želim i po ceni koja mi odgovara. Lešnik ne morate da prodate isti dan kada ga uberete, zar ne?", kaže Miloje.
Pre same sadnje mnogo je istraživao, čitao, raspitivao se kod proizvođača, koja bi to voćna vrsta zadovoljila njegove želje. Odluka je pala pre četiri godine kada je zajedno sa roditeljima krenuo u ovaj poduhvat i na 65 ari posadio 450 sadnica leske.
"S obzirom na to da nismo želeli nikakve kredite, zaduživanja ili podsticaje Ministarstva poljoprivrede, podizanje zasada išlo je postepeno. Polovinu zasada podigli smo 2014. godine, a drugu polovinu sledeće godine. Potom smo podigli ogradu, to je obavezno u ovakvim zasadima, jer je to prva zaštita od zečeva, srna ali i krađe, jer je bilo i toga. I na kraju sistem za navodnjavanje. Skupa je to investicija, ali smo uspeli da neke osnovne stvari privedemo kraju. Sad ostaje održavanje zasada", navodi domaćin.
Jedna od bitnijih stvari, ne samo pri sadnji leske nego i bilo kog drugog voća, je izbor sadnica. "Svoje sam kupovao kod proverenih proizvođača iz Kruševca i opet po preporuci. Plaćao sam ih dva evra. Zbog oprašivanja, morao sam da nabavim nekoliko sorti, tako da su kod mene zastupljeni halski džin, istarski dugi, romana i tonda", priča Stanimirović.
Leska ne traži preveliku pažnju i negu u kasnijem periodu uzgoja. Još bitnije, ne prska se mnogo kao ostalo voće, kaže voćar: "S obzirom na to da sam od nedavno postao otac, jako mi je bitno da moje dete jede zdrave plodove. Lešnik prskam pred zimu i to bakarnim preparatima i još jednom u proleće. Do sada nisam imao problema. Sva stabla izgledaju odično, a još lepša su kad krene vegetacija".
Leska pun rod dostiže tek posle osme godine. Proizvođači moraju biti svesni da će u tom periodu imati samo ulaganja, ali nakon toga, plodove će ubirati najmanje tri decenije. Miloje je ove godine imao 30 kg, kako kaže, odličog lešnika. Za svoje potrebe kupio je i krckalicu za lešnike, ali dok ne stignu veće količine sa njegove plantaže, uslužno krcka lešnik komšijama i proizvođačima, kojih je sve više u ovom kraju.
Klimatski i zemljišni uslovi su idealni, zato se i nada da ćemo uskoro postati kraj poznat i po lešniku ne samo po malini.
"Kad nas je više, lakše ćemo nalaziti i kupce za naše proizvode, ali mislim da nećemo imati probema sa tim, jer 90% lešnika koji se koristi u našoj zemlji je iz uvoza. Zato mi je u planu da naredne godine podignem još hektar", kaže ovaj mladi proizvođač.
Povezana biljna vrsta
Tagovi
Autorka